|
|
Post by Admin on Aug 7, 2024 8:46:55 GMT
Brian Gurdžijan: "Kada sam došao u kamp, bio je u sjajnoj formi"
Brian Gurdžijan, uskoro pa bivši selektor Australije, govorio je nakon poraza od Srbije u četvrtfinalu Olimpijskih igara.
Iskusni Australijanac je obrazložio svoju odluku da u Olimpijski roster učvrsti Džoa Inglsa koji je odigrao svega dva minuta na cijelom turniru i to u prvom susretu protiv Španije.
“Osjećam da je svaka odluka donijeta da bude bolja i da košarka u Australiji bude dobra. Nemamo momka koji može da kreira i da šutira pod pritiskom u half-kurt setu i zato vodi do ovih stvari. Kada sam došao u kamp, bio je u sjajnoj formi. Imate momke koji imaju 35 godina i mogu i dalje da igraju, on to može”, rekao je Brian Gurdžijan, a citat je prenio “Basket News”.
Australija je vodila sa 24 razlike u utakmici protiv Srbije, ali nije završila posao i izgubila na kraju 95:90 u četvrtfinalu Olimpijskih igara.
basketball Sphere; Sportski Forum
|
|
|
|
Post by Admin on Aug 7, 2024 8:48:59 GMT
Srbija kao prekretnica i za prvu zvijezdu tima: "Peti Mils stavlja tačku na reprezentativnu karijeru"
Peti Mils je, kako stvari stoje, posljednju utakmicu u dresu reprezentacije Australije odigrao protiv Srbije.
Kako prenosi ESPN, Peti Mils je donio odluku da u 36. godini života stavi tačku na reprezentativnu karijeru.
,,Ovo je vjerovatno bila posljednja utakmica Petija Milsa sa reprezentacijom Australije” – napisao je na svom X nalogu Olgun Uluc.
Peti Mils je pokazao protiv reprezentacije Srbije da se nalazi i dalje u sjajnoj formi, što potvrđuju i 36 postignutih poena (najviše u svom nacionalnom timu).
Na NBA polju, Mills nije više tako dominantan kao prije, a shodno tome da je uveliko u veteranskim godinama, jasno je zašto razmišlja o kraju karijere.
Peti Mils je sa reprezentacijom Australije učestovao na 13 velikih FIBA turnira i zabilježio 64 nastupa. Najveći podvig sa nacionalnim timom mu je osvajanje bronzane medalje na Olimpijskim igrama u Tokiju. Pored toga ima četiri zlatna odličja sa FIBA Okeanije.
Baskteball Sphere; Sportski Forum
|
|
|
|
Post by Admin on Aug 7, 2024 11:32:01 GMT
Uertas završio sa Brazilom
Brazilski košarkaš Marselinjo Uertas (41) saopštio je da je završio reprezentativnu karijeru.
Uertas se povukao poslije eliminacije od selekcije Sjedinjenih Američkih Država u četvrtfinalu Olimpijskih igara u Parizu.
Selekcija Brazila je izgubila od SAD rezultatom 122:87.
Uertas je na ovoj utakmici odigrao nešto više od 19 minuta, a postigao je devet poena i imao je pet asistencija.
Brazilska košarkaška federacija (CBB) objavila je da je iskusni košarkaš odlučio da se povuče iz nacionalnog tima.
Uertas je za reprezentaciju Brazila igrao od 2005. godine, a nastupio je na tri olimpijske igre i pet svjetskih prvenstava.
On je trenutno član Tenerifa, a nedavno je produžio ugovor sa španskim klubom do 2026. godine.
b92 Sport; Sportski Forum
|
|
|
|
Post by Admin on Aug 8, 2024 15:00:50 GMT
Pašće jednom
Biće oko 21 čas, tamo u Bersiju, otpjevaće se himne – neko će da ostane bez glasa, neko će samo da je promrmlja, i to je skroz u redu, i intimni doživljaj je nekad veći patriotizam od busanja u grudi u kojima ne tuče junačko srce – i izaći će jedni naspram drugih.
S jedne strane oni od kojih se uvijek očekuje najviše, oni koji su došli da pokažu, poslije toliko godina prozivanja, poslije bolnog poraza prošle godine na MundoBasketu, da su, ipak, najbolji, da niko tu igru ne igra tako dobro i veselo, da su im s pravom pune hale i poneki stadion, da i dalje imaju pelcer što tjera klince da uhvate loptu i nerviraju komšiluk u vrijeme odmora, ili da od siromaštva, tuge, zadirkivanja, ma od života, bježe na trening, u sale sa krutim obručima i strogim trenerima.
A sa druge će biti Amerikanci...
Šalimo se, ali se i ne šalimo, biće oko 21 čas večeras, i lopta će biti u vazduhu nakon što je sudija podbaci, i u tom trenutku – možda samo u tom trenutku, zbog čega ga treba slaviti, zbog čega nam nekoliko sati prije intoniranja himni drhte prsti dok sipaju pivo ili se ogrću zastavom – sve će biti moguće, kao što je bilo moguće i juče i preksinoć, otkako je Jokić pregazio Australiju.
Dok je lopta u vazduhu, dok je još niko nije probacio kroz obruč, dok je stvarno okrugla, Srbija može da tuče Amere, zvali oni svoju ekipu Dream Team ili ne; deset i kusur miliona Srba, zatim Crnogoraca, Hrvata, Bosanaca, vjeruje u pobjedu, to govori mnogo o veličini srpske košarke i njenog nasljeđa, više i od svih pehara i medalja.
(A ne bismo se odrekli nijednog pehara, nijedne medalje.)
Samo su ti Srbi dovoljno ludi da misle, pardon, da znaju da je Ameriku moguće dobiti, samo se taj nevjerovatni narod – neko ko baš voli Srbiju bi od milja dodao i reč “naopaki” – jutros probudio i šapnuo oznojenom jastuku, pa onda i osobi na jastuku pored: “Ma, naši su”.
I dok si prao zube, pisao si akcije i spremao odbranu, i dok si čekao prevoz ili čekao u koloni, danas se nisi dosađivao, jer bi te na svakih pet minuta prošla neka struja, neka jeza, nešto iskonsko u tebi.
I samo su ti Srbi dovoljno šašavi da, ukoliko taj monstruozno dobar tim večeras opet protiv Srbije odigra kao da nije s ove planete, proglase dan nacionalne žalosti, da budu utučeni, nervozni, ljuti, pa da već sjutra ujutru prave plan da se opet sretnu.
A onda ćemo, ma znate šta ćemo...
Ali neka tog scenarija tamo negdje, nećemo sada o njemu, ne znamo šta će se desiti već u 21:01.
Znamo šta se dešava sada, dok je lopta u vazduhu, dok je još 0:0, dok im još spremamo zvrčku.
Sve do tog trenutka, sve dok je lopta u vazduhu, traje praznik košarke, čitav ovaj dan je spomenik sportu koji toliko volimo opipljiviji od onog ispred “Arene” i od onog kamena u koje su uklesana imena heroja iz Atlante, kada su ih Srbi sa Crnogorcima prvi put držali u šahu, zbunu i nevjerici.
I šteta je, znaju to čak i oni Amerikanci koji nisu oduševljeni Jokićem, šteta je što se srećemo danas, a ne za dva dana; samo jednom je poslije 1996. finale bilo ono koje mora da bude, SAD – Srbija, onda u Riju, i samo jednom Amerika nije bila na pobjedničkom postolju. Bilo je to kada ih je u Atini savladao jedini bijeli tim koji se ne zove Srbija, a za koji se moglo navijati iz sve snage, samo da im nismo zavidjeli. Jer je to trebalo, jer su to morali da budu Srbi i Crnogorci, a ne Argentina...
Šteta je za sve Igre do Rija i ovu jednu poslije njih, i ako je Atlanta bila matursko veče jedne odlazeće generacije, onda je u Brazilu bio upis u novu školu: prije osam godina jedan dečko iz Sombora, sa samo jednom sezonom u nekom tamo Denveru, odigrao je tačno 24 minuta i 27 sekundi i postigao svega šest poena u porazu Srbije od 30 razlike.
Danas su se uloge malo promjenile, danas je poraslo dijete pa se osamostalilo (mada je razredni i dalje strog!), i možda tog dečka iz Sombora previše dobro poznaju i na štetu Srbije, ali neka i tog razvoja događaja tamo kada lopta padne.
Još je u vazduhu, još su “naši”, imamo ih, još je Aleksa zaustavio LeBrona, kakvog bre LeBrona, još su zapanjeni kako ne mogu da dođu do koša.
Oh, pašće jednom, sve što je letjelo mora jednom da padne, pa tako i narandžasti globus oko kojeg se vrti planeta, pa tako i Dream Team u bilo kojoj, u svakoj njegovoj verziji; pašće jednom lopta, i onda će možda Srbiju nervirati kako šutiraju trojke, i onda će Srbiju frustrirati što su toliko snažni, i onda će Srbija biti ogorčena što mora, zamislite, da čeka još četiri godine da joj opet dođu na crtu.
Ali ne još. Ne razmišljajte o tome, biće vremena za analize i za utjehu, biće vremena i za neka nova slavlja i pobjede.
Sada budite samo srećni, što sa Balkana, što toliko volimo ovaj sport – a i lopta voli nas, i hvala joj na tome – i dok je lopta u vazduhu i još nijednom nije tapnula o parket, recimo sebi “Ma, naši su” i vjerujmo u to kao što smo vjerovali uvijek, a posebno sinoć u snovima, a posebno danas, na praznik košarke.
Mozzart Sport; Sportski Forum
|
|
|
|
Post by Admin on Aug 8, 2024 17:06:05 GMT
Ako ne možeš da ih dobiješ odbranom, napadni ih sa svim što imaš
Teško da je potpuno splasnuo adrenalin poslije vanvremenskog preokreta, nema ni govora o tome da su tijela u optimalnom stanju, ali ko o tome može sada da razmišlja, kada je na redu novi sudar sa olimpijskim šampionom (RTS, 21.00)!
Razmišljamo svi o tome da je moglo bez onakvog početka, da nije trebalo da bude -24 i da Svetislav Pešić očita bukvicu svima odreda da bismo se probudili, kako nije morala da prođe lopta Petija Milsa i odemo u produžetak...
Mnogo toga nije trebalo da se dogodi, ali da nije ne bismo vidjeli koliko je snažan srpski karakter i koliko daleko može da se odvede snaga volje. Rudarski posao uradili su košarkaši Srbije da bi se našli u krugu sigurnih kandidata za medalju, sada treba naći novi izvor energije da bi ekipa bila sprema za još jednu veliku bitku. Za borbu u koju staje najveća pobjeda srpske košarke u posljednje dvije decenije, možda i najveći uspjeh u istoriji srpske košarke. Ovo je dan o kojem sanja svaki košarkaški poklonik u Srbiji, nova šansa da Srbija isječe krila letećim Amerikancima.
Nije to prethodnih godina bilo realno, mada i dalje pamtimo da je Srbija na SP 2019 u Pekingu dobila selekciju koja jeste američka, samo nije bila jaka kao ova danas, iako su i danas tu neki učesnici sa tog megdana. Pokazalo se i dva puta u prethodne tri sedmice da im Srbija još nije ravna, ali ko može da oduzme Srbiji pravo na vjeru u pobjedu? Toliko rada, truda, odricanja, povreda i potrošenih živaca su dali košarkaši Srbije, da bi sada odustali. Da bi digli ruke i unaprijed se oprostili od sna da ponovo igraju meč za zlato.
Ključ nije (samo) u odbrani, o kojoj se toliko pričalo i na kojoj je Srbija toliko radila, danas Srbija treba da ih napadne sa svim što ima, pa kako bude. Naravno, nikom ni na kraj pameti nije da treba samo da srpski košarkaši puste Amerikance da rade šta žele na srpskoj polovini, jer odbrana je ipak osnov svega, ali postoji i ona stara koja kaže da je napad najbolja odbrana i možda baš taj recept treba sada da Srbija primjeni...
Na otvaranju grupne faze Srbija je primila 110 poena, mada je to više posljedica sloma srpskih košarkaša u finišu, jer su srpski košarkaši veći dio meča bili konkurentni prije svega odbranom. U Abu Dabiju, mada nije realno uzimati taj duel kao reper, Srbija je dobila 105 poena. Prije skoro osam godina na OI 2016 u Riju dali su nam 94 u grupi, te 96 poena u finalu. Meč za svjetsko zlato 2014. završen je rezultatom 129:92...
U šablonu po kojem Amerikanci ubacuju bar 100 ili jako blizu trocifrenog broja poena, izdvajaju se dvije utakmice - duel iz grupe na OI 2016 u Riju i trijumf u razigravanju za peto mjesto u Pekingu. Amerikanci su Srbiji u dalekom Brazilu pobjegli sa mača i dobili su je sa tri razlike (94:91), dok je Srbija tri godine kasnije slavili rezultatom 94:89.
To su dva meča iz kojih Srbija može da traži put do pobjede, čak i protiv američke selekcije nakrcane superzvijezdama. U pomenutom tijesnom porazu Srbija je čak šutirala bolje iz igre, gotovo 52 odsto (31/60), dok su Ameri bili na 49 procenata (27/55). Srbija je uspjela da ubacimo više trojki od Amera (10/25 - 7/20), mada je šut Bogdana Bogdanovića za produžetak ostao na obruču... Srbija je riješila tada i više situacija u zoni bliže košu (21/35 - 20/35), a bitna razlika bila su slobodna bacanja. Kasniji šampioni su iz tada izveli 42 i pogodili 33, dok smo mi bili na 19/25.
U pobedi Srbije 2019. godine slična je priča. Iz igre smo šutirali 52,4% (33/63), dok smo Amerikance spustili na 43,7% (31/71). Pogodili smo četiri trojke više. Jeste to bila utakmica bez naročitog takmičarskog značaja, jer ni Srbija, ni oni nisu željeli da se sretnu u razigravanju van zone osvajača medalja, ali princip je bitan. A princip je da ih je Srbija napala iz svih oružja i pobjedila! Odnosno, na OI 2016 u Riju Srbija je bila najbliži tome da im nanese poraz na Igrama...
Ako premotamo film na duel sa otvaranja grupne faze u Lilu, vidi se koliko je napadačka stabilnost zapravo važna. Amerikanci su pucali izuzetnih 62 odsto iz igre (43/69) uz impozantnih 56 odsto za tri (18/32). Jednostavno, Srbija im nije mogla ništa i ne bi meč u takvim okolnostima dobio nijedan rival... Jasno je da se slika utakmice potpuno izmjenila ulaskom Kevina Duranta, jer je njegova simultanka postavila ton ritma, koji jednostavno Srbija nije mogla da ispratimo.
Srbija je na kraju ostala na gotovo 42 odsto (31/74), a trojke je pucali tek 24 odsto (9/37). Svetislav Pešić je poslije utakmice govorio da je "bilo dobro, dok su srpski košarkaši držali svoj ritam i odigravali njihove sisteme". Kada su se srpski košarkaši upuštali u jurnjavu sa njima, nisu dobro prošli. Srpski košarkaši su promašili i dosta otvorenih šuteva i da je samo dio njih prošao, možda bi bili konkurentniji u dužem vremenskom intervalu.
Srpski košarkaši su bili vjerovatno i nervozni jer je prva utakmica na turniru, pokušavali su da se priviknu na američki ritam i takmičarske okolnosti. I oni su, samo oni imaju olimpijce od kojih su neki više puta osvajali zlato, a Srbima su samo Bogdan Bogdanović i Nikola Jokić osjetili nivo najveće sportske scene. Statistika kaže da je Srbija drugi najefikasniji tim na turniru sa prosjekom od 95,5 poena i da je ispred samo SAD sa bezmalo 110 poena u prosjeku. Dakle, Srbija ima sa čim, samo treba da nađe ravan idealne potrošnje na oba kraja parketa, a to je vjerovatno najteži zadatak.
Srpski košarkaši možda nisu tada bili spremni za odmjeravanje snaga sa njima, danas je već druga pjesma. Bez obzira na sve, srpski košarkaši ni sada nemaju šta da izgube. I tako trebaju da se postave. Svima je jasno da su oni favoriti za zlato, tim za koplje ispred svih ostalih, ali i kao takvi pokazuju respekt Srbiji. LeBron Džejms govori saigračima da očekuje da će biti još i teže večeras, Stiv Ker se pita šta još Srbija krije u rukavu, a tamošnji mediji i dalje tvrde kako su im Srbi najveći konkurenti za zlato.
Sjećaju se dobro šta je bilo 2002. godine u njihovom dvorištu i kako su prošli svaki put kada bi potcjenili rivala. Danas možda nije taj dan, da padne velika Amerika, ali Srbija će da sanja najveće i najljepše snove, da može i da hoće.
Treći put Bog pomaže!
KOŠARKA - OLIMPIJSKE IGRE
Polufinala, četvrtak:
17.30: (2,65) Francuska (16,0) Njemačka (1,60)
21.00: (1,03) SAD (28,0) Srbija (13,0)
Mozzart Sport; Sportski Forum
|
|
