Post by Admin on Aug 3, 2022 7:52:13 GMT
Kad je Duda oživio srpsku košarku: "Želio je da ima moć, da se pita za sve"
.jpg)
Učitelj. Psiholog. Radnik. Genije. Šmeker. Trener. Otac. Čovjek. Mnogo toga je za života bio Dušan Ivković. Zato će ono kratko i od milošte stvoreno "Duda" zauvijek ostati asocijacija na velikana koji je stvorio, oblikovao i gajio košarku jednog vremena. Postao je besmrtan.
Željko Rebrača ga je u razgovoru za Mozzart Sport nazvao "jednim od najvažnijih ljudi srpske košarke", govorio je i o tome kako je upravo Duda, poslije raspada velike Jugoslavije, sačuvao reprezentaciju od gašenja, a novija istorija pamti kako je vratio sjaj srpskoj košarci, poslije sunovrata nacionalne selekcije nakon zlatne ere Svetislava Pešića.
Šesto mjesto u Švedskoj na Evrobasketu 2003. s Duškom Vujoševićem, pretposljednja pozicija na Olimpijskim igrama u Atini i fijasko u Beogradu i Novom Sadu kod Željka Obradovića, praćeni nesrećnim odlaskom na Mundobasket u Japan pod Draganom Šakotom i potapanjem na dno kod Zorana Moke Slavnića 2007. u Španiji... Godine lutanja tima bez ikakve ideje, vizije i plana, zajedno sa otcjepljenjem Crne Gore, dovele su srpsku košarku do potpunog restarta. Poslije deset mjeseci od momenta razrdruživanja sa Crnom Gorom, 19. aprila 2007. godine Košarkaški savez Srbije stavio je na Izbornoj skupštini tačku na mrak koji je tada vladao. Na mjesto predsjednika postavljen je Dragan Kapičić, čiji je cilj bio da se ujedine raspoložive snage srpske košarke. Samim tim prva želja za mjesto selektora bio mu je povratak Dušana Ivkovića.
"Poslije loše pozicije na Mundobasketu 2006. godine došlo je prvo do odvajanja Crne Gore, poslije čega se krenulo u reformu srpske košarke. Postavljanjem mene za predsjednika Saveza zaživjela je ideja da se što više ljudi iz košarke ujedini za spas nacionalnog tima. Moj cilj je bio da ja budem tu gdje sam, ali da unutar Saveza budu ljudi od košarke, što više naših legendi i da to bude temelj novog nacionalnog tima", prisjeća se Dragan Kapičić za Mozzart Sport i dodaje:
"Naravno, uz selektora koji bi garantovao da će Srbija ponovo biti uspješna. Zvali smo mnoge asove, Divca, Đorđevića, Dudu i mnoge druge, malo ko se uopšte odazvao. Svi su bili u svojim vodama ili su imali druge planove".
NEUSPJEŠNI PREGOVORI, IZBOR MOKE SLAVNIĆA I PREOKRET
.jpg)
Dušan Ivković je bio prva želja, ali...
"Razgovarao sam sa mnogo ljudi, željeli smo selektora koji svojim autoritetom može da pokrene stvari, pa je izbor pao na Dudu Ivkovića. Ubrzo smo obavili razgovor o tome da se ponovo aktivira kao selektor, jer je on bio jedan od onih koji su izgradili kult reprezentacije i bio među najzaslužnijima za uspjehe koji su se godinama ređali. Međutim, on se zahvalio na ponudi rekavši da nema ambicija da ponovo bude selektor, da je već dugo u košarci i da želi da se bavi klupskom košarkom. Bio je tada u Moskvi, između CSKA i Dinama".
Stručni savjet je predložio, a Upravni odbor KSS usvojio prijedlog da selektor postane Zoran Moka Slavnić...
"Mi smo htjeli nekog ko želi maksimalno da bude dio ove priče, s obzirom da nam je prethodnih godina išlo kako je išlo. Slavnić je bio rješenje poslije odbijanja Dude Ivkovića, pa je postao selektor. On nije bio rješenje kao trener, već kao neko ko je ipak košarkaški as i kao pojava mogao je da unese novu energiju. Ipak, poslije Evropskog prvenstva uslijedio je raskid saradnje i opet smo krenuli da tražimo selektora. Ponovo nam je cilj bio da dovedemo Dudu".
Šta se potom dogodilo?
"Ponovo smo sjeli za sto i počeli novu rundu razgovora. Ali tada se osjetila promjena u njegovom tonu, shvatio je da je Srbiji potrebna promjena, da se dogodi nešto što bi pokrenulo nacionalni tim iz pozicije u kojoj se nalazila. Prihvatio je da uzme reprezentaciju i proces oporavka je počeo kvalifikacijama za Evrobasket 2009. godine, gdje smo kasnije napravili potpuno neočekivan rezultat".
USLOVI I PLAN ZA OPORAVAK REPREZENTACIJE
.jpg)
Kako su tekli pregovori oko Ivkovićevog povratka na klupu reprezentacije?
"Sam razgovor s njim tada je bio takav da smo se brzo razumjeli oko zajedničkih ciljeva. Nismo željeli da idemo mnogo daleko sa planovima, da sebi postavljamo ciljeve za svako takmičenje. Njegova glavna ideja je bila da lansira novu grupu mladih igrača. Sjetićete se da smo tih godina bili sila u mlađim kategorijama, da smo osvojili praktično sve tada, uz vrhunac 2007. godine u Novom Sadu. Duda je želio da se ti momci koji su uzeli svjetsko zlato priključe prvom timu i krene od nule. Kod njega je postojala velika želja da košarci vrati stari sjaj, da to ponovo bude sport broj jedan. Postavio je vrlo jasnu strukturu vrijednosti, nije bio u situaciji da bira zvijezde kao njegovi prethodnici. Postavio je čvrstu strukturu, u rad se uključio ponovo i Bora Stanković, iako u poznim godinama".
Srbija je prvi put još od 1995. morala da igra kvalifikacije za jedno veliko takmičenje, što je bila direktna posljedica loših rezultata prethodnih godina. Dušan Ivković je napravio rez. Iz Moskitosa je ostavio Miloša Teodosića, Stefana Markovića i Milenka Tepića, te priključio Nemanju Bjelicu, Uroša Tripkovića, Miroslava Raduljicu, Novicu Veličkovića, Milana Mačvana, Ivana Paunića...
Srbija je kvalifikacije za Evropsko prvenstvo završila sa samo jednim porazom - od Finske u Vanti - gdje je od iskusnijih igrača nastupao samo Miloš Vujanić. Vrsni šuter kasnije nije zaigrao na Evrobasketu zbog povrede, pa ga je u timu zamjenio Bojan Popović...
"Srebro u Poljskoj bilo je potpuno neočekivan rezultat. Vanredan. Do uspjeha smo stigli zahvaljujući Dudi, jer je iskoristio svoj autoritet da složi ekipu, dotjerao je do toga da ode skroz do finala. Disciplina je bila izuzetno oštra... Pokazao je moć, želio je da ima moć kao selektor, takav je bio njegov način funkcionisanja, nije želio da mu se bilo ko upliće u posao. To je bio jedan od uslova koje je postavio, prije nego što smo potpisali saradnju", prisjeća se Kapičić i nastavlja:
"Htio je da bude neprikosnoven, da se on pita za sve što se tiče izbora igrača i da mu se niko ne miješa. Mi se, naravno, nismo miješali u njegov posao, niti bismo mogli, jer se ipak radilo o čovjeku koji je odavno bio trener svjetske klase zbog svega što je postigao".
Otkriva tadašnji prvi čovjek Saveza da je Duda Ivković uprkos selektorskim obavezama volio i želio da bude uključen i u ostale sfere rada...
"Takav je imao pristup radu. Njegova oštrina je ponekad bila takva da je pretjerivao, ali znao je da kritikuje i pohvali, tako je sazrijevao karakter igrača. Pokazao je i sam da ima jaku psihološku stranu, jer je tako funkcionisao i u klubovima. Nije dozvoljavao ni predsjednicima sa velikim budžetima da mu određuju šta će da radi. Stil vrlo jasan. Osim toga često je bio dio razgovora koji nemaju veze sa njegovim poslom. Želio je da bude upoznat sa radom ostalih djelova Saveza, da uđe u sistemski posao funkcionisanja. Bio je sa mnom na razgovorima sa tadašnjim predsjednikom Srbije, interesovao se u odnos države prema sportu, htio je da pomogne kako god je mogao".
DUDINA ZAOSTAVŠTINA
.jpg)
Ivkovićev povratak na mjesto selektora poklopio se i sa ekonomskom krizom koja je potresla sve. Zbog toga je Savez morao da pristane na ustupke o kojim se ranije nije ni pomišljalo...
"Bilo je problema, da, oko finansiranja prije svega. Zato smo odlučili da pristanemo na to da, ako to bude želio, radi i u klubu. Kasnije je dobio poziv Olimpijakosa, mi smo dobro znali kolika je on veličina bio u Grčkoj, nismo htjeli da pravimo nikakav problem. Bilo je teško funkcionisati u sportsko-ekonomskom pogledu, ali Duda je bio spreman da ostane u reprezentaciji i bavi se poslom u Pireju gdje je napravio uspjeh".
Da li se poslije uspjeha u Poljskoj 2009. godine vjerovalo da Srbija može ponovo da bude velika?
"Ta srebrna medalje je djelo prije svega igrača i selektora. Duda je uradio veliki posao kada je uradio ono što bi malo ko smio i klincima dao šansu. Nije bilo više medalja u njegovom mandatu, ali sjetite se šta je bilo 2010. godine u Istanbulu, kada su nam ukrali finale. Tada smo takođe zaslužili bar srebro. Ali, ko je od sudija u onoj atmosferi smio da promjeni odluku ili svira aut koji je bio sigurno 20 centimetara", pita se Kapičić i nastavlja:
"U međuvremenu se moj predsjednički mandat završio, a onda i Dudin na klupi Srbije. Osjetio je da više ne može. Ostavio je mladu, talentovanu ekipu, spremnu za sljedeći korak. Miloš Teodosić je bio perjanica, noseće lice tima. Projekat je bio jako dobar, ali je bilo i puno realnih problema".
Kako ćete pamtiti Dušana Ivkovića?
"Kao čovjeka jednog vremena. Biće u sjećanju svih trenera, upamćeniji od mnogih zbog načina na koji je radio, temperamenta, znanja... Ostavio je zaista dubok trag".
Neka mu je vječna slava...
Mozzart Sport; Sportski Forum
Učitelj. Psiholog. Radnik. Genije. Šmeker. Trener. Otac. Čovjek. Mnogo toga je za života bio Dušan Ivković. Zato će ono kratko i od milošte stvoreno "Duda" zauvijek ostati asocijacija na velikana koji je stvorio, oblikovao i gajio košarku jednog vremena. Postao je besmrtan.
Željko Rebrača ga je u razgovoru za Mozzart Sport nazvao "jednim od najvažnijih ljudi srpske košarke", govorio je i o tome kako je upravo Duda, poslije raspada velike Jugoslavije, sačuvao reprezentaciju od gašenja, a novija istorija pamti kako je vratio sjaj srpskoj košarci, poslije sunovrata nacionalne selekcije nakon zlatne ere Svetislava Pešića.
Šesto mjesto u Švedskoj na Evrobasketu 2003. s Duškom Vujoševićem, pretposljednja pozicija na Olimpijskim igrama u Atini i fijasko u Beogradu i Novom Sadu kod Željka Obradovića, praćeni nesrećnim odlaskom na Mundobasket u Japan pod Draganom Šakotom i potapanjem na dno kod Zorana Moke Slavnića 2007. u Španiji... Godine lutanja tima bez ikakve ideje, vizije i plana, zajedno sa otcjepljenjem Crne Gore, dovele su srpsku košarku do potpunog restarta. Poslije deset mjeseci od momenta razrdruživanja sa Crnom Gorom, 19. aprila 2007. godine Košarkaški savez Srbije stavio je na Izbornoj skupštini tačku na mrak koji je tada vladao. Na mjesto predsjednika postavljen je Dragan Kapičić, čiji je cilj bio da se ujedine raspoložive snage srpske košarke. Samim tim prva želja za mjesto selektora bio mu je povratak Dušana Ivkovića.
"Poslije loše pozicije na Mundobasketu 2006. godine došlo je prvo do odvajanja Crne Gore, poslije čega se krenulo u reformu srpske košarke. Postavljanjem mene za predsjednika Saveza zaživjela je ideja da se što više ljudi iz košarke ujedini za spas nacionalnog tima. Moj cilj je bio da ja budem tu gdje sam, ali da unutar Saveza budu ljudi od košarke, što više naših legendi i da to bude temelj novog nacionalnog tima", prisjeća se Dragan Kapičić za Mozzart Sport i dodaje:
"Naravno, uz selektora koji bi garantovao da će Srbija ponovo biti uspješna. Zvali smo mnoge asove, Divca, Đorđevića, Dudu i mnoge druge, malo ko se uopšte odazvao. Svi su bili u svojim vodama ili su imali druge planove".
NEUSPJEŠNI PREGOVORI, IZBOR MOKE SLAVNIĆA I PREOKRET
Dušan Ivković je bio prva želja, ali...
"Razgovarao sam sa mnogo ljudi, željeli smo selektora koji svojim autoritetom može da pokrene stvari, pa je izbor pao na Dudu Ivkovića. Ubrzo smo obavili razgovor o tome da se ponovo aktivira kao selektor, jer je on bio jedan od onih koji su izgradili kult reprezentacije i bio među najzaslužnijima za uspjehe koji su se godinama ređali. Međutim, on se zahvalio na ponudi rekavši da nema ambicija da ponovo bude selektor, da je već dugo u košarci i da želi da se bavi klupskom košarkom. Bio je tada u Moskvi, između CSKA i Dinama".
Stručni savjet je predložio, a Upravni odbor KSS usvojio prijedlog da selektor postane Zoran Moka Slavnić...
"Mi smo htjeli nekog ko želi maksimalno da bude dio ove priče, s obzirom da nam je prethodnih godina išlo kako je išlo. Slavnić je bio rješenje poslije odbijanja Dude Ivkovića, pa je postao selektor. On nije bio rješenje kao trener, već kao neko ko je ipak košarkaški as i kao pojava mogao je da unese novu energiju. Ipak, poslije Evropskog prvenstva uslijedio je raskid saradnje i opet smo krenuli da tražimo selektora. Ponovo nam je cilj bio da dovedemo Dudu".
Šta se potom dogodilo?
"Ponovo smo sjeli za sto i počeli novu rundu razgovora. Ali tada se osjetila promjena u njegovom tonu, shvatio je da je Srbiji potrebna promjena, da se dogodi nešto što bi pokrenulo nacionalni tim iz pozicije u kojoj se nalazila. Prihvatio je da uzme reprezentaciju i proces oporavka je počeo kvalifikacijama za Evrobasket 2009. godine, gdje smo kasnije napravili potpuno neočekivan rezultat".
USLOVI I PLAN ZA OPORAVAK REPREZENTACIJE
Kako su tekli pregovori oko Ivkovićevog povratka na klupu reprezentacije?
"Sam razgovor s njim tada je bio takav da smo se brzo razumjeli oko zajedničkih ciljeva. Nismo željeli da idemo mnogo daleko sa planovima, da sebi postavljamo ciljeve za svako takmičenje. Njegova glavna ideja je bila da lansira novu grupu mladih igrača. Sjetićete se da smo tih godina bili sila u mlađim kategorijama, da smo osvojili praktično sve tada, uz vrhunac 2007. godine u Novom Sadu. Duda je želio da se ti momci koji su uzeli svjetsko zlato priključe prvom timu i krene od nule. Kod njega je postojala velika želja da košarci vrati stari sjaj, da to ponovo bude sport broj jedan. Postavio je vrlo jasnu strukturu vrijednosti, nije bio u situaciji da bira zvijezde kao njegovi prethodnici. Postavio je čvrstu strukturu, u rad se uključio ponovo i Bora Stanković, iako u poznim godinama".
Srbija je prvi put još od 1995. morala da igra kvalifikacije za jedno veliko takmičenje, što je bila direktna posljedica loših rezultata prethodnih godina. Dušan Ivković je napravio rez. Iz Moskitosa je ostavio Miloša Teodosića, Stefana Markovića i Milenka Tepića, te priključio Nemanju Bjelicu, Uroša Tripkovića, Miroslava Raduljicu, Novicu Veličkovića, Milana Mačvana, Ivana Paunića...
Srbija je kvalifikacije za Evropsko prvenstvo završila sa samo jednim porazom - od Finske u Vanti - gdje je od iskusnijih igrača nastupao samo Miloš Vujanić. Vrsni šuter kasnije nije zaigrao na Evrobasketu zbog povrede, pa ga je u timu zamjenio Bojan Popović...
"Srebro u Poljskoj bilo je potpuno neočekivan rezultat. Vanredan. Do uspjeha smo stigli zahvaljujući Dudi, jer je iskoristio svoj autoritet da složi ekipu, dotjerao je do toga da ode skroz do finala. Disciplina je bila izuzetno oštra... Pokazao je moć, želio je da ima moć kao selektor, takav je bio njegov način funkcionisanja, nije želio da mu se bilo ko upliće u posao. To je bio jedan od uslova koje je postavio, prije nego što smo potpisali saradnju", prisjeća se Kapičić i nastavlja:
"Htio je da bude neprikosnoven, da se on pita za sve što se tiče izbora igrača i da mu se niko ne miješa. Mi se, naravno, nismo miješali u njegov posao, niti bismo mogli, jer se ipak radilo o čovjeku koji je odavno bio trener svjetske klase zbog svega što je postigao".
Otkriva tadašnji prvi čovjek Saveza da je Duda Ivković uprkos selektorskim obavezama volio i želio da bude uključen i u ostale sfere rada...
"Takav je imao pristup radu. Njegova oštrina je ponekad bila takva da je pretjerivao, ali znao je da kritikuje i pohvali, tako je sazrijevao karakter igrača. Pokazao je i sam da ima jaku psihološku stranu, jer je tako funkcionisao i u klubovima. Nije dozvoljavao ni predsjednicima sa velikim budžetima da mu određuju šta će da radi. Stil vrlo jasan. Osim toga često je bio dio razgovora koji nemaju veze sa njegovim poslom. Želio je da bude upoznat sa radom ostalih djelova Saveza, da uđe u sistemski posao funkcionisanja. Bio je sa mnom na razgovorima sa tadašnjim predsjednikom Srbije, interesovao se u odnos države prema sportu, htio je da pomogne kako god je mogao".
DUDINA ZAOSTAVŠTINA
Ivkovićev povratak na mjesto selektora poklopio se i sa ekonomskom krizom koja je potresla sve. Zbog toga je Savez morao da pristane na ustupke o kojim se ranije nije ni pomišljalo...
"Bilo je problema, da, oko finansiranja prije svega. Zato smo odlučili da pristanemo na to da, ako to bude želio, radi i u klubu. Kasnije je dobio poziv Olimpijakosa, mi smo dobro znali kolika je on veličina bio u Grčkoj, nismo htjeli da pravimo nikakav problem. Bilo je teško funkcionisati u sportsko-ekonomskom pogledu, ali Duda je bio spreman da ostane u reprezentaciji i bavi se poslom u Pireju gdje je napravio uspjeh".
Da li se poslije uspjeha u Poljskoj 2009. godine vjerovalo da Srbija može ponovo da bude velika?
"Ta srebrna medalje je djelo prije svega igrača i selektora. Duda je uradio veliki posao kada je uradio ono što bi malo ko smio i klincima dao šansu. Nije bilo više medalja u njegovom mandatu, ali sjetite se šta je bilo 2010. godine u Istanbulu, kada su nam ukrali finale. Tada smo takođe zaslužili bar srebro. Ali, ko je od sudija u onoj atmosferi smio da promjeni odluku ili svira aut koji je bio sigurno 20 centimetara", pita se Kapičić i nastavlja:
"U međuvremenu se moj predsjednički mandat završio, a onda i Dudin na klupi Srbije. Osjetio je da više ne može. Ostavio je mladu, talentovanu ekipu, spremnu za sljedeći korak. Miloš Teodosić je bio perjanica, noseće lice tima. Projekat je bio jako dobar, ali je bilo i puno realnih problema".
Kako ćete pamtiti Dušana Ivkovića?
"Kao čovjeka jednog vremena. Biće u sjećanju svih trenera, upamćeniji od mnogih zbog načina na koji je radio, temperamenta, znanja... Ostavio je zaista dubok trag".
Neka mu je vječna slava...
Mozzart Sport; Sportski Forum
.jpg)
