|
|
Post by Admin on Jun 12, 2021 23:04:01 GMT
Spasavao život prijatelju, pa nastavio da igra, ali su ga emocije savladale
Svojom prisebnošću i brzom reakcijom, Simon Kjer pomogao je Kristijanu Eriksenu da ne pregrize jezik kada se onesvijestio na terenu u 43. minutu duela sa Finskom.
Štoper Milana pritrčao je saigraču i stavio ga u ispravan položaj, što je olakšalo posao ljekarima koji su ubrzo potom stigli do veziste danske reprezentacije, koji je u tim trenucima bio bez svijesti. Srećom, sve se dobro završilo. Eriksen je iz bolnice poslao poruku saigračima da se dobro osjeća i poručio im da nastave meč prvog kola Evropskog prvenstva.
Tako je i bilo, međutim, junak Kjer, koji je u međuvremenu imao dovoljno snage i da tješi izbezumljenu djevojku svog saigrača i prijatelja, dok posmatra kako mu se ukazuje ljekarska pomoć, morao je da traži zamjenu zbog nemogućnosti da se koncentriše na igru. Probao je da nastavi meč, ali je u 63. minutu tražio zamjenu.
Šta se tačno dešavalo u tim trenucima ispričao je poslije utakmice selektor Danske, Kasper Hjulmand.
"Kjer je bio previše potresen da bi igrao i morao je da napusti teren. Sve što se dešavalo duboko ga je dirnulo i potreslo, jer su on i Kristijan veliki prijatelji. Nismo bili sigurni da li uopšte može da nastavi utakmicu. Pokušao je, ali nije mogao. Da ja moram da igram u takvoj situaciji, ne znam šta bih uradio. Igrači su to učinili i ne mogu biti ponosniji na njih. Sada su emocionalno iscrpljeni", istakao je Hjulmand i dodao da je postojala opcija da meč bude nastavljen u nedjelju u podne, ali su svi njegovi igrači tražili da se nastavi iste večeri.
Vidjećemo šta će se dalje dešavati sa danskim fudbalerima. Iako su igrali kao domaćini i bili favorit u susretu sa Finskom, dešavanja iz finiša prvog poluvremena potpuno ih je poremetilo, pa su po povratku na teren primili gol i promašili penal za izjednačenje, tako da je Finska došla do iznenađujuće pobjede 1:0.
U drugom meču ove grupe, Belgija je demonstrirala silu protiv Rusije i slavila 3:0.
Mozzart Sport; Sportski Forum
|
|
|
|
Post by Admin on Jun 13, 2021 8:22:35 GMT
UČESNICI EURO 2021 - GRUPA F - PORTUGAL - "Pouco importa", samo ga vratite kući: Ronaldo konačno ima zaleđinu, Portugalija jača od šampionske
Kroz istoriju fabrika velikih fudbalskih imena, bogate tradicije, učesnik 14 prvenstava, što Svjetskih, što Evropskih, prvi veliki trofej – tek 2016. godine na smotri najboljih zemalja Starog kontinenta. Uoči istog Navigatori su u plovidbu krenuli bez kompasa. Devet i po decenija unazad, od svog nastajanja, Portugalija nije osvojila NIŠTA. Nacija je već odavno navikla da bez ikakvih očekivanja i euforije ispraća svoje ljubimce u svijet. A onda kada se najmanje nadaš… Sa dosta iskusnih, ali tek po kojim zaista vrhunskim igračem, kada je niko nije svrstavao ni među favorite iz sjenke, Portugalija se popela na tron.
Pet ljeta kasnije, pošto je u međuvremenu osvojila i Ligu nacija, a očekivanja nacije poput kvasca porasla, Selesao se na isti turnir vraća znatno jači, sa pravom uvjeren da trofej prvaka može da odbrani.
"Neću ponavljati ono što sam rekao prije prošlog Evropskog prvenstva (da ide da osvoji trofej), neću kopirati ništa, jer kopija nikada nije ista kao original. Ono što mogu da kažem jeste da je prošlo dosta vremena, otkako je Portugalija otišla na veliki turnir, samo da bi se takmičila. Portugalija na veliki turnir dolazi da bi ga osvojila", naglasio je selektor Fernando Santos prije početka ovogodišnjeg prvenstva, svjestan kvaliteta tima kojim upravlja.
.jpg)
Složiće se mnogi, u pohodu na evropski tron 2016. sreća je i te kako bila na strani Navigatora, koji nisu ni odisali kvalitetom dostojnim prvaka kontinenta. Potvrđuje to i činjenica da su samo jedan od sedam mečeva na prvenstvu te godine dobili poslije 90 minuta. Grupnu fazu su u društvu Mađarske, Islanda i Austrije prošli sa tri remija, kao jedan od najboljih trećeplasiranih timova, a jedini trijumf su u regularnom djelu meča ostvarili protiv Velsa.
No, da se ne radi isključivo o sreći i da ona nije presudno uticala na osvajanje trofeja 2016, još jedan podatak – otkako je prije gotovo sedam godina sjeo na klupu Portugalije, Fernando Santos je od Portugalije napravio kompaktnu i organizovanu ekipu, koja gotovo da ne gubi. Precizno, na 56 takmičarskih utakmica poražena je samo četiri puta. Rijetko koga će osim nižerazrednih reprezentacija deklasirati, zapravo su od Santosovog preuzimanja sa tri ili više gola od zvučnijih selekcija Portugalci dobili jedino Hrvate, Šveđane i Mađare, i to je ono što se Santosu jedino zamjeralo u Portugaliji – što ne koristi maksimalno napadački potencijal svojih ofanzivaca, što reprezentacija ne igra atraktivno i lepršavo.
Umjesto 66-godišnjaka govorili su rezultati, prekinuo je višedecenijski post 2016, potom osvojio i premijerno izdanje Lige nacija i što je posebno bitno, pobjediti Portugaliju je učinio đavolski teškom misijom, pa navijači sada na sav glas pjevaju "Pouco importa, pouco importa", iliti u prevodu – "nije bitno, nije bitno" da li igramo dobro ili loše, samo želimo da trofej donesemo u Portugaliju. A odgovor na pitanje kako savladati Navigatore potražite u Švajcarskoj, Urugvaju, Ukrajini i Francuskoj, jedini su u Santosovom mandatu imali odgovor.
"Otkako znam Portugal je uvijek išao na turnire da bi ih osvajao, to je standard. Kada sam rekao da idem na EURO 2016 da pobjedim, samo sam isticao ono što su mnogi mislili u prošlosti. Nije bilo pitanje želje, već to što nikada nisu zaista mislili na osvajanje i vjerovali da je moguće. Ali ja sam bio ubjeđen da ako uradimo određene stvari i uspijemo da ih prenesemo na igrače da možemo da dobijemo bilo koga", govorio je Santos pred početak turnira.
Utorak, 18.00: (6,75) Mađarska (4,00) Portugalija (1,53)
Na fortunu koja im je donijela prethodni ovog puta će morati da zaborave, žrijeb im je na prošlom Euru bio naklonjen, ne dodjelivši im nijednog vrhunskog rivala do finala, ali ih je ovog puta smjestio u grupu smrti sa Francuskom, Njemačkom i Mađarskom. Stoga je od ogromnog značaja što Fernando Santos ima neuporedivo veći broj kvalitetnih opcija u odnosu na prethodno Evropsko prvenstvo, što će mu omogućiti da skine teret sa Ronaldovih pleća.
Tada je na Sen Deniju, dok je Ronaldo energično mahao rukama pokraj aut-linije, to učinio Eder. Napadač koji tokom čitavog turnira suštinski nije imao nikakvu ulogu (do finala samo 13 minuta), golom u nadoknadi finala postao je heroj nacije, donijevši joj toliko iščekivani trofej, pa se u kada selekcija naiđe na tvrdo, nerijetko moglo čuti kako tribina priziva napadača moskovske Lokomotive - "Mete o Eder!" (Ubaci Edera).
Međutim, već četiri godine Eder gotovo da ne trese mreže – ako ih je ikada i tresao - za reprezentaciju je nakon tog istorijskog postigao još samo jedan gol (ukupno pet) i polako ispao iz Santosovog vidika. Baš kao i desetorica drugih igrača sa prethodnog Evropskog prvenstva. Nema Adrijena Silve, Sedrika Soaresa, Žoaa Marija, Nanija, Rikadra Kvarežme, Andrea Gomesa, te igrača sa manjom ulogom Vieirinje, Eliseua, Eduarda, prekaljenih Rikarda Karvalja (u međuvremenu se penzionisao) i Bruna Alves, od kojih su mnogi predstavljali Portugaliju i dvije godine kasnije u Rusiji sa ne bogzna kakvim uspjehom.
Santosov tim se od tada znatno izmjenio i pitanje je kako bi zapravo izgledao na ovom turniru da je isti održan prije godinu dana. Ovako, odlaganjem zbog pandemije korona-virusa portugalski stručnjak je samo profitirao. U tih 12 mjeseci nekolicina reprezentativaca Portugalije potvrdila je svoje ime na velikoj sceni i učvrstila mjesto u startnoj postavi. Najveći procvat među njima doživio je Ruben Dijas. Prije tri ljeta, tada kao član Benfike, Dijas je prvenstvo u Rusiji presjedao na klupi. Ovog juna, gotovo izvjesno i u prvoj trećini jula, sada već defanzivac Mančester Sitija i zvanično najbolji fudbaler Premijer lige za ovu sezonu će kao jedan od najkvalitetnijih štopera Evrope biti stub portugalske odbrane i činiti tandem sa jednim od jedine dvojice preostalih štopera, Pepeom ili Žozeom Fonteom.
Prije će biti sa defanzivcem Porta, jer iako je Fonte komandovao Lilovom mlađarijom u pohodu na Ligu 1, i Pepe je na Dragau ove sezone proživio drugu mladost. Pride ima neuporedivo veće reprezentativno iskustvo, odigrao je 68 utakmica više za Portugaliju od desetak mjeseci mlađeg kolege i bio zakucan u prvoj postavi kad god bi bio spreman.
No, Santosovim dobicima tu nije kraj. U istom periodu Bruno Fernandes je podebljao lidersku crtu u Mančester Junajtedu i postao jedan od najproduktivnijih vezista širom Evrope, spreman da kad Ronaldo ode u penziju, a možda i prije toga, već od ovog juna, preuzme ulogu lidera na terenu. Diogo Žota, do prije godinu dana tek jedan igrač više u moru solidnih portugalskih krila sa ukupno 26 minuta u državnom timu, od prelaska u Liverpul postao je redovan na spisku i standardan u startnoj postavi selekcije. I koristio je svaku ukazanu šansu. Na pet takmičarskih utakmica u kojima je bio starter postigao je šest i namjestio još dva gola, što ga ističe kao glavnog kandidata da i na Euru dobije ulogu startera.
Danilo Pereira je konačno napustio Primeiru i napravio potreban iskorak u karijeri prelaskom u Pari Sen Žermen, Žoao Kanselo proširio vidike kod Pepa Gvardiole (igrao na poziciji lijevog, desnog beka, uz česte ulaske u vezni red), šampionski Sporting mu je pravo niotkuda "izbacio" zamjenu za Rafaela Gereira, 18-godišnjeg Nuna Mendesa, te "mini Bruna Fernandesa" Pedra Gonsalvesa…
Dalje, Portov Seržio Oliveira je odigrao sezonu života, Renato Sančez je poslije tmurnih godina u Bajernu rehabilitovao karijeru u Lilu, Žoao Feliks je postao šampion Primere sa Atletiko Madridom, a to što će Andre Silva kao drugi najefikasniji strijelac Bundeslige sa 28 golova na 32 utakmice (upisao i šest asistencija) gotovo sigurno šansu čekati sa klupe, dovoljno govori o raznovrsnosti i dubini napadačkih opcija portugalske reprezentacije.
Zato je teško sa sigurnošću prognozirati startnih 11 na koje će se osloniti nekadašnji selektor Grčke. Doduše, neke pozicije su već "kaparisane". U defanzivi gotovo da nema nepoznanica. Iako je već devet sezona standardan i pouzdan na golu Liona, Entoni Lopes ne uspjeva da izađe iz sjenke Ruija Patrisija, dok o Ruiju Silvi, koji je debitantski nastup za državni tim upisao tek na posljednjem pripremnom meču protiv Izraela, ne treba ni govoriti kao kandidatu za ulogu prvog golmana.
Talentovani, ali i neiskusni (iza sebe ima jednu sezonu u seniorskom fudbalu) lijevi bek Nuno Mendes, kao i Nelson Semedo (pitanje je da li bi i dobio poziv da Rikardo Pereira tokom čitave sezone nije bio povrijeđen) na suprotnoj strani, teško će do minuta pored neprikosnovenih Kansela i Gereira, dok bi, kao što smo već napomenuli, štoperski tandem sa Dijasom trebalo da čini Pepe. Tu, u srcu odbrane, bi mogao da se javi vjerovatno i jedini problem, jer Santos je odlučio da na prvenstvo povede samo trojicu štopera, od kojih su dvojica u drugoj polovini četvrte decenije života. Nakon naporne klupske sezone kakva se ne pamti, povrede će čekati iza svakog ugla. Doduše, Pereira je u Pari Sen Žermenu umio da zakrpi nakon Markinjosove povrede ove sezone, Palinja takođe u Sportingu...
U manevru još jedna dilema. Ko će iza Bruna Fernandesa činiti duo defanzivnih veznih sa Danilom Pereirom? Kandidata je više, svaki je poprilično kvalitetan, s tim da je Seržio Oliveira ove sezone znatno odskočio u odnosu na "konkurenciju". Devet sezona su u Portu trpili svog đaka, gotovo svake godine ga slali na kaljenje, da bi tek ove, u 28. godini (u međuvremenu je napunio 29.) napravio BUM. Kao centralni vezista, Oliveira je postigao 20 i namjestio još sedam golova u svim takmičenjima; statistika koja ga ističe u prvi plan, mada bi Santos odlukom da u startnu postavu uvrsti Palinju, Karvalja, Nevesa i Sančeza mogao da rastereti Silvu, Žotu i Ronalda defanzivnih zadataka. Dubina na svim pozicijama, Santos može kako mu duša ište.
A opet, i pored brojnih zvijezda i zvjezdica u nastajanju, glavnu riječ će po ko zna koji put imati Kristijano Ronaldo. Na svoj deveti veliki turnir u dresu sa nacionalnim grbom, najbolji strijelac u nedavno završenoj sezoni Serije A dolazi sa nekoliko ciljeva. Prvenstveno da odbrani titulu prvaka Evrope, da pokuša da po prvi put u karijeri reprezentativno takmičenje završi kao najbolji strijelac turnira i pride napadne rekord Alija Daeija po broju postignutih golova u dresu sa nacionalnim grbom. Legendarni fudbaler Irana dobacio je do brojke od 109, dok ih Ronaldo ima pet manje.
Da se radi o bilo kojem drugom fudbaleru, rekli bismo da mu je, s obzirom na to da ima 36 godina, ovo posljednje veliko takmičenje, ali poznavajući njegov pobjednički mentalitet i potrebu za obaranjem svih mogućih, ali i postavljanje novih rekorda, nema sumnje da ćemo ga gledati makar još u Kataru. Da li kao šampiona Evrope ili ne, znaćemo za otprilike mjesec dana. Možda manje?
Mozzart Sport; Sportski Forum
|
|
|
|
Post by Admin on Jun 13, 2021 8:38:59 GMT
UČESNICI EURO 2021 - GRUPA F - NjEMAČKA - Lev tumba u posljednji čas zbog Gundogana, najveća dilema - gdje će Miler?
Letimičan pogled na njihove najuspješnije godine i turnire nedvojbeno otkriva: u najvećem broju slučajeva kada su dolazili do trofeja Njemci nisu bili favoriti. Možemo i hronološki - u Švajcarskoj 1954. šokirali su daleko najbolji tim onog doba, Mađarsku; sedamdesetih uzeli su i svjetsku i evropsku krunu, sve dok je u piku bila Krojfova Paklena pomorandža; u Italiji ’90 pitanje je uglavnom bilo domaćin ili Maradonina Argentina; šest godina kasnije najviše je bilo onih što su prognozirali „da se fudbal vraća kući“, dakle - Engleska; u Brazilu 2014. Nejmar i družina tako su silno vjerovali u sebe i onda... Znate već šta im je Manšaft priredio.
Njemačka je toliko loše izgledala posljednjih mjeseci da su je mnogi stručnjaci izuzeli iz kruga najvećih favorita na tekućem Evropskom šampionatu. Ispred su Francuzi, Englezi, po mnogima i Portugalci.
Pa ako ćemo po tradiciji, hajde da ih ne otpisujemo tako lako. Za početak...
Debakl od Španije (0:6) ozbiljno je usplahirio tamošnje fudbalske strukture. Kao epilog svega - ne samo te istorijske blamaže, nego i debakla u Rusiji 2018 - Joahim Lev saopštio je kako se povlači nakon EP-a. Doći će poslije toga i onaj „neprirodan“ poraz od Makedonije (1:2), ali utisak je da se prašina slegla. Da su strasti pod kontrolom i da su Njemci ponovo „pod konac“ u svakom smislu.
Činjenica je da odlazeći trener (selektor) umije da gurne ekipu u talas neizvjesnosti. Ako smo negdje vidjeli katastrofalne efekte, takve ili slične situacije vidjeli smo je u nedavno završenoj sezoni Bundeslige. Svaki klub koji je saopštio da mijenja šefa struke u junu survao se na tabeli i potpuno razočarao u finišu. Međutim s Njemačkom i Levom, uvjeravaju tamošnji mediji, situacija je drukčija.
Bez obzira na sve uspjehe Jogi je u ovih 16 godina u neku ruku dosadio i njegova odluka da se povuče (odnosno imenovanje Hansija Flika) popravila je ambijent u kompletnoj javnosti, a sa njega skinula pritisak. Podmlađivanje, što je započeo da sprovodi, suspendovano je na mjesec dana (dok traje EURO), u nacionalni tim vraćeni su Tomas Miler i Mats Humels, a iz svega se da zaključiti da Leva sada isključivo interesuje rezultat.
To što su se našli u grupi smrti, sa dva od tri najveća favorita (Portugalom i Francuskom), moglo bi čak i da koristi Njemcima. Jer dugo Manšaft nema veliki skalp. U posljednje dvije godine: porazi od Španaca i Holanđana, te remi sa Argentincima. Za bildovanje samopouzdanja ne bi bilo ništa od toga da savladaju makar jedan od dva pomenuta tima. Dok bi bodovi protiv Mađara trebalo da budu sigurica. Samim tim prolaz u drugu fazu ne bi se dovodio u pitanje.
Mnogi će reći da njemačka odbrana najslabiji dio tima. Igrači kao što su Kristijan Ginter, Robin Koh, Lukas Klosterman ili Marcel Halstenberg ne igraju u vrhunskim klubovima i nemaju reputaciju vrhunskih defanzivaca. Ali posljednja trojka koja se očekuje da startuje djeluje sasvim respektabilno - Ridiger, Humels i Matijas Ginter.
Pritom, ne treba zaboraviti da je tu i Bajernov Niklas Zile, pa i da Emre Džan može da se spusti na poziciju lijevog ili desnog štopera.
U vezi je gužva i to je jedan od razloga što bi Lev u posljednji čas mogao da napravi drastične promjene u sastavu. Robin Gosens, Jozua Kimih i Toni Kros trebalo bi da su sigurni u sredini. Gosens kao lijevi spoljni, Kros kao jedan od dvojice u srcu terena.
Kao desni spoljni najčešće je projektovan Klosterman iz Lajpciga, međutim posljednje informacije iz tabora njemačkog tima govore kako će Lev na tu poziciju ipak da prešalta Kimiha, kako bi otvorio mjesto Ilkaja Gundoana, iza kog je izvanredna sezona u dresu Mančester Sitija.
Šansu sa klupe čekaće prije svih Leon Gorecka i Florijan Nojhaus (kada govorimo o centralnim pozicijama), a nije isključeno da određene minute dobije i 18-godišnji Džamal Musijala.
Kako će izgledati udarna trojka nije lako predvidjeti. Prije svega jer se Lev lomi - da li Tomasa Milera pomjerati iz njegove zone komfora (igrajući iza Roberta Levandovskog u protekloj sezoni zabilježio je 24 asistencije), ili ga uslijed loše forme Tima Vernera gurnuti u sam špic napada.
Bajernov trident iza Poljaka (Sane - Miler - Gnabri) sjajno je uigran, odigrao je mnogo utakmica zajedno i više puta demonstrirao moć. Samo što se postavlja pitanje kako bi funkcionisao bez tog klasičnog centarfora ispred.
Sa Vernerom u timu Miler bi igrao nešto povučenije i kraj sebe imao Gnabrija, Sanea ili Haverca. Bez Vernera najrealnije je da počinje Bajernov triling.
Pitanje je, dakle, da li će Njemci igrati u 3-4-3 ili 3-4-2-1. Mada su svakako u pitanju nijanse...
Projektovana vrijednost startnih 11 - 505.000.000 evra
Od Kevina Folanda očekuje se da bude njemački džoker. U nacionalnom timu nije ga bilo od 2016, ali poslije 18 golova u dresu Monaka u prošloj sezoni zaslužio je novu šansu.
Od mlađih igrača koji su otpali pred posljednji presjek, a koje su pojedini stručnjaci vidjeli u 26, nema Tila Kerera, Nadima Amirija, Julijana Branta, Florijan Virca... Nema ni Marka Rojsa, odnosno Mark Andre Ter Štegena.
Možda i najveće iznenađenje upravo to što je precrtan golman Barselone, ali s druge strane nije da nema logike - Ter Štegen nije golman za klupu. A gdje bi pored Nojera nego na klupu? Rojs je s druge strane daleko od nekadašnje forme, dok je najtalentovaniji mladi Njemac - Florijan Virc, određen za vođu U21 selekcije.
Dosta igrača iz malih i osrednjih klubova, gdje su tu šampionske navike, imaju li Njemci i dalje onaj prepoznatljivi osvajački DNK? Prije svih njihovi nadolazeći igrači.
Pitanje koje možda moglo da se postavi do proljeća prošle godine. Sada više ne. I eto još jednog razloga da ih ne otpisujemo tek tako.
Prošle godine sa Bajernom Ligu šampiona (od mlađih) osvojili su Sane, Gorecka, Musijala, Gnabri, Kimih, Zule. Ove im se s Čelsijevom titulom pridružili Haverc, Verner i Ridiger.
I dalje sumnjate u šampionske navike tih momaka?
Da dodamo samo još, da se s povratkom Milera i Humelsa u reprezentaciju, Njemci na ovom Evropskom šampionatu oslanjajuna na čak petoricu igrača, što su prije sedam godina osvojili Mundijal u Brazilu. Kvintent popunjavaju Nojer, Kros i Matijas Ginter.
Njih petorica zajedno imaju čak 411 utakmica za nacionalnim tim...
Mozzart Sport; Sportski Forum
|
|
|
|
Post by Admin on Jun 13, 2021 8:57:15 GMT
UČESNICI EURO 2021 - GRUPA F - FRANCUSKA - Povratak kralja… Ili lomova u svlačionici? Pomješajmo Formulu 1 i karting
Aktuelni vladari planete, viceprvaci Evrope, sada jači za povratnika Karima Benzemu. Bez sumnje najveća vijest iz tabora francuske reprezentacije. Mala minutaža Olivijea Žirua u Čelsiju, te povreda Antonija Marsijala prinudile su Didijea Dešana da pređe preko vlastitih principa i vrati napadača madridskog Reala u državni tim, prvi put od 2015. i skandala sa seks-snimcima Benzeminog nekadašnjeg saigrača Metjua Valbuene.
Bilo, prošlo, Francuzi su zaboravili Benzemine navodne nestašluke, sada im ide voda na usta, dok zamišljaju ofanzivni trio Kilijan Mbape – Karim Benzema – Antoan Grizman.
A kad na to dodamo da će iza njih dejstvovati čovjek-tim N’Golo Kante, pa Pol Pogba, koji je za reprezentaciju uvijek igrao bolje nego za klub, te Toma Lemar, novopečeni prvak Španije „otkriven” u pobjedi nad Holandijom od 4:0, kada ga je L’Ekip nagradio „devetkom”, da ni pozadi ne škripi, jer su tu Rafael Varan, Žil Kunde, Presnel Kimpembe, Klemon Lengle, Benžamen Pavar, Lukas Ernandez… onda je sasvim jasno da Francuzi na EURO idu sa šampionskim ambicijama.
Uostalom, i njihov drugi tim bi gađao zlato, o tome svjedoči i to što do Dešanovog tima nisu mogli Nabil Fekir, Teo Ernandez, Tangi Ndombele, Edoardo Kamavinga, Dajo Upamekano, Đibril Sidibe, posljednje Liverpulovo pojačanje od 40.000.000 evra Ibrahima Konate, pa Realov startni bek Ferlan Mendi, Usem Auar, Lilov Žonatan Ikone, Aleksandr Lakazet…
(2.75) Francuska (3.05) Njemačka (2.75)
Najluđe je ipak to što Dešan zaista nije bio nepravedan prema bilo kome. Ako gledamo po dubini sastava – brutalan sastav. Na desnom beku Pavar i Duboa, na lijevom Erandez i Dinj, na dva štoperska mjesta Varan, Kimpembe, Lengle, Kunde Zuma, u vezi Kante, Pogba, Rabio, Sisoko, Toliso, po krilima Grizman, Mbape, Tiram, Lemar, Dembele, Koman, u špicu možda najslabija konkurencija Benzema, Žiru, Ben Jeder.
I baš tu, gdje je najtanje, Francuzi bi mogli da se opeku. Ne zato što su Benzema, Žiru i Ben Jeder loši. Naprotiv. Čak je i Žiru, ove sezone skrajnut u Čelsiju, za reprezentaciju uvijek obavljao sjajan posao. U kvalifikacijama je sa šest pogodaka bio prvi strijelac ekipe. Međutim, Benzema sigurno nije vraćen da bi sjedao na klupi, a iako su francuski mediji pisali da je većina ekipe oduševljena zbog Karimovog povratka, ne treba zaboraviti da je on svojevremeno govoreći o poređenjima sa Žiruom rekao: „Nemojmo da miješamo Formulu 1 i karting, i to kažem ljubazno.”
Već poslije prve pripremne utakmice sa Bugarskom, Žiru je, nakon što je ušao sa klupe i u finišu meča postigao dva gola za pobjedu od 3:0, pomalo ljutito odgovorio na pitanje zašto se “probudio” tek pred kraj utakmice.
“Kažete da sam bio diskretan? Dobro, ali to je i zato što nekad tražim loptu, ali mi je ne daju. Dozivao sam saigrače koliko sam mogao, tražio rješenja“.
Ugledni Ekip je bez dvojbe napisao: mislio je na Mbapea. Jer...
“Sa dvije dobre asistencije Benažamena Pavara i Visama Ben Jedera uspio sam da ubijem utakmicu. Ali mogli smo to da učinimo i ranije i postignemo više golova da smo bili efikasniji“.
Naravno, Žiruu sigurno nije prijalo to što ga je Benzema izbacio iz startnih 11, ali svi u Francuskoj su saglasni da je ovaj drugi kompatabilniji u tandemu sa Mbapeom i da as Pari Sen Žermena mnogo više voli da igra sa kolegom iz Reala.
Mbape se navodno toliko iznervirao da je planirao da na konferenciji za novinare iznese svoju stranu priče, ali ga je Dešan ubjedio da odustane i koncentriše se za meč sa Njemačkom.
Benzemin povratak toliko je odjeknuo Francuskom da su agencije za istraživanje javnog mnjenja čak sprovodile i ankete i saznale da je sada 57 odsto javnosti za Karima u reprezentaciji. Mlađi su ponajviše doprinijeli takvom stavu.
Dešan se u međuvremenu konsultovao s veteranima u timu, prije svih Varanom i Lorisom, a potom obavio i razgovor s Benzemom. Uvjerava javnost da su ratne sjekire zakopane. Lokalni mediji tvrde da ga je ekipa željela u svlačionici. Igrao je Benzema s Lorisom, Pogbom, Varanom, Sisokom, Grizmanom… Mbape i Kimpembe su odrastali gledajući ga. I sada je na Karimu da pokaže da je zreo da bude lider u svlačionici svjetskog prvaka.
„Vidjeli smo se, dugo razgovarali o svemu. Onda sam ja dugo razmišljao o svemu. Neću otkriti detalje razgovora, to je između nas. Meni je bio potreban taj razgovor, i njemu je bio potreban.”
Ipak, ne treba da idemo predaleko u prošlost da bismo vidjeli kako brzo jedna varnica može da zapali svlačionicu Francuza. Na Mundijalu 2010. Nikola Anelka je poludio na selektora Remona Domeneka i doslovce mu rekao: „J..i se, k…in sine!” Logično, izbačen je iz tima, ali je onda Patris Evra skočio na Domenekovog pomoćnika Roberta Duverna, selektor je mora da razdvaja, a onda je bivši as Mančester junajteda na očigled stotina navijača na otvorenom treningu odjurio s terena. S njim se povukla i ekipa, sjela u autobus i navukla zavjese na prozore odbijajući da trenira, dok Anelka ne bude vraćen u tim. Posramljena Francuska je takmičenje završila u grupnoj fazi, bez pobjede.
Dešan, naravno, nije Domenek i vrlo dobro zna koliko je važna atmosfera u svlačionici. Bio je član šampionske generacije sa Mundijala 1998. koju su nerijetko opisivali kao „black, blanc, beur” iliti “crna, bijela, arapska”. Cijela zemlja se ujedinila oko te ekipe.
Ali Benzema je poslije odstranjivanja iz ekipe 2016. godine umio da i Dešana nazove rasistom i, mada mu je selektor to očigledno oprostio, rekavši da su se obojica u međuvremenu promjenila, jasno je da bi Karim u svlačionici mogao da predstavlja tempiranu bombu.
Dešan je sigurno dobro promislio prije no što je Benzemu vratio u tim, jer je time ugrozio vlastiti princip po kome je atmosfera najvažnija za jednu ekipu. Tomas Tuhel jeste marginalizovao Žiruovu ulogu u Čelsiju, ali on i dalje postiže gol na svakih 100 minuta na terenu, i u Premijer ligi, i u Ligi šampiona. Benzema je tu čak slabiji, ali on je pokazao klasu time, što je poslije odlaska Kristijana Ronalda u Juventus preuzeo ulogu lidera u Realu. Da nije bilo Benzeminih golova, ne bi Kraljevski klub do posljednjeg kola bio kandidat za titulu u Španiji.
Utisak je ipak da bi Benzema mnogo teže pristao na ulogu rezerviste no Žiru, koji se posljednjih godina već navikao na klupi sve vrijeme, sjajno se snalazeći kao džoker. Utisak je takođe da će golgeter poput Benzeme – poznat po tom što radi za ekipu više nego bilo koji drugi špic – savršeno otvoriti prostor za supersoničnog Mbapea i Grizmana.
Na ostalim pozicijama – jaki kao zemlja. Varan i Kimpembe čini se zakucani u startnih 11, mada ovaj drugi povremeno ima žute minute i mnogi bi prije njega vidjeli Kundea, Pogba i Kante ne brinu za minute, a iako na Evropskom prvenstvu neće igrati čak devetorica svjetskih šampiona iz 2016, samo su vječito povrijeđeni Umtiti i Blez Matuidi, koji u MLS ligi čeka penziju, otpali iz ekipe koja je igrala EURO 2018. Dešan je čak pomilovao i Adrijena Rabioa, koji je te 2018. odbio da bude na listi rezervnih igrača. S druge strane, Emerika Laporta je „otjerao” u reprezentaciju Španije, a odavno je već skrajnuo i Benžamena Mendija, još jednog igrača čije mu se opušteno ponašanje u svlačionici (često je kasnio na sastanke) nije dopadalo.
Što se napada tiče, ako Mbape, Grizman i Benzema „kliknu” – spasavaj se ko može. Grizman je na Mundijalu 2018. bio uvršten u idealnih 11, postigao je četiri gola i namjestio još dva, a polako je pronašao igru i u Barseloni. Mbape je ipak prva zvijezda tima, ove sezone je postigao 42 gola za Pari Sen Žermen i, uz Erlinga Halanda, smatra se za fudbalera koji bi u narednoj deceniji trebalo da dominira svjetskim fudbalom, sad kad polako odlaze Kristijano Ronaldo i Lionel Mesi.
Mbape je igrač koji bi morao u najskorijoj budućnosti da uzme Zlatnu loptu, a ako to hoće da učini već ove sezone, moraće da zablista na kontinentalnoj smotri, kako bi natjerao ljude da zaborave na neuspjehe sa Svecima i u Ligi šampiona i u Ligi 1. Zato će u njega biti uprte sve oči javnosti.
A kad već pričamo o zvijezdama tima, moramo da pomenemo i N’Gola Kantea. Pojeo je Tonija Krosa, Luku Modrića i Kazemira u Ligi šampiona, oduševio opet i u finalu sa Mančester Sitijem i nije čudo što se navijači šale da je Kante sam u Top 3 najbolja vezni red u 21. vijeku. Čuvena je i ona da voda pokriva dvije trećine planete, a ostalo pokriva – N’Golo Kante. Ima ga svuda, a zbog njega će i Pogba imati svu slobodu na sredini terena. „Hajp” oko Pogbe odavno je prošao i niko ga više ne svrstava ni među 10 najboljih na planeti, ali kad obuče dres Trikolora, zaista podsjeti na igrača, koji je u Juventusu izgledao kao momak, koji bi mogao sam da pregazi protivnika. Kao što niko ne može da kaže da ima bolji ofanzivni trio od Francuza, niko ne može da kaže ni da ima bolji tandem u vezi. Uostalom, Francuzi nikad nisu izgubili utakmicu u kojoj su Kante i Pogba igrali od prvog minuta. Savršeno komplementarni, jedan da frustrira rivala, drugi da iznosi loptu naprijed.
Sve skupa, iako su zapali u grupu smrti sa braniocem titule Portugalijom, te Njemačkom i autsajderima iz Mađarske, Francuzi moraju da prođu dalje, posebno zato što u nokaut fazu idu i četiri najbolje trećeplasirane ekipe. I ne samo to. Sa kvotom 6,00 Francuzi su uz Engleze najveći favoriti da osvoje EURO. A samo još Belgija, Španija i Portugalija su jednocifreni, kad su u pitanju kvote u Mozzart kladionicama.
Prvaci svijeta. Vicešampioni Evrope. Ništa manje se od njih ne očekuje. Posebno sad kad je tu Benzema. Ako Dešan uspije da ga kontroliše.
PROJEKTOVANA CIJENA STARTNIH 11 SA TRANSFERMARKTA 584.000.000
Mozzart Sport; Sportski Forum
|
|
|
|
Post by Admin on Jun 13, 2021 9:04:30 GMT
UČESNICI EURO 2021 - GRUPA F - MAĐARSKA - Puškaš i Laka konjica obavezuju goloruke Mađare na juriš na tri armije do zuba naoružane
Čuvena Laka konjica bila je strah i trepet za rivale 50-ih godina prošlog vijeka, a Mađarska jedna od najboljih reprezentacija svijeta, koja, ipak, nikada nije uspjela da osvoji Mundijal i Euro, iako je se tih godina ulazila u završnice takmičenja.
Bili su Mađari 44 godine van velikih takmičenja, praktično su nestali sa mape i kada se pomene neizostavna priča, bila je o Lakoj konjici i sunovratu mađarskog fudbala. Sve do Evropskog prvenstva u Francuskoj 2016. godine, na koje se Mađarska plasirala kroz baraž, eliminisavški Norvešku. Ne bi je ni tada bilo na najvećoj smotri Starog kontinenta da Mišel Platini nije odlučio da proširi Evropsko prvenstvo sa 16 na 24 ekipe, i na taj način omogući brojnim selekcijama da se, poslije dužeg odsustva, pojave pred svjetlima velike pozornice.
Tek četvrti put će se Mađarska naći na kontinetalnoj smotri, a po prvi put će vezati dva učešća na Evropskom prvenstvu. Sa te strane, moglo bi se reći da kod Mađara postoji kontinuitet rezultata, ali ih je i za ovaj šampionat pogledala sreća. Mađari su krahirali u kvalifikacijama, propustili su u posljednjem kolu da izvade kartu za Euro, ali im je naruku išlo to što su Finci u svoj grupi bili drugi, prvi put se kvalifikovali za veliko takmičenje, pa se Mađarskoj otvorio put kroz Ligu nacija. Sastav Marka Rosija, koji je tim preuzeo od pedantnog njemačkog stručnjaka Bernda Štorka, koji je odveo Mađare na Euro u Francuskoj, je u dvije utakmice baraža Lige nacija bio bolji od Bugarske i Islanda. Izvadili su fleke, došli zaobilaznim putem na Evropsko prvenstvo, čiji su organizatori, a dva meča grupne faze igraće pred domaćom publikom na velelepnom Ferenc Puškaš stadionu.
(6.75) Mađarska (4.00) Portugal (1.53)
Čekao je italijanski strateg Marko Rosi, kormilar nacionalnog tima Mađarske, Dominika Soboslaja kao ozeblo sunce. Najveća nada mađarskog fudbala, konačno je u baražu Lige nacija za odlazak na najveću kontinentalnu smotru eksplodirala i u reprezentativnom dresu. Soboslajevim golom Islandu u 92. minutu Mađarska je otišla na Euro.
Osmjehivala se sreća Mađarima, iznova i iznova im je davala nove šanse da ne propuste specifično Evropsko prvenstvo, koje se igra širom Starog kontinenta, a onda ih je za sve nagrade, druge i treće šanse surovo kaznila. Ostali su bez najveće uzdanice i prve zvijezde tima - Dominika Soboslaja. Prešao je 20-godišnji ofanzivac u januaru iz Salcburga u Lajpcig, obavljena je transakcija unutar iste kuće, ali je čitave sezone kuburio sa povredom aduktora. Ona ga je spriječila da debituje za Lajpcig, a potom i odvojila od Eura. Čekao ga je Marko Rosi do posljednjeg časa, nadao se da će doći do poboljšanja zdravstvenog stanja Soboslaja i na kraju morao da ga precrta.
Staće Mađari pred tri streljačka voda bez najveće uzdanice i svaki bod na prvenstvu bio bi im premija u “grupi smrti”. Na Evropskom prvenstvu u Francuskoj, četa Bernda Štoka napravila je iznenađenje izlaskom iz grupe, a sada bi Mađari ponavljanjem istog uspjeha pod komandom Marka Rosija napravili prvorazrednu senzaciju. Jer u konkurenciji svjetskog prvaka Francuske, evropskog prvaka Portugalije, i Njemačke, osvajanje jednog boda za ovaj tim bio bi ogroman uspjeh, a kamoli prolazak u nokaut fazu takmičenja.
Na ispisku igrača Mađarske nema imena od kojih bi Portugalci, Galski pijetlovi i Panceri trebalo da strahuju. Napravili su Mađari smjenu generacija poslije neuspelog odlaska na Mundijal u Rusiji 2018. godine. Povukli su se iz nacionalnog tima Balaž Džudžak, legendarni golman Gabor Kiralji, rekorder Mađarske po broju nastupa prepoznatljiv po sivoj trenerci, i “budimpeštanski Bekam” - Zoltan Gera. Velika imena u tmurnom vremenu mađarskog fudbala rekle su posljednje zbogom nacionalnom dresu, zaigrali su na velikom takmičenju i vratili Mađarsku na Euro poslije 10 uzastopnih neuspjelih pokušaja. Ali, nisu svi stari vukovi okačili kopačke o klin. Izdvaja se jedno ime - Adam Salaj.
Sa kapitenskom trakom oko ruke izvešće reprezentativne kolege na najveću smotru, povešće ih goloruke u juriš na francusku, njemačku i portugalsku imperiju. Napadaču Majnca, koji je u ovom sastavu najefikasniji sa 23 postignuta gola u državnom dresu, će ovo Evropsko prvenstvo, možda, biti i posljednje veliko takmičenje na kojem učestvuje.
Nezamjenjiv je bio kapiten u kvalifikacionom ciklusu, kao i u Ligi nacija, pa ga treba očekivati i kao predvodnika Mađara protiv tri sile evropskog i svjetskog fudbala. Od dolaska Marka Rosija na klupu, Mađari igraju u dvije formacije, prilično slične, prilagođavajući se protivniku i okolnostima. Preferira Italijan, kao i većina njegovih sunarodnika, da igra sa trojicom pozadi, pa su Mađari od njegovog dolaska kombinovali formacije 3-5-2 i 3-4-1-2. U ovom drugom sistemu, Dominik Soboslaj dejstvovao je iza Rolanda Salaja i kapitena Adama Salaja. Imao je veliku slobodu u igri i loptu u nogama, a kako su Mađari ostali bez ponajboljeg igrača, a takođe će na sve tri utakmice grupne faze biti u podređenom položaju, igraće nešto povučenije.
Adama Salaja i Rolanda Salaja čeka mjesto u srcu napada. Iako napadač nemačkog Frajburga u Bundesligi umije da zaigra kao desno krilo, u nacionalnom timu, zbog sistema igre, igra isključivo kao napadač. Ali, voli da se izvuče, pobjegne na desni bok i napravi višak sa desnim spoljnim. Adam Salaj je taj koji kampuje u kaznenom prostoru, na koga idu baloni i ima ulogu sidraša, kada se ne igra od noge do noge, već preskakanjem igre pokušava sa osvajanjem prostora.
Stigle su godine Adama Salaja, ne posjeduje 193 centimetra visoki napadač okretnost, a i uz sebe ima izrazito mobilne saigrače, prave radilice. Upravo je velika upornost i požrtvovanje na čemu su gradili igru. Insistira Marko Rosi da nema stajanja, a što se tiče učinka u napadu, dosta toga zavisi od učinka spoljnih igrača. Kompletnu lijevu stranu najčešće je pokrivao ofanzivac Partizana, Filip Holender. Od svih igrača pasionirani ljubitelji fudbala u Srbiji najbolje su upoznati sa mogućnostima Holendera od svih mađarskih igrača. Nerijetko je Holender od dolaska u Humsku igrao i kao centralni napadač, ali je u Mađarskoj ta pozicija prebukirana, a italijanski strateg smatra da je momak rođen u Kragujevcu najbolja opcija za pokrivanje kompletnog lijevog boka.
Često je Marko Rosi rotirao igrače u potrazi za dobitnom kombinacijom, koju očigledno nikako ne uspjeva da pronađe. Najviše promjena pravio je u vezi, i posebno na desnom boku, gdje je pokušao sa apsolutnom svim mogućim varijantama i igračima, a Loik Nego je najčešće zauzimao poziciju kraj desne aut-linije. U nedostatku Dominika Soboslaja, za nijansu ofanzivnije od Adama Nađija i Davida Sigera će na sredini terena igrati Laslo Klajnhesler, vezista Osijeka i bivši igrač Verdera iz Bremena, kojeg je Bernd Štork uoči prethodnog Evropskog prvenstva uvrstio u nacionalni tim, na zahtjev državnika Viktora Orbana. “Mađarski Pol Skols” igrač je po ukusu Viktora Orbana, a da predsjednik Vlade Mađarske zna da namiriše kvalitet, govori i to da je u prethodnom kvalifikacionom ciklusu Klajnhesler postigao jedan od ključnih golova za plasman na Euro 2016. godine, a kasnije izrastao u pouzdanog igrača sredine terena.
Među stativama će stajati golman Lajpciga, Peter Gulaši, a za ovaj sastav Mađarske može se reći da ide na Lajpcigov pogon. Vili Orban je još jedan igrač koji brani boje ovog njemačkog kluba, stub je odbrane reprezentacije Mađarske i u odsustvu Dominika Soboslaja najvažniji je igrač. U posljednoj liniji mu najčešće društvo prave Adam Lang i Atila Šalaj, a iako Orban po vokaciji nije napadač ili krilo, od kojih se očekuje konkretan napadački doprinos, štoper Lajpciga je u Mađarskoj zadužen za golove.
Vili Orban je u kvalifikacijama bio najbolji strijelac Mađarske sa dva postignuta gola, koliko je dao i Mate Patkaj, što dovoljno govori o skronom napadačkom potencijalu koja ova generacija Mađarske posjeduje. Orban je i u Ligi nacija učestvovao sa dva gola, profilisao se kao strijelac i čovjek od koga rivali zaziru kod prekida, kada se vine u vazduh.
Namjenio je selektor Nemanji Nikoliću ulogu džokera, često posegne za bivšim igračem Legije iz Varšave i Čikago Fajera sa klupe, a iskusni napadač, rođen u Senti, godinama unazad bio je standardan član prvih 11. Ali, kako je Adam Salaj zacementiran u prvoj postavi, a Roland Salaj neko od koga se očekuje sve veći doprinos i noseća uloga u godinama koje slijede, Nemanja Nikolić je počeo da se navikava na ulaske sa klupe.
Nekada je Mađarska predvođena Ferencom Puškašom, Šandorom Kočišom, Zoltanom Čiborom i drugim članovima Čuvenih 11 mogla svakoga da nadigra i pobjedi, ali se odnos snaga u evropskom fudbalu odavno izmjenio. Duvaju neki novi vjetrovi, Mađari su na margini, i protiv tri sile, što Portugalija, Francuska i Njemačka zasigurno jesu, ne mogu računati na osvajanje bodova u ovom sastavu, kao što je bio slučaj na prethodnom Evropskom prvenstvu, kada im je grupa garantovala da iz nje neće izaći sa krompirom.
Projektovano joj je posljednje mjesto u grupi, otpisani su unaprijed, ali mogu da pomrse konce nekome od favorita, otkinu neki bod pred domaćim navijačima, utiču na poredak i iskoriste to što bi u svalčionici Francuske i Njemačke mogli da nastanu lomovi. Karim Benzema vratio se u reprezentaciju Francuske, veliko je pitanje hoće li Didije Desan moći da ga obuzda i kanališe energiju temperamentnog Francuza, a ni u svlačionici Pancera ne cvjetaju ruže pred šampionat. Poremeti li se hemija, eto šanse Mađarskoj da uz huk sa tribina i veliko srce napravi senzaciju i pokvari planove velikima u “grupi smrti”.
PROJEKTOVANA CIJENA STARTNIH 11 SA TRANSFERMARKTA 59.450.000
Mozzart Sport; Sportski Forum
|
|
