|
|
Post by Admin on Oct 9, 2020 6:57:15 GMT
Tumbaković: "Za ovo smo se pripremali sedam mjeseci"
Najzad osmjesi zadovoljstva Ljubiše Tumbakovića. Radovao se selektor Srbije, skakao poslije oba gola u Oslu i dočekao da dobije i silne pohvale za igru Orlova protiv Norveške, za prolaz u finale baraža.
Pošteno je reći da je malo ko vjerovao, da je malo ko očekivao ovakvu igru Srbije, koja bolju partiju nije pružila u posljednje tri godine.
„Utiske ćemo da složimo tek kad dođemo u naš kamp, ali ono što je bio naš prvi cilj, da prođemo prvi krug baraža – ostvarimo smo. Za ovu utakmicu smo se pripremali sedam mjeseci. Sve je izgledalo da će biti lakše, možda bi bilo interesantnije da se završilo ranije, u regularnom toku, ali i ovako je slatko. Ostvarili smo cilj, sad nas čekaju dvije utakmce u Ligi nacija, a onda čekamo novembar i finale baraža sa Škotskom“, rekao je Tumbaković poslije utakmice.
Uporno je tvrdio selektor Srbije da će i igra biti bolja kako vrijeme bude odmicalo, kako igrači budu spremniji i ispostavilo se da je bio u pravu.
„Mnogo smo truda uložili i kada je skautiranje Norveške bilo u pitanju. Promjenili smo model igre i dosta toga se desilo u kratkom periodu. Prirodan je proces da što duže budemo zajedno, da će biti bolje, želja nam je da napravimo atmosferu, ambijent i prepoznatljivost. Za nju se uvijek borim, da imamo disciplinu, borbenost, želju, htjenje. To me raduje što su navijači prepoznali na ovom meču. Sada možemo na miru da se pripremamo za finale, da se izborimo za plasman na Evropsko prvenstvo“.
Prezadovoljan je Tumbaković kako je Srbija „isključila“ iz igre Halanda i Serlota, dvije norveške gol mašine.
„Trudili smo se da isključimo najveći kvalitet Norveške, a kada budem odlgedao utakmicu na miru imaću realnu procjenu kako smo odigrali. Dobro je da je reprezentacija napravila pomak na planu igre, ali je dobro i da je pokazala kompaktnost, da može da igra i protiv najkvalitetnijih fudbalera u Evropi. Da možemo da ih dovedemo do toga da igrač od kojeg smo najviše očekivali – ne uđe u šansu. To je ozbiljan pomak u pravcu dalje kvaliteta koji moramo da ostvarimo“, istakao je Ljubiša Tumbaković.
Mozzart Sport
|
|
|
|
Post by Admin on Oct 9, 2020 9:32:22 GMT
Škotska – imaju igrače iz Liverpula, Arsenala, Mančester Junajteda, Njukasla… I slabiji su od Norveške
Gledali smo prethodnih godina na velikim takmičenjima Englesku, Vels, Irsku, pa čak i simpatičnu Sjevernu Irsku. Samo Škotske nije bilo nigdje. Od svih ostrvskih reprezentacija, jedino Škotska u ovom vijeku nije uspjela da se dokopa bilo kakvog plasmana na neko SP ili EP. A nekad su sa Kenijem Dalglišom bili ozbiljna reprezentacija koja je vezala pet plasmana na Mundijal.
Mlađe generacije se ne sjećaju kada je Škotska posljednji put igrala na nekom velikom takmičenju. Bilo je to 1998. u Francuskoj kada su ispali u grupnoj fazi.
Sada će Škotska protiv Srbije pokušati da konačno prekine crnu seriju. Iako joj šanse nisu velike. Iz mnogo razloga je Srbija favorit u ovom odsudnom duelu za plasman na EP. Bolja je, iskusnija, domaćin je… I povrh svega, sinoć je pokazala da umije da igra jako dobar fudbal za razliku od Škota koji su skromni Izrael savladali na penale.
I pored svega, nikome ne bi trebalo da padne na pamet da potcjeni Škote na Marakani. Takav su mentalitet da će ‘poginuti’ za uspjeh reprezentacije. A dugo, baš dugo, nisu imali ovakvu šansu. Koliko god da su autsajdeti u Beogradu, ipak je to jedan meč u kojem imaju šansu da raspamete naciju zaluđenu fudbalom.
“Kvalifikacije za EURO su i dalje u našim rukama. Znamo da ćemo imati tešku utakmicu u Srbiji sljedećeg meseca, ali jedva čekamo jer ćemo do tada imati mečeve protiv Slovačke i Češke kući da se uigramo. Odlazimo tamo sa samopouzdanjem i motivom da ispišemo istoriju škotskog fudbala”, rekao je sinoć škotski selektor Stiv Klark.
Škotska nije uspjela da prođe dalje u prethodnih 10 kvalifikacionih ciklusa – po pet za EP i SP. I opet je stadion pun (kada se igra sa publikom), opet tribine grme, opet ih navijače prate u stopu i nadaju se. Ta fanatična škotska odanost nacionalnom timu je nešto nepojmljivo za naše prostore i klultura kakvu vjerovatno nikada nećemo imati. Ali kad već nemamo redovne navijače reprezentacije, makar imamo igrače koji su bolji od škotskih. A to je ono što je najbitnije.
Posljednjih godina, Škoti čak nisu bili ni blizu nekog plasmana na veliko takmičenje. Prethodne kvalifikacije za Mundijal su u grupi završili daleko iza Engleske i nisu imali nikakve šanse. Prije toga su kvalifikacije za EP u Francuskoj završili kao četvrti u grupi sa Njemačkom, Poljskom i Irskom. Ni tu nisu bili blizu. U kvalifikacijama za Mundijal u Brazilu su bili četvrti u grupi sa Belgijom, Hrvatskom i Srbijom ispred njih. Dobili su Hrvate u Zagrebu, igrali neriješeno sa Mihinom Srbijom, ali opet su bili daleko od borbe za jedno od prva dva mjesta.
Poslednji put kada su Škoti bili ovako blizu plasmana na neko veliko takmičenje, bilo je to u baražu za EURO 2004. kada ih je Holandija raznijela sa 6:0.
Odsustvo rezultata nije bilo slučajno.
Škoti nisu imali ni tim, ni fudbalere, ni igrače. Davno bješe kada su za Škotsku igrali asovi poput Denisa Loua, Kenija Dalgliša, Grejema Sunesa, Džimija Džonstona, Gordona Strahana, Alija Mekojsta, Gerija Mekalistera… Škoti su nekada zaista imali odlične fudbalere.
Više ih nemaju. Ili ih bar nisu imali donedavno. Od početka ovog vijeka, najveće zvijezde škotskog nacionalnog tima su bili prosječni premijerligaški igrači Darena Flečera, Čarlija Adama, Kristijana Dejlija, Džejmsa Mekfadena, Dejvida Vira, Alana Hatona ili neki lokalni heroji iz Glazgova poput Berija Fergusona, Gerija Koldvela, Skota Brauna, Stivena Vitakera Kenija Milera, Stivena Nejmsita… Svi ste čuli za neka od tih imena, možda i za sve njih, ali nikada nisu predstavljali odzbiljnu prijetnju kao kolektiv.
Posljednjih godina, škotski reprezentativni fudbal je počeo da pravi male pomake. Za početak, makar se pojavio igrač koji ima status svjetske zvijezde.
Liverpulov lijevi bek Endi Robertson (26) već sada može da se etiketira kao najbolji igrač Škotske u ovom vijeku. Možda i u posljednjih 30 godina. Jedan je od najboljih igrača svijeta na svojoj poziciji i tipičan predstavnik mentaliteta kakav su Škoti nekada imali u fudbalu. Prošao je put od otpisanog do najboljeg. Čuven je njegov status na društvenim mrežama iz 2012. godine kada se žali kako je “život u ovim godinama smeće kada nemate novca. Tražim posao”. Eto u kakvoj je situaciji bio prije manje od 10 godina a danas je po nekima možda i najbolji lijevi bek svijeta. Taj čovjek nema šta da izgubi…
On je najveća uzdanica škotskog tima. I predvodnik generacije sa nekoliko igrača koji su afirmisali fudbalska imena na Ostrvu. Ali ne može lijevi bek da sam pravi toliku razliku. Robertson blista kao dio Klopovog kolektiva u Liverpulu nego kao individualac.
Ironija je da je drugi najvrijedniji škotski igrač, takođe, lijevi bek. Kiran Tirni (23) kojeg je Arsenal prije godinu dana kupio iz Seltika za 27.000.000 evra, ali u debitantskoj sezoni u Premijer ligi nije pokazao mnogo zbog povreda. Ipak, Arsenal očekuje od njega ove sezone da pokaže zašto je doveden. Njegov vršnjak Skot Mektomini iz Mančester Junajteda kompletira triling škotskih reprezentativaca iz velikih engleskih klubova. Mektomini je dijete Junajteda, iamo je neke svijetle momente kod Murinja, ali ipak to nije neka posebna klasa da pravi razliku.
Od ostalih škotskih reprezentativaca treba izdvojiti Rajana Frejzera (26) koji je godinama uspješno igrao za Bornmut i nedavno je prepao u Njukjasl kao veliko pojačanje. Igra po lijevoj strani i može da pokrije više pozicija. Dokazan je premijerligaški igrač. Aston Vilin vezista Džon Mekgin (25) može uz pomenutu četvoricu da stane kao igrač koji predvodi novu generaciju štkotske reprezentacije. Odlično igra u Vili a posebno je dobro započeo ovu sezonu. On i Mektomini su srce veznog reda.
Škoti imaju i trojicu igrača u Šefild Junajtedu koji je prošle sezone bio hit Premijer lige. To su špic Oliver Mekburni (29) od kojeg nemaju boljeg napadača, vezista Džon Flek koji je na mahove imao dobre epizode i ovog ljeta pristigli Oliver Burk (23). On je važio za ogromnog talenta kada ga je Lajpcig kao tinejdžera platio preko 15.000.000 evra ali je uslijedio sunovart karijere i sada je došao na reanimaciju kod Krisa Vajldera. Šefildov stil fudbala odgovara Škotima pa bi i Burk možda mogao da izvuče karijeru. Od solidnih igrača, treba istći i Stjuarta Armtsronga (28) iz Sautemptona.
Ostatak reprezentacije čine domaći igrači iz Seltika, Rendžersa i još ponekog škotskog kluba. To nije ništa veći kvalitet od onoga koji imaju Zvezda ili Partizan u domaćem prvenstvu.
Seltikov vezista Džejms Forest je vjerovatmno najbolji Škot koji igra u domaćem prvenstvu ali ga zbog povrede neće biti u meču sa Srbijom. Iz Seltika su u reprezentaciji još Rajan Kristi i Kalum Mekgergor, a iz Rendžersa vezista Rajan Džek. Najveća muka Škotske je odbrana. Osim na poziciji lijevog beka, sve ostalo je vrlo sporno, pa su tako sinoć dvije od četiri pozicije u posljednjoj liniji držali igrači iz skromnog Madervela: O’ Donel i Galaher. Na golu je veteran Dejvis Maršal iz Derbija, u odbrani je još i Lidsov rezervni štoper Lijam Kuper. Ta defanzivna linija baš i ne uliva povjerenje…
Imaju Škoti i dobre premijerligaške igrače poput Roberta Snodgrasa (Vest Hem), Džejmsa Mekartura (Kristal Palas) i Meta Ričija (Njukasla) sli su se oni povukli iz reprezentacije. Iako su i dalje bolji od većine onih koji dobijaju pozive selektora.
Kada se sve sakupi na gomilu, Škotska ima možda petoricu ili šestoricu igrača na koje vrijedi obratiti pažnju. Sveukupno, nemaju potencijal kao ona Norveška koju je Srbija sinoć ubila od fudbala i demontirala joj sva oružja. Škotska je manje talentovana od one Norveške, ali je za nijansu iskusnija i sigurno će pokazati drugačiji mentalitet od Norvežana. Borbeniji su, požrtvovaniji i gladniji uspjeha.
I opet, sve to nije dovoljno da bi se Srbija plašila. Poslije onakve igre sinoć, Orlovi su ozbiljni favoriti protiv Škota čak i da ovi dođu sa najjačim timom i u najjačem izdanju.
Mozzart Sport
|
|
|
|
Post by Admin on Oct 9, 2020 9:37:07 GMT
Ništa ne dirajte!
Bilo je fenomenalno! Opšti utisak navijača, medija, cijele javnosti tokom i naročito poslije meča u Oslu je da se valja prvo uštinuti, jer to što smo gledali na terenu nije „ona“ reprezentacija Srbije na koju smo navikli.
Bila je to neka Srbija koja je igrala brzo, otresito, maštovito u napadu, čvrsto i jednostavno na sredini terena i agresivno, „muški“, taktički precizno, zategnuto u odbrani. Definitivno najbolja od one Antićeve. Uz sav respekt za ostvaren rezultat, Srbija kod Muslina nikada nije igrala fudbal kao sinoć. Posljednju ovako dobru partiju je srpska reprezentacija pružila u junu 2009. godine protiv Austrije u Beču. Sinoć je samo bolja realizacija nedostajala da se utakmica završi dosta prije 120. minuta i da bude rezultatski ubjedljivija od 2:1.
I dok su kod Muslina tijesni rezultati i pobjede maskirali igru koja nikada nije ulivala povjerenje, sinoćnja igra je jači utisak i od samog rezultata. Danas je svejedno da li je 2:1 ili 5:1. Poslije dugo vremena, vjerujemo da Srbija može da nekog da nadigra dobrim fudbalom i spakuje mu tri komada. Nekad se šanse promašuju kao sinoć, ali nekada će sve to krenuti i da ulazi…
Zaslužili su Orlovi lakši trijumf, ali neka. Ako je trebalo čekati da isteknu skoro dva sata fudbala da bismo vidjeli majstoriju kakvu je izveo Sergej Milinković-Savić kod drugog gola – vrijedilo je. Takav bezobrazluk, takav vic smišljen u milisekundi, u toliko bitnoj utakmici, taj kadar gdje golman Norveške pada na leđa kao u more dok mu lopta preko vrhova prstiju mili u gol... Tako nešto u reprezentaciji nije viđeno još onog Piksijevog gola Špancima na Mundijalu u Italiji, kada je jednom ukroćenom loptom natjerao odbranu rivala da zalegne kao klasje.
Ali, nije kraj. Naprotiv, neka ovo bude početak. Još jedan od onih večitih „novih početaka“ srpske reprezentacije. Hajde da jednom novo vrijeme počnemo da računamo poslije sjajne igre i pobjede, a ne redovno nakon dobijenih šamara i šokantnih poraza. Nije kraj, ostala je još jedna utakmica, 12. novembra protiv Škotske na Marakani. Mada, sad je druga situacija. Škoti su slabiji od Norvežana, a igra se u Beogradu. Srbija sada nosi epitet favorita i sa punim pravom može da sanja plasman na Evropsko prvenstvo, tamo gdje je nije bilo punih 20 godina.
Najbolja stvar koju bi svi u taboru srpske reprezentacije i oko njega mogli da urade u narednih mjesec dana je da – ne diraju ništa. Da ne prave nikakve eksperimente, da im ne padne na pamet da nešto mijenjaju, čačkaju, „popravljaju“. Srpski tim je odigrao toliko dobru utakmicu u Oslu da čojvek može samo da poželi da se nastavi. Da na isti način dočeka Škotsku, a onda na EP i Češku, Englesku, Hrvatsku. Ovo nije bila tradicionalna naša igra za provlačenje, za okretanje glave od TV ekrana, za crvenilo na licu, za kisele osmjehe nevjerice, za bolne uzdahe. Ovo je bio fudbal kojeg se ni jače ekipe od Orlova ne bi postidile.
I zato – samo nastaviti. Ne dirati. Ne popravljati ono što ne treba. Trpio je Ljubiša Tumbaković kritike zbog prevelikog broja testiranih igrača u prethodnih godinu dana, zbog redovnih promjena sastava tima, pa ni promjena formacije nije dobila ovacije poslije dvije slabe utakmice protiv Rusije i Turske. Prihvatao je i selektor ocjene da to što je njegov tim igrao od septembra prošle godine, kada je sjeo na klupu, nije dobro. Ali je ostao poslovični optimista da će se sve kockice složiti kada dođu najvažnije utakmice. A, baraž za EP je markiran kao najvažniji još od poraza od Portugalije u Beogradu.
Tumbaković je istrajao u svojim idejama i za to je nagrađen pobjedom u Oslu. Iskristalisao je tim, podjelio zadatke, baš sve pogodio protiv Norveške. Bitno je da pogodi još jednom, u novembru. Da plasmanom na šampionat Evrope kruniše svoju dugu trenersku karijeru.
Daleko od toga da igrače ne treba rotirati, da treba istih 11 da igraju dok ne popadaju na nos, ali sa probama je, nadamo se, gotovo. „Rodila“ se neka nova reprezentacija Srbije i valja je ljuljati. Da Oslo bude nivo ispod kojeg se više ne ide.
Mozzart Sport
|
|
|
|
Post by Admin on Oct 14, 2020 18:37:28 GMT
ŠEST GODINA OD NAJVEĆE PROVOKACIJE U ISTORIJI SRBIJE Trebao je da bude potpuno normalan meč, a prerastao je u SKANDAL koji se prepričava godinama
Meč između Srbije i Albanije prekinut zbog gužve na terenu tog 14. oktobra 2014. godine. I dalje je to najveća provokacija na jednom sportskom događaju u Srbiji.
Delegat i sudija željeli da se meč nastavi, albanska delegacija odbila takav ishod. Da li će i kada meč biti odigran i dalje nije poznato.
Kvalifikaciona utakmica za prvenstvo Evrope između Srbije i Albanije, koja je igrana na stadionu Partizana, prekinuta je u 42. minutu, pri rezultatu 0:0, zbog tuče igrača i upada navijača na teren.
Incident je počeo kada se iznad stadiona pojavio dron (letjelica na daljinsko upravljanje) za koju je bila zakačena zastava na kojoj je mapa takozvane velike Albanije.
U trenutku kada je srpski fudbaler Stefan Mitrović uhvatio zastavu, na njega su nasrnula dvojica albanskih igrača u pokušaju da mu je otmu.
Tada je došlo do opšte gužve na terenu, utrčalo je i nekoliko navijača, pa je sudija Martin Etkinson iz Engleske pozvao igrače u svlačionicu i prekinuo meč.
Fudbaleri Albanije su prilikom napuštanja terena gađani bakljama i upaljačima, a policija je ušla na južnu tribinu i razdvojila dvije grupe navijača. Navijač koji je uletio na atletsku stazu udario je jednog albanskog igrača kada je napuštao teren, javio je Tanjug.
Prekid je trajao više od 50 minuta, a u međuvremenu vođene su konsultacije između predstavnika dva nacionalna saveza i delegata UEFA o tome da li meč može biti nastavljen.
Blic Sport
|
|
|
|
Post by Admin on Nov 2, 2020 8:44:34 GMT
Spisak Srbije za Škotsku: Bez Ljajića i Maksimovića, poziv za Ranđelovića
.jpg)
Srbija i Škotska odlučivaće 12. novembra ko će na fudbalsko prvenstvo Evrope, a selektor srpskog nacionalnog tima, Ljubiša Tumbaković, objavio je spisak igrača na koje računa za taj duel koji će biti krucijalan za povratak Orlova na EP poslije 20 godina čekanja.
Srbija igra najvažniju utakmicu u posljednjih nekoliko godiina, a selektor Srbije iznandio je javnost sa nekoliko odluka. Na spisku nema Adema Ljajića. Poslije promjene formacije vezista Bešiktaša je izgubio mjesto u startnoj postavi. Nije imao doprinos u velikoj pobjedi nad Norveškom, a tri dana kasnije našao se u timu za duel protiv Mađarske. Međutim, kao i ostatak tima ostavio je blijed utisak. Trenutno Tumbaković u ofanzivnom djelu veznog reda najviše povjerenja ima u Tadića, Đuričića i Sergeja Milinkovića-Savića. Bivši član Fjorentine je višak. Zanimljivo je da poziv za veliku novembarsku akciju nije dobio ni štoper Nikola Maksimović. Član Napolija je bio standardan, počeo septembarski meč na gostovanju Rusiji, kada je imao nekoliko grešaka. Zbog COVID pravila u Italiji propustio je susret sa Norveškom, gdje je odbrana u sastavu Kolarov, Mitrović i Nikola Milenković odlično odigrala i nametnula se kao logičan izbor za naredne mečeve. Mjesto Nikole Maksimovića popuniće povratnik iz Fajenorda Uroš Spajić.
Za novembarsku akciju poziv nije upućen ni Danijelu Aleksiću. Ovoga puta Ljubiša Tumbaković je reprezentaciju osvježio jednim imenom. Sasvim zasluženo poziv je otišao na adresu Lazara Ranđelovića. Rođeni Leskovčanin je od početka sezona jedan od najboljih igrača Olimpijakosa. Dao je i neke važne golove. Pravi treuntak da dobije šansu u A timu, obzirom da poslije Škotske Srbiju čekaju dueli sa Mađarskom i Rusijom.
Orlovi su u polufinalu baraža pobjedili Norvešku u Oslu, pa ih sada očekuje odlučujući duel sa Škotskom. Škotska je, sa druge strane, savladala Izrael poslije boljeg izvođenja jedanaesteraca. Meč na Marakani, zakazan za 12. novembar je najvažniji. Trebalo bi da predstavlja krunu selektorskog rada Ljubiše Tumbakovića. Međutim, Srbiju vrlo brzo čekaju još dva meča. U okviru Lige Nacija, gdje će biti ulog opstanak u drugoj diviziji, 15. novembra gostujemo Mađarskoj. Zatim je za 18. novembar zakazan meč protiv Rusije u Beogradu.
Predstavnici vječitih u A selekciji Srbije, kao i oktobru, biće Aleksandar Katai i Saša Zdjelar. Mjesto je zadržao i Nikola Maraš, defanzivac Almerije. Tu je i Đorđe Nikolić, čuvar mreže Bazela.
SPISAK REPREZENTACIJE SRBIJE ZA NOVEMBARSKE UTAKMICE.
Golmani: Marko Dmitrović (Eibar), Predrag Rajković (Rems), Emil Rockov (Fehervar), Đorđe Nikolić (Bazel);
Odbrana: Nikola Milenković (Fjorentina), Miloš Veljković (Verder), Nikola Maraš (Almerija), Stefan Mitrović (Strazbur), Strahinja Pavlović (Monako), Aleksandar Kolarov (Inter), Uroš Spajić (Fajenord)
Vezni red: Darko Lazović (Verona), Mijat Gaćinović (Hofenhajm), Saša Lukić (Torino), Filip Mladenović (Legija), Nemanja Maksimović (Hetafe), Nemanja Gudelj (Sevilja), Marko Grujić (Porto), Luka Milivojević (Kristal Palas), Saša Zdjelar (Partizan), Nemanja Radonjić (Marselj), Dušan Tadić (Ajaks), Sergej Milinković Savić (Lacio), Filip Đuričić (Sasuolo), Mihailo Ristić (Monpelje), Filip Kostić (Ajntraht), Lazar Ranđelović (Olimpijakos), Aleksandar Katai (Crvena zvezda);
Napad: Aleksandar Mitrović (Fulam), Luka Jović (Real Madrid), Dušan Vlahović (Fjorentina), Đorđe Despotović (Rubin)
Mozzart Sport
|
|
