|
|
Post by Admin on May 20, 2021 16:32:39 GMT
Istorijski spisak Makedonaca: Na Euro idu i Avramovski i Tričkovski, drugoligaši iz Španije, Francuske...
_(1).jpg)
Rezultat u drugom planu, jer za Makedonce je važno učestvovati. I poslije istorijskog plasmana na Evropsko prvenstvo niko neće previše razmišljati o rezultatu ekipe Igora Angelovskog, koji je danas objavio spisak igrača na koje će računati na mečevima protiv Holandije, Ukrajine i Austrije u Grupi C.
Ima tu istina nekih vrlo dobrih igrača. Prije svih se tu misli na prvu zvezdu tima Gorana Pandev, čiji je gol presudio Gruziji u baražu za plasman na Euro. Tu su dalje i Levanteov Enis Bardi, Napolijev Elif Elmas, pa i dvojica bivših igrača Crvene Zvezde Daniel Avramovski i Ivan Tričkovski.
Nema međutim Udinezeovog Ilije Nestorovskog, koji je asistirao Pandevu za taj već kultni gol protiv Gruzije, jer mu je u međuvremenu stradao ligament koljena i on je otpao.
Tu je i as zagrebačkog Dinama Arijan Ademi, pa Darko Velkovski iz Rijeke, brojni igrači iz domaće lige, ali i predstavnici drugoligaša iz Španije, Francuske i Italije: Stole Dimitrievski, Boban Nikolov, Vlatko Stojanovski i Aleksandar Trajkovski.
Poimence, ni blizu reprezentacije Srbije, ali – Makedonci idu na Euro.
SPISAK REPREZENTACIJE MAKEDONIJE
Golmani: Stole Dimitrievski (Rajo Valjekano), Damjan Šiškovski (Doksa), Riste Jankov (Rabotnički)
Odbrana: Bisar Musliu (Fehervar), Egzon Bejtulai (Škendija), Kire Ristevski (Ujpešt), Stefan Ristovski (Zagreb), Darko Velkovski (Rijeka), Goko Zajkov (Šarlroa), Ezdžan Alioski (Lids)
Vezisti: Enis Bardi (Levante), Arijan Ademi (Dinamo Zagreb), Boban Nikolov (Leče), Stefan Spirovski (AEK), Elif Elmas (Napoli), Tihomir Kostadinov (Ružomberok), Daniel Avramovski (Kajzeri), Marjan Radeski (Akademija Pandev), Ferhan Hasani (Partizani), Darko Čurlinov (Štutgart)
Napad: Goran Pandev (Đenova), Ivan Tričkovski (AEK), Milan Ristovski (Spartak Trnava), Aleksandar Trajkovski (Majorka), Krste Belkoski (Sarajevo), Vlatko Stojanovski (Šambli).
Mozzart Sport; Sportski Forum
|
|
|
|
Post by Admin on May 20, 2021 16:42:12 GMT
Euro 1980: Format takmičenja potpuno promijenjen, Hrubeš junak Zapadne Njemačke
1980. godine održano je šesto evropsko prvenstvo, a domaćin mu je bila Italija. Zapadna Njemačka izgledala je najbolje i na kraju zasluženo uzela titulu...
Evropsko prvenstvo 1980. godine prvo je koje možemo nazvati sličnom današnjem i to u smislu dodjele domaćinstva i završnice takmičenja. Dok je dotad domaćin bio jedna od reprezentacija koja se plasirala na završnicu, ovaj put domaćin je određen prije početka kvalifikacija i domaćin je imao osiguran nastup na završnici, pa nije morao igrati kvalifikacije.
Za domaćinstvo Evropskog prvenstva prijavili su se Engleska, Grčka, Italija, Holandija, Švajcarska i Zapadna Njemačka, a u uži krug ušli su Engleska i Italija. Odmah je UEFA istaknula status favorita za Italiju, jer je Engleska 11 godina ranije ugostila Svjetsko prvenstvo te je na kraju Italija i dobila ovo domaćinstvo.
U kvalifikacijama je nastupila 31 reprezentacija, a sedam pobjednika grupa pridružilo se Italiji na završnom turniru. Prvi put među njima bila je i Grčka, koja će na sljedeći nastup morati čekati sve do 2004. godine.
Englezi su kroz svoju kvalifikacionu grupu prošli lakoćom. Bili su ubjedljivo prvi, ostvarili su sedam pobjeda i samo jednom remizirali i to u gostima kod Republike Irske 1:1. Na krilima Kevina Keegana na kraju su uz sjajnu gol razliku 22:5 izborili vizu za Italiju.
Bez poraza su nastup u grupi završili i Belgijanci, ali sa svega bodom prednosti nad Austrijom. Austrijanci su se na kraju u posljednjem kolu nadali pomoći Škota, ali Belgija je u Glazgovu glatko slavila sa 3:1 uz dva gola Fransoe Van der Elsta.
Jugoslavija nije uspjela proći na završnicu, završila je sa bodom iza Španije Dva poraza na startu kvalifikacija 2:1 protiv Španije (Vahid Halilhodžić) i Rumunije 3:2 (Vladimir Petrović Pižon, Damir Desnica). Nakon toga Jugoslavija je upisala četiri pobjede, ali nije bilo dovoljno. Savladala je Kipar u gostima sa 3:0 uz dva gola Zlatka Vujovića i jedan Ivice Šurjaka, Šurjak je dao gol i na Mestaji za 1:0 pobjedu u Španiji, dok je Rumunija savladana u Kosovskoj Mitrovici sa 2:1 golovima Zlatka Vujovića i Bake Sliškovića. U zadnjem susretu kvalifikacija Kiprani su u Novom Sadu stradali 5:0, a strijelci su bili Zlatko Kranjčar dva puta, Zlatko Vujović, Pižon Petrović i Dule Savić.
U kvalifikacionoj grupi 4 veliku bitku do zadnjeg minuta za prolaz su vodili Holadnija, Poljska i Istočna Njemačka. U zadnjem kolu, Holanđanima je bio dovoljan bod u Lajpcigu da završe prvi u grupi, ali Istočnoj Njemačkoj pobjeda je donosila prvo mjesto. Pred 90.000 ljudi Holanđani su ipak slavili 3:2 velikim preokretom nakon što su gubili 2:0.
U petoj grupi Čehoslovaci su završili sa bodom prednosti nad Francuskom, ali imali su potpunu kontrolu i nisu dopustili Francuskoj neku nadu, iako su u predzadnjem kolu poraženi na Parku prinčeva. Kako su u zadnjem nastupu kod kuće čekali Luksemburg, nije bilo straha od podbačaja.
Grci su do glavnog turnira došli u najneizvjesnijoj i najizjednačenijoj grupi. Imali su na kraju bod više od Mađarske i Finske i dva boda više od Sovjetskog Saveza. Otvorili su kvalifikacije sa dva poraza u prva dva kola, gubili su u Helsinkiju i Jerevanu, ali uspjeli su nekako doći do prvog mjesta. U zadnja dva kola, čak su Finci imali meč loptu za prvo mjesto, ali uzeli su samo bod i ostali kratki.
Zapadna Njemačka u svojoj grupi nije imala problema, završila je sa gol razlikom 17:1, Vels joj je dao jedini pogodak i to kod 5:0. Dva puta je remizirala bez pogodaka i to sa Turskom i senzacionalno u gostima na Malti.
Susreti završnice odigravali su se u Torinu, Milanu, Rimu i Napulju, a finale je odigrano na Olimpiku u Rimu. Reprezentacije su žrijebom smještene u dvije grupe sa tim da su pobjednici grupa išli u finale, a drugoplasirani igrali za treće mjesto.
U grupi A pobjedama su krenuli Zapadna Njemačka i Holandija i nakon prvog kola su iskočile kao glavni kandidati za prvo mjesto. Zapadni Nijemci su sa 1:0 savladali Čehoslovačku golom Karl-Hajnca Rumenigea, a Holanđani su istim rezultatom bili bolji od Grka golom Kesa Kista.
Drugo kolo donijelo je dvoboj velikih rivala, susret koji je odisao mržnjom, a Nijemci tvrde i danas kako Holanđani tada još nisu prešli preko Drugog svjetskog rata i to im je bilo pogonsko gorivo u mečevima s Njemačkom. "Znali smo da će biti nabijeno tenzijama, zakleli smo se jedni drugima da ćemo pobijediti, jer nam je zbog ponosa to bilo jako bitno. Mrzili su nas nekoliko puta više nego što smo mi mrzili njih", govorio je Karl-Hajnc Ferster.
Tako je i bilo, Toni Šumaher i Hub Stevens potukli su se na travnjaku, a Rene van de Kerhof udario je u oko Bernda Šustera. U svom tom haosu, francuski sudija Robert Vurc pokazao je tek dva žuta kartona u 90 minuta. Njemačka je na kraju slavila sa 3:2 uz het-trik Klausa Alofsa.
Njemačkoj je u zadnjem kolu za finale trebao remi protiv Grka dok su Čehoslovaci i Holanđani trebali poraz Njemačke i svoju pobjedu. Na kraju je Njemačka u Torinu odigrala 0:0 i otišla u finale.
Druga grupa otvorena je sa dva remija da bi u drugom kolu Belgija sa 2:1 savladala Španiju, a Italija sa 1:0 Englesku. Tako su u zadnjem kolu, Italija i Belgija u Rimu u direktnom dvoboju odlučivali o putniku u finale. Belgijcima je bio dovoljan bod, jer su Italijani postigli dotad manje golova, svega jedan i to Marka Tardelija za pobjedu protiv Njemačke. Belgijsko-italijanski okršaj okončan je bez pogodaka, čime je Italija jedina reprezentacija koja nije primila gol u grupi, a nije prošla tamo gdje je željela proći.
Završila je u susretu za treće mjesto gdje je na penale u devetoj seriji poražena od Čehoslovačke. Taj jedini promašaj u raspucavanju bio je onaj Fulvija Kolovatija.
Finale u Rimu donijelo je novu dramu. Njemci su poveli krasnim golom izvana Hirsta Hrubeša, ali Belgija se u 75. minutu vratila pogotkom Renea Vanderejkena sa 11 metara. U završnici susreta, u 88. minutu, nakon ubačaja iz kornera Hrubeš je najviši u skoku, inače sjajni Žan-Marie Faf odlazi u prazno i Nijemci uzimaju titulu.
"Da je susret otišao u produžetke, ne bi uspjeli slaviti. Bio je jako vruć dan i sjećam se da nakon utakmice nisam imao snage podići trofej, koliko sam bio iscrpljen", govorio je Hrubeš. On je inače među putnike na Evropsko prvenstvo uskočio tek nakon što je Klaus Fišer slomio nogu, a na kraju je bio jedan od junaka.
TIM TURNIRA
Dino Zoff (Italija)
Claudio Gentile (Italija)
Gaetano Scirea (Italija)
Karlheinz Förster (Zapadna Njemačka)
Hans-Peter Briegel (Zapadna Njemačka)
Marco Tardelli (Italija)
Jan Ceulemans (Belgija)
Bernd Schuster (Zapadna Njemačka)
Hansi Müller (Zapadna Njemačka)
Karl-Heinze Rummenigge (Zapadna Njemačka)
Horst Hrubesch (Zapadna Njemačka)
FINALE
Belgija - Zapadna Njemačka 1:2
Rim, Olimpico, 47.860
Sudija: Nicolae Rainea (Rumunjska)
Strijelci: 0:1 Hrubesch (10.), 1:1 Vandereycken (75.), 1:2 Hrubesch (88.)
Belgija: Jean-Marie Pfaff, Eric Gerets, Walter Meeuws, Luc Millecamps, Michel Renquin, Julien Cools, Wilfried Van Moer, René Vandereycken, Raymond Mommens, François Van der Elst, Jan Ceulemans
Zapadna Njemačka: Harald Schumacher, Uli Stielike, Bernard Dietz, Karlheinz Förster, Manfred Kaltz, Hans-Peter Briegel, Bernd Schuster, Hansi Müller, Karl-Heinz Rummenigge, Horst Hrubesch, Klaus Allofs
SportNet.hr; Sportski Forum
|
|
|
|
Post by Admin on May 20, 2021 22:34:30 GMT
Spisak Portugalaca za EURO: Ne zna se gdje su jači...
.jpg)
Spisak za predstojeći EURO je večeras objavio i aktuelni šampion – Portugalija!
Selektor Fernando Santoš je poznat kao čovjek koji ne voli mnogo da eksperimentiše pa se uglavnom oslonio na provjerene snage uz dodatak nekoliko sjajnih igrača iz domaćeg prvenstva. Čak 11 igrača koji su prije četiri godine osvojili evropsku titulu u Francuskoj su se i ovoga puta našli na spisku putnika: Golmani Rui Patrisio i Entoni Lopeš, veterani iz odbrane Pepe i Žoze Fonte, zatim lijevi bek Rafael Gereiro, vezisti Žoao Mutinjo, Danilo, Renato Sančes i Vilijam Karvaljo, te ofanzivci Kristijano Ronaldo i Rafa Silva.
Na prvi pogled je jasno da su Portugalci jaki na svim pozicijama i da je konkurencija za mjesto u timu bila strašna. Dovoljno je baciti pogled na prve zvijezde tima: Kristijano Ronaldo, Bernardo Silva, Bruno Fernandeš, Ruben Dijaš, Žoao Kanselo, Žoao Feliks, Diogo Žota... Tu su još i mlade zvijezde iz Sportingovog šampionskog tima Žoao Palinja, Nunjo Mendeš i ponajbolji igrač lige Pedro Gonsalveš kojem je ovo prvi poziv u A tim.
Pozive nisu dobili sjajni igrači poput Danijela Podensea, Pedra Neta i Fabija Silve iz Vulverhemtpona. Izvisio je i Barsin mladi as Trinkao. Nema ni Lesterovog beka Rikarda Pereire iza kojeg je teška povreda. Pozive nisu dobili ni Andre Gomeš iz Evertona, Želson Martins iz Monaka, Mario Rui iz Napolija, Sedrik Soareš iz Arsenala, Luiš Neto iz Sportinga...
Zanimljivo je da na spisku najviše igrača ne dolazi ni iz jednog od tri velika portugalska kluba, niti iz nekog od velikih evropskih. Najviše reprezentativaca Portugalije je dao Vulverhempton – četvoricu. A najveći portugalski klub Benfika samo jednog...
GOLMANI: Entoni Lopeš (Lion), Rui Patrisio (Vulverhempton), Rui Silva (Granada).
ODBRANA: Žoao Kanselo (Mančester Siti), Nelson Semedo (Vulverhempton), Žoze Fonte (Lil), Pepe (Porto), Ruben Dijaš (Mančester Siti), Nunjo Mendeš (Sporting), Rafael Gereiro (Borusija Dortmund).
VEZNI RED: Danilo Pereira (PSŽ), Žoao Palinja (Sporting), Ruben Neveš (Vulverhempton), Bruno Fernandeš (Mančester Junajted), Žoao Mutinjo (Vulverhempton), Renato Sančes (Lil), Seržo Oliveira (Porto), Vilijam Karvaljo (Betis).
NAPAD: Pedro Gonsalveš (Sporting), Andre Silva (Ajntraht Frankfurt), Bernardo Silva (Mančester Siti), Kristijano Ronaldo (Juventus), Diogo Žota (Liverpul), Gonsalo Gedeš (Valensija), Žoao Feliks (Atletiko Madrid), Rafa Silva (Benfika).
Mozzart Sport; Sportski Forum
|
|
|
|
Post by Admin on May 24, 2021 12:37:15 GMT
Euro 1984: Francuzi na vrhu, Platini izdominirao Prvenstvom
Francuska je kao domaćin osvojila naslov evropskog prvaka 1984. godine, a najveće zasluge za to imao je Mišel Platini, koji je bio doslovno nezaustavljiv za sve protivnike...
Završni turnir Evropskog prvenstva 1980. godine nikoga nije oduševio. Igrao se taktički fudbal, dosta čvrst i ne posebno ofanzivan, veći dio reprezentacija više je brinuo o tome kako ne primiti pogodak nego kako ga postići. Najbolji primjer tome je domaćin Italija, koja je u tri susreta završnice imala ukupnu gol razliku 1:0.
Četiri godine kasnije ipak puno uzbudljiviji i kvalitetniji turnir. Sastav takmičenja ovaj put promijenjen je jedino u tome što se nakon grupne faze igralo polufinale, a nisu pobjednici grupa odmah išli u finale. Pojavile su se neke nove reprezentacije, koje su se borile na završnici, dok su neke zaustavljene ranije i nisu došle na završni turnir.
Za domaćinstvo turnira borile su se Francuska i Zapadna Njemačka, a ono je povjereno Francuzima, koji su ga održali u sedam gradova, što je najmasovnija završnica po pitanju stadiona, na kojima je igrana, do tada.
Dvije reprezentacije prvi put u istoriji došle su do završnog turnira i to Rumunija na krilima igrača Steaue, koja je tada već bila važan faktor u evropskom fudbalu, te Portugal koji je dotad imao više uspjeha na svjetskoj nego na evropskoj sceni.
U kvalifikacijama su nastupile 32 reprezentacije, a samo je prvoplasirani iz svake grupe izborio nastup na završnici. Koliko su i same kvalifikacije bile neizvjesne i zanimljive, najbolje pokazuje podatak da je samo jedna reprezentacija završila na prvom mjestu sa većom prednosti od jednog boda.
Najubjedljivija u kvalifikacijama bila je Belgija koja je do prvog mjesta došla sa tri boda prednosti nad Švajcarskom. Upisala je četiri pobjede, remi i poraz, a bez pobjede je ostala nakon četiri slavlja na startu, kada je već bilo jasno da će osvojiti prvo mjesto. Prvo je remizirala 1:1 u Škotskoj, a zatim je poražena od Švajcarske 3:1.
Veliku bitku za prvo mjesto u grupi II vodili su Portugal i Sovjetski Savez, a Portugal je na kraju bio bolji za bod. Odluka je pala u zadnjoj utakmici kvalifikacija, u Lisabonu su se sastali Portugal i Sovjetski Savez, a domaćin je odnio pobjedu 1:0 golom Ruija Jordaa iz kaznenog udarca.
U grupi III za prvo mjesto su se borili Danci i Englezi, dok su Grci i Mađari bili tu kao oni koji su već osjetili završni turnir, opasan protivnik protiv kojeg nema opuštanja, ali ipak ispod Danaca i Engleza. Danci su slavili na Vembliju 1:0 i to se pokazalo ključno. Kasnije su mogli sebi dopustiti jedan kiks, ispucali su ga u Budimpešti, da bi nakon pobjede u Atini 2:0 bilo potpuno jasno kako će zadržati prvo mjesto.
Velika borba vodila se u grupi IV, gdje je Jugoslavija krenula kiksom u Oslu protiv Norveške, koja je slavila 3:1. Dušan Savić bio je jedini strijelac za goste, koji mjesec dana kasnije nisu imali pravo na novi kiks u Bugarskoj. Slavila je 1:0 golom Nenada Stojkovića.
U sljedećem kolu u tadašnji Titograd stigao je Vels, Jugoslavija je svaki put imala dva gola prednosti, ali na kraju se morala zadovoljiti remijem 4:4. Zvjezdan Cvetković, Zvonko Živković, Zlatko Kranjčar i Miodrag Ješić bili su strijelci za domaćina. I drugi su prosipali bodove, pa je nakon pobjede Jugoslavije protiv Norveške 2:1 (Zlatko Vujović i Safet Sušić) te remija u Velsu 1:1 (Mehmed Baždarević, bilo jasno kako domaća pobjeda protiv Bugarske vodi na završnicu. U Splitu je dugo bilo 2:2 (dva gola Sušića), a onda je u 91. minutu Ljubomir Radanović pogodio za 3:2. Utakmicu je komentarisao legendarni Mladen Delić i tada je nastao legendarni uzvik "ljudi moji je li to moguće!"
Rumuni su u svojoj grupi završili ispred Šveđana, Čehoslovaka i Italijana koji su posebno loše odigrali ove kvalifikacije i imali jednu pobjedu u osam susreta i to u zadnjem kolu protiv Kipra. Rumuni su na kraju u Bratislavi remijem 1:1 uzeli ključan bod vrijedan prolaza. Čehoslovacima je trebala bilo kakva pobjeda, no završilo je 1:1.
Zapadna Njemačka dosta se mučila u svojoj grupi i prošla je dalje na gol-razliku sa istim brojem bodova kao Sjeverna Irska. U zadnjem kolu trebala je pobjedu protiv Albanije, dugo se mučila, ali u 79. minutu golom Gerharda Straka ipak se spasila.
Nevjerovatan rasplet viđen je u grupi VII gdje su Holanđani bili na pragu prvog mjesta. Španija je za prvo mjesto trebala pobjedu od 11 golova razlike protiv Malte i nekim čudom je slavila sa 12:1. Golman Malte Džon Bonelo prije susreta je poručio da se neće vratiti na Maltu ako Španija postigne 11 golova, a nakon susreta krenule su brojne sumnje i optužbe. Govorilo se o tome kako su Španci na poluvremenu platili Maltežanima (3:1 bilo je na odmoru), da su bili dopingovani u drugom dijelu, da su Maltežani bili otrovani, ali ništa nije dokazano.
Završni turnir otvoren je na Parku Prinčeva susretom između Francuske i Danske, koji su Francuzi dobili 1:0 golom Mišela Platinija. Dobro su krenuli i Belgijanci, koji su sa 2:0 savladali Jugoslaviju. Koliko su Francuzi jaki i ozbiljni pokazali su u drugom kolu protiv Belgije kada su slavili sa 5:0 uz Platinijev het-trik, a Jugoslavija je istovremeno doživjela potpuni potop protiv Danske istim rezultatom.
Platini je novi het-trik upisao u zadnjem kolu grupe u pobjedi 3:2 protiv Jugoslavije (Miloš Šestić, Dragan Stojković), a s Francuskom je u polufinale prošla Danska, koja je gubila od Belgije 2:0, pa na kraju ipak slavila sa 3:2.
U drugoj grupi sve je bilo otvoreno do zadnjeg kola. U dramatičnom dvoboju Španci su golom u 90. minutu savladali Njemačku i bacili je na treće mjesto, a strijelac je bio Antonio Maseda. U drugom susretu Portugal je golom Nenea savladao Rumuniju i pridružio se Španiji.
Francuska je u prvom polufinalu bila bolja od Portugala nakon produžetaka s 3:2, pogodak za ulazak u finale postigao je Platini u 119. minutu. U drugom polufinalu Španci su nakon jedanaesteraca eliminisali Dansku koja je drugi produžetak igrala sa igračem manje.
Francuska je u finale na Parku prinčeva ušla kao favorit i slavila je sa 2:0. Platini je postigao iz slobodnog udarca koji sjajno Arkonada nije uspio zaustaviti, a konačnih 2:0 postavio je Bruno Belone, što je bio prvi i jedini pogodak francuskih napadača na ovom turniru.
Zaslužena titula na kraju za domaćina, koji je na krilima nevjerovatnog Platinija pokorio konkurenciju i zasjeo na vrh. Platini je potpuno dominirao turnirom i pokazao zašto je u to vrijeme bio jedan od najboljih igrača svijeta.
TIM EP-a
Harald Schumacher (Zapadna Njemačka)
Morten Olsen (Danska)
Joao Pinto (Portugal)
Andreas Brehme (Zapadna Njemačka)
Karlheinz Förster (Zapadna Njemačka)
Frank Arnesen (Danska)
Alain Giresse (Francuska)
Jean Tigana (Francuska)
Michel Platini (Francuska)
Fernando Chalana (Portugal)
Rudi Völler (Zapadna Njemačka)
FINALE
Francuska - Španija 2:0
Pariz, Park prinčeva, 47.368
Sudija: Vojtech Christov (Čehoslovačka)
Strijelci: 1:0 Platini (57.), 2:0 Bellone (90.)
Francuska: Joël Bats, Patrick Battiston (Manuel Amoros 73.), Maxime Bossis, Yvon Le Roux, Jean-François Domergue, Luis Fernández, Alain Giresse, Jean Tigana, Michel Platini, Bernard Lacombe (Bernard Genghini 80.), Bruno Bellone
Španija: Luis Arconada, Santiago Urquiaga, Ricardo Gallego, Salva (Roberto 85.), José Antonio Camacho, Víctor Munoz, Juan Senor, Julio Alberto (Manuel Sarabia 75.), Francisco, Santillana, Francisco José Carrasco
SportNet.hr; Sportski Forum
|
|
|
|
Post by Admin on May 24, 2021 17:40:07 GMT
Ovo se još nije desilo: Španci bez ijednog Realovog igrača na Evropskom prvenstvu
Odigrao je svih 90 minuta Serhio Ramos u revanšu polufinala Lige šampiona sa Čelsijem, sjedao potom i na klupi u posljednjem kolu Primere protiv Viljareala, ali neće kapiten Real Madrida, ipak, igrati za Španiju na predstojećem Evropskom prvenstvu.
Ne samo on, već niti jedan jedini fudbaler Kraljevskog kluba!
Po prvi put u istoriji Španci putuju na neki veliki turnir bez članova Real Madrida. Samo jednom je bilo blizu toga, kada su 1950. na Svjetskom prvenstvu u Brazilu iz Reala imali jedino vezistu Luisa Molovnija.
Prvi koji je odlučio da nacionalni tim povede na takmičenje bez predstavnika najtrofejnijeg španskog kluba je Luis Enrike. Nije mu sigurno prijatno...
"Želio bih da pošaljem poruku Serhiju Ramosu, našem kapitenu, koji nije na spisku jer od januara nije u takmičarskoj formi, niti je trenirao sa timom. Razgovarali smo sinoć telefonom, bilo je teško, ali tako je najbolje za tim. Razgovor će ostati privatna stvar, neću nikome pričati o tome. Nije mi bilo lako da mu saopštim nešto što nije pozitivno za njega, ali morao sam u dogovoru sa svojim stručnim štabom da donesem odluku koja je najbolja za ekipu", istakao je Enrike.
Umjesto 35-godišnjeg štopera sa 180 nastupa za Španniju, s kojom je jednom bio svjetski, a dvaput evropski prvak, pozvan je 26-godišnji Emerik Laport iz Mančester Sitija, igrač koji je prošao kroz sve mlađe selekcije Francuske, ali je ponikao u Atletik Bilbau, za koji je i nastupao do 2018, pa je u maju ove godine ipak rješio da uzme špansko državljanstvo, iako je ranije odbacivao takvu mogućnost.
Interesantno je da se na Enrikeovom spisku nalazi 24 imena, bez obzira što je UEFA zbog naporne sezone i problema s virusom korona dozvolila selektorima da na Evropsko prvenstvo vode 26 igrača.
Španija će biti domaćin Grupe E u Sevilji, u kojoj su još Švedska, Slovačka i Poljska.
Na spisku su:
golmani: David de Hea (Mančester junajted), Robert Sančez (Brajton), Unai Simon (Atletik Bilbao),
odbrana: Đordi Alba (Barselona), Cezar Aspilikueta (Čelsi), Erik Garsija (Mančester siti), Hose Gaja (Valensija), Emerik Laport (Mančester siti), Dijego Ljorente (Lids), Pau Tores (Viljareal),
sredina: Tijago Alkantara (Liverpul), Serhio Buskets (Barselona), Fabijan Ruiz (Napoli), Koke (Atletiko Madrid), Markos Ljorente (Atletiko Madrid), Dani Olmo (RB Lajpcig), Pedri (Barselona), Rodri (Mančester siti),
napad: Alvaro Morata (Juventus), Đerard Moreno (Viljareal), Iker Ojarzabal (Real Sosijedad), Pablo Sarabija (PSŽ), Feran Tores (Mančester siti), Adama Traore (Vulverhempton).
Mozzart Sport; Sportski Forum
|
|
