Post by Admin on Jun 7, 2021 10:34:02 GMT
Euro 2004: Oto Rehagel i Grčka napravili čudo u Portugalu
Evropsko prvenstvo odigrano 2004. godine u Portugalu svi će pamtiti po jednom od najvećih iznenađenja u istoriji velikih takmičenja i osvajanju naslova jedne male fudbalske nacije…
Na gotovo svakom velikom fudbalskom takmičenju dogodi se neko iznenađenje i to je potpuno očekivano. Turnirski tip takmičenja drugačiji je od ligaškog, ponekad važniju ulogu od kvaliteta imaju forma i ozračje, te nerijetko favoriti imaju problema sa nominalno slabijim ekipama na takvim takmičenjima.
Te 2004. godine vjerovatno niko nije očekivao da bi Grčka mogla osvojiti Evropsko prvenstvo. Krenimo od grupne faze u kojoj su Grci započeli turnir baš protiv domaćina, kojeg su savladali u finalu. Prva utakmica turnira odigrana je u Portu i Grčka je slavila sa 2:1. Portugal je bio dominantniji, imao više prilika, ali tu se već vidjelo da je Oto Rehagel posložio pakleno čvrstu ekipu.
Pogotke su postizali Georgios Karagunis i Angelos Basinas, a samo je u posljednjim minutima Kristijano Ronaldo ublažio poraz Portugalaca. U drugom kolu Grčku je čekala motivisana Španija, koja je u Portu imala veliku podršku svojih navijača. Ipak, niti Španci nisu uspjeli slomiti Grke, premda je Fernando Morientes dao gol za vođstvo.
Izjednačenje i važan bod Grčkoj je donio Angelos Haristeas, koji će se kasnije pokazati kao presudan faktor u osvajanju titule. Nakon dva kola, Grci su imali četiri osvojena boda, jednako kao i Španija, ali sa boljom gol-razlikom. Obzirom na to da je Portugal imao tri boda, Grčka je prošla dalje i samo je bilo pitanje sa kojeg će mjesta u četvrtfinalu.
Zbog toga i taj poraz od Rusije u posljednjem kolu (2:1) nije teško pao Grcima, jer su dobili malo vremena za odmor i regeneraciju prije susreta četvrtfinala sa Francuskom. Francuzi su u grupi bili sa Hrvatskom i igrali su solidan fudbal, međutim, nije to izgledalo sjajno protiv Grčke. Teško je sada reći radi li se o umoru pojedinih igrača, koji su već bili na zalazu karijere ili nečemu drugome, ali možemo bez pretjerivanja reći kako je Grčka izgledala jako dobro.
Već poznata njihova čvrstina i pritisak sada su dobili novu notu, a jedan od heroja je opet bio Haristeas. Napadač Verdera postigao je jedini pogodak, premda je fantastičan posao prije pogotka napravio asistent Teodoros Zagorakis. Grci su tako napravili novo čudo i ušli među četiri najbolje ekipe na Euru, a tamo ih je za mjesto u finale čekala Češka, koju su mnogi vidjeli kao prvog favorita prvenstva.
Češka je opravdala status favorita, bila je dominantnija, imala daleko veći broj pokušaja, ali Grčka je svojim „ružnim“ fudbalom uspjela još jednu utakmicu okrenuti na svoju stranu. Česi su zaista igrali prekrasan fudbal, sjajni su bili Jan Koler i Milan Baroš, još uvijek je u snazi bio Karel Poborski, ali te noći na stadionu Sportinga u Lisabonu sve je išlo na grčku stranu.
..........
Jedini pogodak postignut je u produžecima i taj susret takođe je ušao u istoriju, kao prvi na Euru koji je odlučen pravilom srebrnog pogotka. Strijelac je bio Traianos Delas. Grčka, kojoj je nakon 1980. godine, ovo bio prvi nastup na Euru, sada je uspjela doći u finale, igrati za naslov. Da sve bude još zanimljivije, po prvi put u istoriji evropskih i svjetskih smotri, dvije ekipe koje su igrale prvi susret igraće i finale.
Zbog žutih kartona za Grčku nije mogao nastupiti Karagunis, ali to nije omelo Rehagelove izabranike, koji su poput likova iz mitologije ušli u legendu. Portugal je po svemu bio bolja ekipa, igrao je dobar fudbal, imao prednost domaćeg terena i veliki motiv da uzvrati za poraz u prvom kolu. Ipak, Grčka nije odustajala od svoje prepoznatljive igre.
Disciplinovano su stajali Grci, čvrsto se branili i čekali priliku da ugroze gol Portugalaca. Fenomenalno je posmatrati kako su dobro Grci stajali na terenu, pogotovo kada znamo da se radilo o šestoj utakmici, odigranoj svega par dana, nakon što su igrali produžetke s Česima. Ključan potez dogodio se u 57. minutu, kada je nakon kornera ponovo Haristeas visoko skočio i dao gol za vođstvo Grčke.
Vođstvo koje Grčka, uprkos pritisku Portugala, nije uspjela ispustiti. Rehagel i njegovi momci ušli su u legendu i premda ih mnogi potcjenjivali, te govorili da su igrali ružno i antifudbalski, treba odati priznanje njihovoj disciplini, taktičkim zamislima selektora i očigledno sjajnoj atmosferi koju su imali u reprezentaciji. Nikada više Grčka nije postigla neki zapaženi uspjeh, a kamoli ovakav kolosalni, a recimo niti heroj Haristeas u kasnijoj karijeri nije ostvario neke velike brojke. Mitološkim rječnikom, Bogovi su tih mjesec dana u Portugalu bili na strani Grčke, ali su i grčki fudbaleri pokazali umijeće.
Tim EP
Golmani
Petr Čech (Češka)
Antonios Nikopolidis (Grčka)
Bekovi
Sol Campbell (Engleska)
Ashley Cole (Engleska)
Traianos Dellas (Grčka)
Giourkas Seitaridis (Grčka)
Gianluca Zambrotta (Italija)
Ricardo Carvalho (Portugal)
Olof Mellberg (Švedska)
Veznjaci
Pavel Nedved (Češka)
Frank Lampard (Engleska)
Zinedine Zidane (Francuska)
Michael Ballack (Njemačka)
Theodoros Zagorakis (Grčka)
Luis Figo (Portugal)
Maniche (Portugal)
Napadači
Milan Baroš (Češka)
Jon Dahl Tomasson (Danska)
Wayne Rooney (Engleska)
Angelos Charisteas (Grčka)
Ruud van Nistelrooy (Nizozemska)
Cristian Ronaldo (Portugal)
Henrik Larsson (Švedska)
Finale
Portugal – Grčka 0:1
Lisabon, Estadio da Luz, 62.860 gledalaca
Sudija: Markus Merk (Njemačka)
Strijelci: 0:1 (Charisteas 57')
Portugal: Ricardo, Miguel (Paulo Ferreira, 43'), Jorge Andrade, Ricardo Carvalho, Nuno Valente, Maniche, Costinha (Rui Costa, 60'), Cristiano Ronaldo, Deco, Luis Figo (c), Pauleta (Nuno Gomes, 74')
Grčka: Antonios Nikopolidis, Giourkas Seitaridis, Michalis Kapsis, Traianos Dellas, Takis Fyssas, Kostas Katsouranis, Theodoros Zagorakis (c), Angelos Basinas, Angelos Charisteas, Stelios Giannakopoulos (Stylianos Venetidis, 76'), Zisis Vryzas (Dimitris Papadopoulos, 81')
SportNet.hr
Evropsko prvenstvo odigrano 2004. godine u Portugalu svi će pamtiti po jednom od najvećih iznenađenja u istoriji velikih takmičenja i osvajanju naslova jedne male fudbalske nacije…
Na gotovo svakom velikom fudbalskom takmičenju dogodi se neko iznenađenje i to je potpuno očekivano. Turnirski tip takmičenja drugačiji je od ligaškog, ponekad važniju ulogu od kvaliteta imaju forma i ozračje, te nerijetko favoriti imaju problema sa nominalno slabijim ekipama na takvim takmičenjima.
Te 2004. godine vjerovatno niko nije očekivao da bi Grčka mogla osvojiti Evropsko prvenstvo. Krenimo od grupne faze u kojoj su Grci započeli turnir baš protiv domaćina, kojeg su savladali u finalu. Prva utakmica turnira odigrana je u Portu i Grčka je slavila sa 2:1. Portugal je bio dominantniji, imao više prilika, ali tu se već vidjelo da je Oto Rehagel posložio pakleno čvrstu ekipu.
Pogotke su postizali Georgios Karagunis i Angelos Basinas, a samo je u posljednjim minutima Kristijano Ronaldo ublažio poraz Portugalaca. U drugom kolu Grčku je čekala motivisana Španija, koja je u Portu imala veliku podršku svojih navijača. Ipak, niti Španci nisu uspjeli slomiti Grke, premda je Fernando Morientes dao gol za vođstvo.
Izjednačenje i važan bod Grčkoj je donio Angelos Haristeas, koji će se kasnije pokazati kao presudan faktor u osvajanju titule. Nakon dva kola, Grci su imali četiri osvojena boda, jednako kao i Španija, ali sa boljom gol-razlikom. Obzirom na to da je Portugal imao tri boda, Grčka je prošla dalje i samo je bilo pitanje sa kojeg će mjesta u četvrtfinalu.
Zbog toga i taj poraz od Rusije u posljednjem kolu (2:1) nije teško pao Grcima, jer su dobili malo vremena za odmor i regeneraciju prije susreta četvrtfinala sa Francuskom. Francuzi su u grupi bili sa Hrvatskom i igrali su solidan fudbal, međutim, nije to izgledalo sjajno protiv Grčke. Teško je sada reći radi li se o umoru pojedinih igrača, koji su već bili na zalazu karijere ili nečemu drugome, ali možemo bez pretjerivanja reći kako je Grčka izgledala jako dobro.
Već poznata njihova čvrstina i pritisak sada su dobili novu notu, a jedan od heroja je opet bio Haristeas. Napadač Verdera postigao je jedini pogodak, premda je fantastičan posao prije pogotka napravio asistent Teodoros Zagorakis. Grci su tako napravili novo čudo i ušli među četiri najbolje ekipe na Euru, a tamo ih je za mjesto u finale čekala Češka, koju su mnogi vidjeli kao prvog favorita prvenstva.
Češka je opravdala status favorita, bila je dominantnija, imala daleko veći broj pokušaja, ali Grčka je svojim „ružnim“ fudbalom uspjela još jednu utakmicu okrenuti na svoju stranu. Česi su zaista igrali prekrasan fudbal, sjajni su bili Jan Koler i Milan Baroš, još uvijek je u snazi bio Karel Poborski, ali te noći na stadionu Sportinga u Lisabonu sve je išlo na grčku stranu.
..........
Jedini pogodak postignut je u produžecima i taj susret takođe je ušao u istoriju, kao prvi na Euru koji je odlučen pravilom srebrnog pogotka. Strijelac je bio Traianos Delas. Grčka, kojoj je nakon 1980. godine, ovo bio prvi nastup na Euru, sada je uspjela doći u finale, igrati za naslov. Da sve bude još zanimljivije, po prvi put u istoriji evropskih i svjetskih smotri, dvije ekipe koje su igrale prvi susret igraće i finale.
Zbog žutih kartona za Grčku nije mogao nastupiti Karagunis, ali to nije omelo Rehagelove izabranike, koji su poput likova iz mitologije ušli u legendu. Portugal je po svemu bio bolja ekipa, igrao je dobar fudbal, imao prednost domaćeg terena i veliki motiv da uzvrati za poraz u prvom kolu. Ipak, Grčka nije odustajala od svoje prepoznatljive igre.
Disciplinovano su stajali Grci, čvrsto se branili i čekali priliku da ugroze gol Portugalaca. Fenomenalno je posmatrati kako su dobro Grci stajali na terenu, pogotovo kada znamo da se radilo o šestoj utakmici, odigranoj svega par dana, nakon što su igrali produžetke s Česima. Ključan potez dogodio se u 57. minutu, kada je nakon kornera ponovo Haristeas visoko skočio i dao gol za vođstvo Grčke.
Vođstvo koje Grčka, uprkos pritisku Portugala, nije uspjela ispustiti. Rehagel i njegovi momci ušli su u legendu i premda ih mnogi potcjenjivali, te govorili da su igrali ružno i antifudbalski, treba odati priznanje njihovoj disciplini, taktičkim zamislima selektora i očigledno sjajnoj atmosferi koju su imali u reprezentaciji. Nikada više Grčka nije postigla neki zapaženi uspjeh, a kamoli ovakav kolosalni, a recimo niti heroj Haristeas u kasnijoj karijeri nije ostvario neke velike brojke. Mitološkim rječnikom, Bogovi su tih mjesec dana u Portugalu bili na strani Grčke, ali su i grčki fudbaleri pokazali umijeće.
Tim EP
Golmani
Petr Čech (Češka)
Antonios Nikopolidis (Grčka)
Bekovi
Sol Campbell (Engleska)
Ashley Cole (Engleska)
Traianos Dellas (Grčka)
Giourkas Seitaridis (Grčka)
Gianluca Zambrotta (Italija)
Ricardo Carvalho (Portugal)
Olof Mellberg (Švedska)
Veznjaci
Pavel Nedved (Češka)
Frank Lampard (Engleska)
Zinedine Zidane (Francuska)
Michael Ballack (Njemačka)
Theodoros Zagorakis (Grčka)
Luis Figo (Portugal)
Maniche (Portugal)
Napadači
Milan Baroš (Češka)
Jon Dahl Tomasson (Danska)
Wayne Rooney (Engleska)
Angelos Charisteas (Grčka)
Ruud van Nistelrooy (Nizozemska)
Cristian Ronaldo (Portugal)
Henrik Larsson (Švedska)
Finale
Portugal – Grčka 0:1
Lisabon, Estadio da Luz, 62.860 gledalaca
Sudija: Markus Merk (Njemačka)
Strijelci: 0:1 (Charisteas 57')
Portugal: Ricardo, Miguel (Paulo Ferreira, 43'), Jorge Andrade, Ricardo Carvalho, Nuno Valente, Maniche, Costinha (Rui Costa, 60'), Cristiano Ronaldo, Deco, Luis Figo (c), Pauleta (Nuno Gomes, 74')
Grčka: Antonios Nikopolidis, Giourkas Seitaridis, Michalis Kapsis, Traianos Dellas, Takis Fyssas, Kostas Katsouranis, Theodoros Zagorakis (c), Angelos Basinas, Angelos Charisteas, Stelios Giannakopoulos (Stylianos Venetidis, 76'), Zisis Vryzas (Dimitris Papadopoulos, 81')
SportNet.hr
