|
|
Post by Admin on Aug 13, 2024 7:05:36 GMT
Dvejn Vejd: "Ovo nije 1992. godina, danas je sve potpuno drugačije"
Dvejn Vejd, legendarni košarkaš, govorio je za NBC nakon što je reprezentacija SAD-a osvojila zlato na Olimpijskim igrama.
Nekadašnja zvijezda Majami Hita i trostruki osvajač NBA lige je nastupao za reprezentaciju 2004. i 2008. i na tim Olimpijskim igrama osvojio bronzu i zlato. Igre u Atini 2004. godine su ujedno bile i poslhednje na kojima se SAD nisu okitile zlatom.
“Mislim da smo počeli da poštujemo ostatak svuheta još 2004. godine, kada smo tri puta izgubili i osvojili bronzanu medalju te godine. Svake godine se sve više poboljšavaju. Košarka se širi širom svijeta. Postala je vidljivija. Svi imaju priliku. Više ništa ne možemo da sakrijemo, sada sve možemo da vidimo.
Samo sjedim ovdje i posmatram Srbiju – iako su osvojili bronzu, nisu osvojili zlato, ali će se vratiti za četiri godine. Gledam ovu Francusku ekipu, gledam Kanadu. Ovo im je bio prvi put zajedno, vratiće se za četiri godine. Gledam i Njemačku.
U ovom takmičenju ima 68 NBA igrača, a za četiri godine će ih vjerovatno biti još više. Svijet je sve bolji u igri košarke. To je američka igra, i dalje dominiramo kada je u pitanju osvajanje zlatnih medalja, ali neće biti lako. Ovo nije 1992. godina, svi treba da to izbace iz svojih misli. Danas je sve potpuno drugačije,” rekao je Dvejn Vejd.
Podsjećanja radi, reprezentacija SAD-a je osvojila Olimpijske igre pobjedom nad Francuskom u finalu rezultatom 98:87.
Basketball Sphere; Sportski Forum
|
|
|
|
Post by Admin on Aug 13, 2024 7:12:59 GMT
Džejson Tejtum o teškim trenucima u reprezentaciji: "Neću donositi odluke na osnovu emocija"
Džejson Tejtum, reprezentativac SAD-a, govorio je za medije nakon osvajanja zlatne medalje, kada su u pitanju Olimpijske igre.
Reprezentacija SAD-a je uz dosta muke na završnim mečevima uspjela da peti put zaredom osvoji zlato. Ipak, zvezda Boston Seltiksa nije imala previše prostora da pokaže svoje umijeće. Na dva meča protiv Srbije nije ni ulazio u igru, dok je u finalu odigrao svega 11 minuta.
“Bio je to težak lični trenutak na terenu, ali neću donositi odluke na osnovu emocija. Ako biste me pitali sada da li ću igrati 2028. godine – to je za četiri godine i moraću da uzmem vrijeme i razmislim o tome. Dakle, neću donositi nikakve odluke na osnovu toga kakvo je ovo iskustvo bilo ili kako sam se osjećao pojedinačno,” rekao je Džejson Tejtum.
Tejtum je rekao da je dobio veliki broj poruka podrške.
“Mnogo ljudi mi je slalo poruke i kontaktiralo me govoreći ‘Neka te ovo inspiriše,’ na čemu sam zahvalan. Ima mnogo ljudi koji brinu o meni. Mislim da je težak dio to što, iako možete koristiti stvari kao motivaciju, i dalje sam čovjek. … Dio trenutka je to što sam se žrtvovao i uložio puno u ovu igru i stvarno, stvarno teško radio. Dakle, u trenutku je teško. Niste nužno zabrinuti za to da vas motiviše za novembar ili bilo koji drugi period sezone, ali kao što sam rekao, ovo je nešto što ću izvući iz ovog iskustva i učiti iz njega. Definitivno je izazovno i istovremeno ponizno.”
Trener reprezentacije SAD, Stiv Ker, ranije je napomenuo da su Tejtumovi ograničeni minuti bili taktička odluka zasnovana na mečevima.
Tatum je Olimpijske igre završio sa prosjekom od 5,3 poena, 5,3 skoka i 1,5 asistencija po utakmici, uz šut od 38,1% iz igre i bez uspjeha na četiri pokušaja za tri poena.
Basketball Sphere; Sportski Forum
|
|
|
|
Post by Admin on Aug 13, 2024 7:15:45 GMT
Entoni Dejvis nema dilemu: "Želi na Olimpijske igre u Los Anđelesu"
Entoni Dejvis, reprezentativac SAD-a, govorio je za medije nakon osvajanja zlatne medalje, kada su u pitanju Olimpijske igre.
Kako prenosi novinar Forbesa, Evan Sideri, centar američke reprezentacije je nakon meča izjavio kako bi volio da se pojavi i na Olimpijskim igrama 2028. godine, koje će biti održane u Los Anđelesu.
Zvijezda Los Anđeles Lejkersa je bila veoma važan šraf u mašineriji Stiva Kera, a na kraju je takmičenje završio sa 8.3 poena, uz 6.7 skokova i 2 asistencije.
Njegovo prisustvo bi moglo još više da dobije na značaju, ukoliko se obistini najava prvog centra reprezentacije, Džoela Embida, da bi na narednim igrama mogao da nastupi za Kamerun.
Basketball Sphere; Sportski Forum
|
|
|
|
Post by Admin on Aug 13, 2024 7:18:11 GMT
Biće tu i za četiri godine: "Kevin Djurent želi da igra na Olimpijskim igrama"
Kevin Djurent je predan košarci maksimalno i ne bi iznenadilo da će zaigrati na narednim Olimpijskim igrama u Los Anđelesu.
Izgleda da je toliko predan da će zaigrati na Olimpijskim igrama 2028. godine, a tada će imati 39 godina, slično kao LeBron Džejms na ovim Igrama. Brian Vindhorst, novinar ESPN-a ne isključuje tu mogućnost da će istrčati na parket “Intuit Domea”.
“Ne bih otpisao da Kevin Djurent igra i razgovarao sam sa zvaničnicima tima SAD-a i dali bi mu provizijalno “Da” i to odmah”, rekao je Brian Vindhorst.
Djurent je postao igrač sa najviše zlatnih medalja u istoriji Olimpijskih igara i postao je najbolji strijelac u istoriji SAD-a. Na prvom mestu je prestigao Karmela Entonija.
Basketball Sphere; Sportski Forum
|
|
|
|
Post by Admin on Aug 13, 2024 7:21:16 GMT
Reprezentacija SAD-a u budućnosti: Silazak s trona ili nastavak dominacije?
Osvojili su novo olimpijsko zlato, čak peto u nizu, ali reprezentacija SAD-a mora biti svjesna kako više ništa neće biti isto.
Sat je pokazivao 33.3 sekunde do isteka treće četvrtine, a Marko Gudurić, toliko osporavan u reprezentaciji Srbije posljednjih godina, ubacio je najvažniji šut svoje karijere. Trojka preko Derika Vajta, ključnog odbrambenog šrafa u šampionskom pohodu Boston Seltiksa, uz faul donokela je na lice LeBrona Džejmsa smrtno ozbiljan i zabrinut pogled.
U tim momentima istorijske utakmice, možda i najveće ikada kada su FIBA takmičenja u pitanju (uz dužno poštovanje Španiji 2008. godine) malo ko je pomislio da Srbija može prokockati to. Jednostavno su pogađali šuteve na rubu normalnog, a osjećaj u vazdhu je bio kako su im svi košarkaški bogovi odlučili dati blagoslov da skinu potencijalno najbolju ekipu svih vremena.
13 razlike inače nije puno u modernoj košarci, ali FIBA je ipak malo drugačije takmičenje od NBA lige, odnosno igra se organizovanija košarka, a ni Srbi nisu od juče. Prvenstveno to je reprezentacija koja je od 2014. godine naovamo osvojila četiri srebra, a sada su uzeli bronzu. U posljednjih 10 godina najtrofejnija reprezentacija iza SAD-a.
S druge strane, u redovima imaju Nikolu Jokića, čovjeka koji prosječnog Amerikanca dovodi do ludila, jer je komercijalno neatraktivan, a kupi svaku moguću nagradu u njihovoj ligi. Trostruki MVP lige i MVP NBA finala je takođe čovjek koji najbolje na svijetu kontroliše tempo utakmice, uvodi sve u svoj sporiji ritam, a s druge strane kapiten Bogdan Bogdanović s godinama je skupio toliko iskustva, isto kao i dvostruki MVP i šampion Evrolige, Vasilije Micić.
Amerikanci su bili spremni za pad. Ipak, preuzeli su LeBron Džejms, Stefen Kari i Kevin Djurent. Džejms je u odbrani počeo preuzimati Jokića, jer Dejvis i Embid nisu imali odgovora na njega, Djurent je počeo pogađati neke nemoguće šuteve u četvrtoj četvrtini, šuteve koje valjda samo on na ovom svijetu može pogoditi. Naposletku, Stefen Kari s ključnom trojkom nakon visokog bloka Embida, čak devetom u meču. Posljednjih 13 poena utakmica pripalo je velikoj trojci. Džejms je upisao ukupno četvrti tripl-dabl u istoriji Olimpijskih igara, svoj drugi nakon čak 12 godina, na pragu 40. rođendana. Kari je ubacio 36 poena.
Epilog je bio krvavo zarađena pobjeda od samo četiri poena viška, iako je ekipa SAD-a na gornjoj granici svojih mogućnosti. Svakome ko malo dublje prati košarku jasno je kako bi Srbija bez njih trojice pobjedila. To nas dovodi do sljedećeg pitanja – šta čeka reprezentaciju SAD-a u budućnosti?
Jedno je sigurno. Velike trojke neće biti na sljedećim Olimpijskim igrama, svi su prošli 35-tu, a ono najbolje što ekipa SAD-a trenutno ima za ponuditi takođe je u 30-im godinama. Na bekovskim pozicijama i dalje ključeve lige drže Damian Lilard (34), Kajri Irving (32) i Džejms Harden (34). Na krilnim pozicijama su Kavhi Leonard (33) i Džimi Batler (34), a na poziciji krilnog centra i centra su posebno tanki – Entoni Dejvis (31) i Džoel Embid (30), koji je izjavio da na idućim igrama možda zaigra za Kamerun.
Uz veliku trojku, to je 11 imena koji po rezimeu, učinku i dostignućima imaju pravo za sebe reći da su ono najbolje što ekipa SAD-a ima.
Pitanje je ko to dolazi od mlađih i šta imaju da ponude. Prvo ime koje vam mora pasti na pamet je Džejson Tejtum, čovjek koga je Stiv Ker ostavio bez sekunde na parketu u, sada je već jasno, najvažnijoj utakmici turnira u Francuskoj. Inače, Tejtum ima šest konferencijskih finala, dva velika NBA finala i jednu NBA titulu, iako mu je tek 26 godina.
Po pozicijama nadalje tu imamo fantastične plejmejkere, ali i ljude upitnog karaktera i mentaliteta. Trae Jang i Ža Morant su na papiru možda i idealan par bekova za iduću dekadu. Jang svojim vanjskim šutem i kreacijom, a Morant svojim nezaustavljivim prodorima na koš i atleticizmom. Tu su još i Tajres Helibarton koji je takođe dobio mrvice na ovom turniru, dok se na prošlom MundoBasketu pošteno izblamirao kada se Andreas Obst poigravao s njime, te Džejlen Branson koji je takođe pokazao teže prilagođavanje na FIBA košarku.
Na poziciji bek-šutera tu su Devin Buker i Donovan Mičell, dva fenomenalna skorera, ali upitno je da li su oni zaista sam vrh NBA lige, ako sagledamo ko sve predvodi ligu posljednjih sezona po MVP glasovima.
Na poziciji krila tu su Entoni Edvards koji će zasigurno biti predvodnik novog talasa. Čovjek je to koji već sada pa može skoro sve na terenu, a tek će postati bolji. Džejlen Braun je tu kao neko ko se takođe u FIBA sistemu nije najbolje snašao, a realno daleko je od kvaliteta Leonarda, Butlera, LeBrona i Duranta na toj poziciji, nagradi MVP NBA finala nedavno.
Napokon dolazimo do najvećeg i gorućeg problema, a to su visoke pozicije. Tejtuma smo spomenuli, a idući u redu je Zion Vilijamson. Čovjek fantastičnih atletskih sposobnosti koji uz to ima mnogo osjećaja za košarku. Problem su hronične povrede koje se, kako se čini, ne planiraju zaustaviti, a i stil igre u FIBA sistemu za njega bi mogao biti najgori.
Najveća prednost su mu atraktivna polaganja na obruči i završnice iz prodora, a već je dobro znano kako u FIBA košarci defanzivne tri sekunde u reketu ne postoje, što omogućava defanzivcima da prave gužvu i čekaju ga.
Stanje na visokim pozicijama je toliko loše da su sljedeće opcije Bem Adebajo i Šet Holmgren. Adebajo je dokazani pobjednik, defanzivni specijalista meke ruke s poludistance i vrlo istaknutog osjećaja za asistenciju. Ipak, u utakmici sa Srbijom vidjelo se kada je igrač kvaliteta Jokića u igri, on nema puno toga da traži na terenu. A kada vidimo da najbolje svjetske ekipe predvode igrači na visokim pozicijama – Janis Antetokumpo, Viktor Vembanjama, Domantas Sabonis, Kristaps Porzingiš, Lauri Markanen, Karl Entoni Tauns, stvar postaje gora za ekipu SAD-a.
Šet Homgren je u perspektivi vrlo dobar igrač, fenomenalan bloker koji ima šut za tri poena, ali miljama daleko od kvaliteta Dejvisa i Embida. Recimo i to da je Embid naturalizovan, praktično otet Francuskoj koja bi u ovom finalu u paru Embid-Vembanjama-Gobert bila apsolutni taktički miss-match za ekipu Stiv Kera.
Embid je odigrao jednu jedinu dobru utakmicu za cijelo ljeto za SAD, polufinale protiv Srbije, postigao je sedam poena u četvrtoj četvrtini, stavljao napadački pritisak na Jokića koji je imao četiri faula te naposletku ključni blok, nakon kojeg je Stefen Kari pogodio za vođstvo. Zato je doveden, jer niko iz bazena američkih igrača ne bi bio u stanju to odigrati.
Naravno, na papiru je to kada se svi sastave i dalje najbolja ekipa na svijetu, ali kvalitet ostalih reprezentacija iz godine u godinu je sve veći, dok ona SAD-a opada. Stvari se izjednačavaju, a od nabrojenih imena nove generacije niko ne pokazuje da može biti na nivoa velike trojke, i to je ono što najviše treba da brine Amerikance.
Najbliže im je realno Kanada, koja ulazi najbolju eru u svojoj istoriji gdje joj se glavni igrači bore za NBA titule i MVP nagrade, a niko nije niti blizu 30-te. Šai Gilgeus-Aleksander (26), Džamal Marej (27), Ar Džej Beret (24), Dilon Bruks (28), Lu Dort (25), Endru Vigins (29), Endru Nebmhard (24), Nikeil Aleksander-Voker (25), Benedikt Maturin (22), Šardon Šarp (21), Keli Olinik (33) i Dvajt Pauvel (33).
Jasno je kako je ta ekipa od borbe za samo zlato udaljena za jednog dobrog centra, a baš je na ovogodišnjem NBA draftu u Top 10 izabran kanadski centar Zak Edi, koledž senzacija visoka 224 cm i teška 136 kila. Nedostatak balansa na bekovskim i centarskim pozicijama u slučaju da on opravda očekivanja naglo će se smanjiti, a Džamal Marej teško će ikada više odigrati gore od ovog turnira. Kanada je dakle najbliža skidanju ekipe SAD-a.
Za Srbiju mnogi govore kako je nakon SAD-a igrala najbolju i najljepšu košarku na ovom turniru, ljudi su nakon svjetskog srebra prošle godine (bez Jokića) uzeli olimpijsku bronzu, a protiv LeBrona i družine su vodili 38 od ukupno 40 minuta. Zapanjujući je podatak taj da je Srbija mogla sastaviti cijelu jednu NBA petorku od igrača koji nisu nastupili na OI.
Nikola Topić, Nikola Đurišić, Aleksej Pokuševski, Tristan Vukčević, Boban Marjanović. Četvorica od navedene petorice su mlađi od 22 (!) godine, a kada tu dodamo Nikolu Jovića (21) koji je zbog povrede minimalno nastupao na ovom turniru, Srbija bi mogla zaista postati košarkaška velesila (iako to realno već i jeste) u narednih 15 godina. Tu još dolaze gotovo pa sigurno i dva mlada NBA prospekta, srebrni s ovogodišnjeg juniorskog EuroBasketa – Savo Drezgić i Andrej Kostić, od kojih se očekuju velike stvari.
Spomenuli smo srpske NBA igrače koji nisu učestvovali u ovom istorijskom uspjehu, a kada tu nadodamo samu kremu evroligaških igrača (Miloš Teodosić, Nemanja Nedović, Nikola Kalinić, Vladimir Lučić, Alen Smailagić…) jasno vam je o kakvoj se širini rostera radi.
Srbija je jednostavno izvor talenata, najviše zahvaljujući Megi koja svake sezone izbaci barem jednog igrača na NBA draft (evropski klub s najviše draftovanih igrača u istoriji). To je projekat koji iz sezone u sezonu raste i postaje zapravo najbolji odabir za mladog igrača koji jednog dana planira zaigrati u NBA ligi.
Srebrni s ovog turnira, ekipa Francuske, polako, ali sigurno sprovodi jednu smjenu generacija. Nando de Kolo i Nikolas Batum opraštaju se od dresa reprezentacije. Evan Furnijer i Rudi Gobert imali su značajno manje uloge na ovom turniru za razliku od prošlih kada su bili nosioci igre. Viktor Vembanjama postaje zaštitno lice nove generacije koja je u posljednje dvije sezone imala čak pet igrača draftovanih u Top 10, a trend je to koji će se, kako stvari stoje, nastaviti u narednim sezonama.
Uz Vembanjamu tu su Bilal Kulibali koji je bio dio ovoga srebra, zatim Zakari Risašer, Aleks Sar i Tidjane Salaun. Od ljudi koji su u najboljim godinama fenomenalnim su se pokazali Matijas Lesor i Geršon Jabusele, nosioci finalista prošlogodišnje Evrolige. Za ne daj Bože povreda na visokim pozicijama tu su prekaljeni evroligaški centri Vinsent Poarijer i Mustafa Fal, kao i Timoti Luvavu-Kabarot na krilu.
Na bekovskim pozicijama, gdje su najtanji, imaju NBA igrače Tea Maledona i Kilijana Hejesa, te evroligaše Elie Okoboa i Franka Ntilikinu. Ti bekovi koliko god igrali na visokom nivou, nisu sama klasa, no s druge strane kada je golobradi Vembanyama bio u stanju dovesti kao glavni igrač Francusku do srebra, a budućnosti će biti samo bolji, velike stvari se mogu očekivati.
Red je na Njemačkoj. Bronza na Evropskom prvenstvu, zlato na Svjetskom prvenstvu, četvrto mjesto na Olimpijskim igrama. Sve to u samo tri godine. Treba reći kako je njihova košarka u ogromnom rastu, a to potvrđuju i zlata ovog ljeta u U16 i U18 selekcijama. Denis Šreder je jedan od onih igrača koji na FIBA takmičenjima kada obuče nacionalni dres postane “drukčija zvijer”, a izjavio je kako planira igrati do 40-te. On kao takav i Franz Vagner kao osovina uz NBA i evroligašku potporu uvijek će vas gurati među favorite za medalje.
Postoji još jedna zanimljivost. Gordon Herbert odlazi na klupu Bajerna, a pod njegovim vođstvom za reprezentaciju nisu igrali Isaijah Hartenštajn i Maksi Kleber. Ljudi su to koji su igrali ozbiljne NBA minute u plej-of pohodima svojih ekipa prošle sezone. Kleber je dogurao do samog NBA finala dok je Hartenštajn ispao polufinalu Istoka. Biće zanimljivo vidjeti dinamiku događaja nakon odlaska finsko-kanadskog stručnjaka.
Australijanci su takođe u smjeni generacija. Odlaze Peti Mils i Džo Ingls. Džoš Gidi uspješno preuzima stvari, a NBA centri Džok Lendejl i Doup Rit su se takođe pokazali u sjajnom svetlu. Tu su još Džoš Grin, Dajson Daniels i Matise Tibule. Sjajan atletiizam ako ništa, a i Ben Simons je još uvijek dovoljno mlad da spere sa sebe grijehove prošlosti i napokon zaigra u dresu “Bumersa”. Njegova kreacija, sjajna odbrana i već sada nakupljeno iskustvo svakako ne bi bilo na odmet.
Za kraj smo ostavili jednu afričku reprezentaciju. Afrikanci takođe nadolaze. Južni Sudan je najbolji dokaz za to, a na Olimpijskim igrama u Tokiju imali smo priliku gledati Nigeriju. Ekipa je to koja može sastaviti dvije NBA petorke ako se odluče na takav potez. Ono što je takođe bitno je činjenica da su svi u najboljim igračkim godinama.
Na bekovskim pozicijama su naturalizirani Spenser Dinvidi i Monte Moris, zatim Džoš Okodži, Gejb Vinsent i Čuma Okeke. Na krilnim pozicijama Čima Moneke, Semi Odželeje i Džordan Nvora, novopočeni evroligaš i čovjek koji se dokazao na Olimpijskim igrama 2021. godine, kada je ubacivao preko 20 poena u proseku.
Visoke pozicije su takođe debelo popunjene. Precious Ačiuva, Onjeke Okongvu, Džejhil Okafor, Čimezi Metu, Kz Okpala i Udoka Azubuike. Ovo je ozbiljna širina rostera koja svojim fizikalijama može zagorčati život svakoj od ranije navedenih ekipa.
Na kraju dok god će igrati Antetokumpo i Dončić, mlađe generacije u Grčkoj i Sloveniji će masovno počinjati da se bave tim sportom i sastavi će izbacivati talente. Jedno vuče drugo. Ima tu još zanimljivih ekipa. Turska predvođena mladim i potentnim NBA centarskim parom Alperenom Sengunom i Omerom Jurtsevenom uz naravno Cedija Osmana, Furkana Korkmaza i Šejna Larkina. Oni predvođeni Erginom Atamanom u punom sastavu mogu puno toga. Hrvatska takođe pokazuje veliki napredak s novom generacijim, tu su Letonci, Brazilci, Dominikanska Republika, Litvanija, Španija…
Što se tiče SAD-a, oni će naravno uvijek imati najveći opseg igrača, po bilo kakvoj logici će imati najbolje igrače, ali taj kvalitet očigledno nije kao prije, dok se ostatak svijeta drastično diže. Upravo to je razlog zašto bi SAD uskoro mogao izgubiti apsolutni primat u košarci, a to je zadnja stvar za koju su mislili da im se može dogoditi.
Basketball Sphere; Sportski Forum
|
|
