|
|
Post by Admin on May 7, 2018 5:20:29 GMT
Ko je pravi trener za Budućnost - prvi sljedeći; Do kada - kao da je više i važno
Godine, sezone, sada već decenije prolaze, a ništa se ne mijenja u fudbalskom klubu Budućnost, koji zbog, ironično, prošlosti i velikih igrača, koji su nekada nosili plavo-bijeli dres, još ima status najvećeg u Crnoj Gori.
Da je Budućnost zaista i u pravom smislu te riječi najveći crnogorski klub, sigurno bi od 2007. godine do danas imao više od četiri crnogorska trofeja, ne zbog povlaštenog statusa, već zbog snage, veličine, tradicije, znanja, iskustva, potencijala, infrastrukture, kvaliteta...
I sigurno ne bi morao da za 12 godina promijeni 18 trenera! Vladimir Vermezović je od danas 18. trenerska „žrtva“ najvećeg crnogorskog kluba, druga ove sezone, treća za 11 mjeseci.
Njegova smjena je, bez dileme, logičan epilog njegovog kratkog boravka na klupi Budućnosti i učinka od dvije pobjede na 13 prvenstvenih mečeva, te eliminacije iz polufinala Kupa, koji je izborio njegov prethodnik Dragan Kažić, a koji, poput Vermezovića, nije dočekao kraj prvog dijela sezone.
Ipak, veliki klub, u pravom smislu te riječi, bira i mjesto i vrijeme kada će da donese velike i važne odluke. Veliki klub mora da drži i do svog, ali i do dostojanstva ljudi koje bira da ispune ciljeve. Valjda ih bira na osnovu stručne reputacije, detaljne analize, zbog iskustva ili trenerskog potencijala, između više kandidata. I pruži im podršku, vjeruje u njih i njegov izbor, vjeruje tako i u sebe, pomogne im da prevaziđu krizne momente – jednostavno, stane iza svoje odluke.
Vermezović nije ni došao da pomogne ili da bude privremeno rješenje - bar je tako prije samo tri i po mjeseca govorio predsjednik kluba Žarko Burić.
“Istina je da smo mogli da dovedemo i jeftinijeg trenera, ali razmišljamo dugoročno, a Vermezović je, kao dokazan trener i čovjek sa iskustvom, pravo rješenje za Budućnost.”, rekao je Burić sredinom februara.
Početkom maja, Vermezović više nije “pravo rješenje za Budućnost”.
Pa ko je pravo rješenje? Odgovor je - prvi sljedeći trener.
I tako više od deset godina.
Uostalom, ni tri trenera koja su vodila Budućnost do titule nisu na klupi dočekala narednu sezonu – Branko Babić (2008), Miodrag Radulović (2012) i Miodrag Vukotić (2017).
Babić je, iskusno, osjetio da je to maksimum, nakon eliminacije od Tamperea na startu kvalifikacija za LŠ.
Radulović je otišao, jer sa tadašnjim prvim čovjekom kluba Miomirom Mugošom nije mogao da uskladi želje oko jačanja ekipe i finansijske situacije, koja je bila prilično nestabilna i neizvjesna.
Vukotić je prošle godine, nakon što sa njim nije produžena saradnja, kazao da je to urađeno „bez ikakve analize prethodnog perioda”.
“Zbog čega, ni danas mi nije jasno, niti saopšteno. Valjda ću jednog dana dobiti odgovor”, rekao je Vukotić.
Nije ga dobio, a njegov i Radulovićev odlazak potvrđuju da posao na klupi Budućnosti ne garantuju ni trofeji, ni titule, ni dobre igre, golovi...
Da li je to odlika velikog kluba?
Mada, i veličina je prilično „sumnjiva“ kategorija, s obzirom na to da su dva izgubljena finala Kupa SFRJ bila krajnji domet titogradske Budućnosti, a da je podgorička, do osamostaljenja Crne Gore 2006, ispadala iz SRJ lige, te jednom došla do Intertoto kupa. Za to vrijeme, trofeje su osvajali Vardar, Velež, Željo, Borac, Rijeka... u Evropi igrali Dinamo Vinkovci, Radnički Niš...
O reputaciji fudbalera koji su tek odlaskom iz tadašnjeg Titograda gradili velike karijere, nema potrebe pisati i pričati, oni nisu „sporni“, oni su veći od kluba u kome su počinjali i u kome su pravili samo prve korake ka slavi...
Budućnost, ukratko, jeste najveći, jer je klub iz najvećeg grada nekada najmanje komunističke republike i jer je, samim tim, imala koliko-toliko „povlašten“ status u SFRJ okvirima, koji je često, pa i najčešće, bio unaprijed poznat.
Vijesti
|
|
|
|
Post by Admin on May 7, 2018 5:22:59 GMT
BRUKA: Pogledajte koliko je gledalaca pratilo mečeve 32. kola
Mečeve 32. kola Prve lige Crne Gore pratilo je oko 2000 gledalca.
Statistika po mečevima:
RUDAR-BUDUĆNOST oko 1000
PETROVAC-DEČIĆ oko 300
ZETA-ISKRA oko 300
MLADOST-SUTJESKA oko 300
GRBALJ-KOM oko 100
CG Fudbal
|
|
|
|
Post by Admin on May 8, 2018 9:39:37 GMT
Džudović 19. trener Budućnosti od 2006. godine
Miodrag Džudović je 19. trener Budućnosti u nezavisnoj Crnoj Gori.
Nekadašnji crnogorski reprezentativac, dosadašnji pomoćnik Vladimira Vermezovića, danas će samostalno voditi prvi trening podgoričkog tima, a biće na klupi u subotu protiv Dečića, vjerovatno i u preostala tri meča do kraja sezone - protiv Petrovca, Kom Eurozoxa i Sutjeske.
U narednom periodu, čelnici Budućnosti će birati novog trenera, trajno rješenje - 20. kormilara za samo 12 godina.
"Uprava Fudbalskog kluba Budućnost intenzivno radi na pronalaženju novog šefa stručnog staba koji bi preuzeo ekipu za naredni period. Kada klub dogovori saradnju sa novim šefom stručnog štaba, o tome će zvanično obavijestiti javnost. U narednoj utakmici protiv FK Dečić na klupi plavih će biti Miodrag Džudović, dosadašnji pomoćnik šefa stručnog štaba", navodi se u kratkom saoštenju kluba.
Džudović (38) je u završnoj fazi procedure za dobijanje Uefine trenerske Pro licence, koja je uslov za vođenje crnogorskih prvoligaša, a nedavno je bio na stažiranju u ruskom Rubinu iz Kazanja.
Osim što je u drugoj polusezoni bio uključen u Vermezovićev stručni štab, Džudović je istovremeno jedan od asistenata selektora crnogorskog nacionalnog fudbalskog tima, Ljubiše Tumbakovića.
Džudović je u igračkoj karijeri igrao za brojne crnogorske timove (Jezero, Polimlje, Jedinstvo...), nastupao je i za OFK Beograd, a internacionalnu karijeru počeo je u ukrajinskom Volinju.
Najviše se zadržao u ruskom Spartaku iz Naljčika, sedam sezona (od 2006. do 2013), gdje je bio kapiten i legenda kluba. Igračku karijeru završio je u kazahstanskom Irtišu iz Pavlodara.
Za reprezentaciju Crne Gore debitovao je golom, u novembru 2008. godine protiv Makedonije u Podgorici (2:1). U dresu “hrabrih sokola” odigrao je tačno 25 utakmica, dovoljno za srebrni jubilej.
Budućnost je prije dva dana smijenila Vermezovića, zbog loših rezultata u drugoj polusezoni.
Podgoričani su eliminisani iz Kupa, dok su u prvenstvu zaostatak za Sutjeskom od 13 bodova, koliko je iznosio zimus, povećali na 21 bod.
Na 13 prvenstvenih utakmica pod Vermezovićem Budućnost je upisala samo dvije pobjede, ostvarila je čak 10 remija, kao i jedan poraz, od novog šampiona Sutjeske.
U polufinalu Kupa, “plavi” su izgubili kod kuće od Mladosti 2:1, u revanšu su u gostima slavili istim rezultatom, ali su eliminisani nakon izvođenja penala.
Budućnost je i u finišu jesenje polusezone smijenila trenera, tada tri kola prije kraja, a umjesto Dragana Kažića ekipu je do Vermezovićevog dolaska vodio Dejan Jelenić.
Samo dva prvoligaša sa istim trenerima kao na početku sezone
Sutjeska i Petrovac su jedini crnogorski prvoligaši, od ukupno 10, koji ove sezone nisu mijenjali trenere.
Nikola Rakojević je počeo sezonu na klupi Nikšićana, a na kormilu je i sada, baš kao i Rudolf Marčić u Petrovcu.
Ostali prvoligaši su uglavom imali po dva, neki tri, a neki čak četiri trenera ove sezone.
Prednjači Mladost, na čijoj su se klupi ove sezone izređali Dejan Vukićević, Branko Smiljanić, Vesko Stešević i Aleksandar Miljenović.
Budućnost je promijenila tri trenera, Džudović će biti četvrti (Kažić, u finišu jeseni Jelenić, pa Vermezović).
Grbalj je vodio Dragan Radojičić, a sada Zoran Govedarica, u Zeti je počeo Dejan Roganović, nastavio Dragoljub Đuretić, u Rudaru je Radislava Dragićevića naslijedio Miodrag Vukotić, Iskra je počela sa Jovanom Stankovićem, a nastavila sa Aleksandrom Nedovićem, u Komu je Steševića naslijedio Duško Vlaisavljević, dok su Dečić vodili Mirko Marić i Viktor Trenevski.
Vijesti
|
|
|
|
Post by Admin on May 8, 2018 14:15:31 GMT
Budućnost riješila pitanje trenera!
Uprava Budućnosti je našla zamjenu za Vladimira Vermezovića.
Ekipu sa stadiona “pod Goricom” do kraja sezone će predvoditi Miodrag Džudović.
Džudović neće biti trajno rješenje. Prema našim saznanjima, čelnici kluba su obavili razgovor i sa nekadašnjim trenerom Dečića Edisom Mulalićem, ali do dogovora, bar za sada, nije došlo.
CG Fudbal
|
|
|
|
Post by Admin on May 8, 2018 14:47:19 GMT
Daj, okreni, taj ringišpil: Ko je sve vodio Budućnost od osamostaljenja
Za njihov poziv kaže se da je sa devet kora: (fudbalski) treneri, za svaki slučaj, uvijek imaju spakovane kofere. Osjetili su to na svojoj koži oni kojima je tokom prethodnih godina „dopala nezahvalna dužnost“ da vode Budućnost. Podgorički klub je od osamostaljenja od svoje klupe napravio vrtešku/ringišpil – smjena Vladimira Vermezovića u nedjelju je 18. otkako su „plavi“ ušli u prvu sezonu državnog šampionata.
Svako poređenje sa evropskim velikanima bi kaskalo – a za Arsenal je u tom periodu bio zadužen samo Arsen Venger; Barselonu su vodila šestorica, Real osmorica, a Bajern devetorica .
Ne razlikuje se, međutim, Budućnost od ostalih klubova sa prostora bivše Jugoslavije koji teže da budu najveći u svojim državama, i sa kojima se rado mjeri: Partizan je 14 puta posegnuo za izmjenom na klupi, Željezničar 15, Crvena zvezda 18 puta, Hajduk 20, Dinamo 21...
Pritisak u tim sredinama je veći, prostor za greške sužen, a živci uprava i navijača tanji.
1. Miodrag-Grof Božović (jun 2006 – januar 2007)
Prvi trener Budućnosti u nezavisnoj Crnoj Gori. Doveden zbog titule.
Grofovski se gurao sa Zetom u šampionskoj trci koja je prelazila granice sportske: na polusezoni, „plavi“ su bili ispred jedinog rivala za krunu, ali...
„Osjećao sam jak pritisak tokom čitave (polu)sezone. Da kažem jednostavnije, imao sam opoziciju iz vrha kluba“ – rekao je 10. januara Miodrag-Grof Božović povlačeći se sa stadiona pod Goricom. Da bi uskoro, samo nakratko, preuzeo Grbalj.
2. Branislav Milačić (januar 2007 – mart 2007)
Drugi mandat Brana Milačića na klupi „plavih“ i, za razliku od prvog trogodišnjeg – obilježenog trijumfom u Podgorici u julu 2005. nad Deportovom, godinu ranije polufinalistom Lige šampiona, i drčnom opaskom jednom od vodećih igrača gostiju „Diži se, Munitisu, babo jedna“ – znatno kraći.
Bio je privremeno rješenje, a ubrzo ga je naslijedio...
3. Božidar-Keca Vuković (mart 2007 – jun 2007)
...koji je ostao na klupi do kraja šampionata. Zeta je presjekla vrpcu sa dva boda više od „plavih“.
4. Saša Petrović (jun 2007 – novembar 2007)
Debitovao je u 19. jula 2007. u meču sa Hajdukom na stadionu pod Goricom, u prvom kolu kvalifikacija za Kup Uefa (1:1).
Ispostavilo se da niko nije prorok u svom mjestu – već početkom novembra je dobio otkaz, zbog loših rezultata i velikog kašnjenja za vodećom Zetom.
5. Branko-Sosa Babić (novembar 2007 – septembar 2008)
„Pristao sam na ponudu Budućnosti zbog toga što ovaj klub ispunjava dva uslova koja su mi i najbitnija – ima potencijal da napuni tribine i ogromnu ambiciju da osvaja trofeje u nacionalnom takmičenju, kao i da igra pristojnu ulogu u Evropi“ – kazao je preuzimajući tim 57-godišnji Beograđanin, donoseći klubu racionalnost i mirnoću.
Prvi uslov je ispunio: donio je Budućnosti prvi trofej šampiona, vezujući 19 mečeva bez poraza. Uporedo, otkrio je Fatosa Bećiraja.
Kola su krenula nizastranu neispunjavanjem drugog uslova – već u prvom meču kvalifikacija za Ligu šampiona „plavi“ su poraženi od finskog Tamperea.
Budućnost je u prvih pet kola treće sezone crnogorskog prvenstva ispustila sedam bodova i Sosa je podigao sidro.
6. Miodrag Ješić (septembar 2008 – maj 2009)
„Uprava mog novog tima je izuzetno ambiciozna“ – rekao je nekadašnji trener Partizana 11. septembra 2008, kada je imenovan za prvog stručnjaka Budućnosti.
Nije bio na nivou tih ambicija – „plavi“ su prvenstvo završili na drugom mjestu, iza Mogrena, dok su u Kupu ispali u polufinalu (Lovćen).
Ješić se povukao neposredno nakon meča posljednjeg kola odigranog sa Jezerom u Plavu (2:2, 30. maj).
Prethodno, stigao je i da zarati sa zvaničnicima Mogrena i Saveza, sudijama...
7. Mihailo-Miki Ivanović (jun 2009 – april 2010)
Treći put zaredom Budućnost je trenera potražila u Beogradu.
Miki Ivanović, koji je prethodno vodio Čukarički, Voždovac, Rad, OFK Beograd, a bio i novinar JSL Sport – stigao je 11. juna 2009. u Podgoricu, kao prvi stručnjak u kratkoj eri Tomislava Čelebića na čelu kluba, a na inicijativu sportskog direktora Vlada Bulatovića.
Istog onog koji je 2. aprila 2010. objasnio smjenu riječima:
„Rezultati u drugom dijelu sezone nisu na nivou i klub je morao da reaguje.“
8. Radisav Dragićević i Nenad Vukčević (april 2010 – jun 2010)
„Imaju kvalitet i vjerujemo u njih“ – najavio je sportski direktor postavljanje mladog trenerskog dvojca, kome je pruženo povjerenje do kraja sezone.
Ipak, trofeji su otišli za Pljevlja – Rudar je osvojio i prvenstvo i Kup, pobijedivši u finalu 19. maja 2010. upravo Budućnost.
9. Nikola-Peco Rakojević (jun 2010 – decembar 2010)
Nagomilano trenersko iskustvo i šmek nisu pomogli Pecu da se duže zadrži u Podgorici.
Upravljačka kriza kluba, i rat Varvara sa predsjednikom Tomom Čelebićem odrazili su se na učinak na terenu – „plavi“ su na polusezoni kaskali za liderom Mogrenom pet bodova, a ispali su u četvrtfinalu Kupa.
10. Saša Petrović (decembar 2010 – jul 2011)
Vratio se u Budućnost burno 22. decembra 2010. Na njegovom predstavljanju, upali su nepozvani gosti – grupa od 30-ak Varvara se upustila u verbalni sukob sa predsjednikom Čelebićem.
„Trenutak nije najbolji, kako zbog atmosfere oko kluba, tako i zbog činjenice da ekipu preuzimam na polusezoni. Ipak, ne plašim se izazova“ – kazao je novi trener.
Izazovi su, međutim, bili jači. Petrović je izdržao do kraja sezone u kojoj je Rudar osvojio titulu sa istim brojem bodova, ali i boljim učinkom u međusobnim mečevima od Podgoričana.
Čelebić je, po završetku sezone, napustio predsjedničku fotelju, a nekadašnji golman „plavih“ je dočekao još samo jedan susret na klupi Budućnosti – povukao se 7. jula 2011. poslije poraza od Fljamurtarija na početku kvalifikacija za Ligu Evrope.
„Znate kako mi je bilo? Kuvarice na stadionu su me dočekivale pitanjem - preživje ovaj vikend? Ljudi na ulici su me pozdravljali sa 'đe si bivši treneru'“ – otvorio je srce na odlasku.
Prostor je bio otvoren za Nebojšu Vignjevića, ali trofejni stručnjak neće postati trener kluba iz ulice Vaka Đurovića...
11. Miodrag Radulović (jul 2011 – jul 2012)
„Dvanaest godina sam nosio dres Budućnosti i sada zatvaram krug“ – kazao je 6. jula kada je objelodanjeno da mu je uprava, sa predsjednikom Draganom Mijajlovićem, prepustila tim.
Zaobilaznim putevima – trenirao je Zetu, Borac iz Čačka, omladinsku reprezentaciju SCG, uzbekistanski Pahtakor, bio pomoćnik Željku Petroviću u Boavisti i Dinamu iz Moskve – vratio se kući.
I poslije tri godine vratio titulu na stadion pod Goricom.
„Titula pripada igračima, oni su jedini bili pravi sve vrijeme, od početka, pa do kraja. Naravno, uz navijače, koji su najveća snaga kluba“ – rekao je na slavlju 27. maja.
„Ne bih sada o tome ostajem li na klupi.“
Nije ostao – zbog razmimoilaženja sa upravom potražio je novu sredinu...
12. Radisav Dragićević (jul 2012 – jul 2013)
A čelnici Budućnosti okrenuli su se ponovo Radisavu Dragićeviću, dotadašnjem pomoćniku Radulovića.
Ugovor je potpisan na dvije godine.
Raskinut je nakon sezone u kojoj se centar crnogorskog fudbala preselio u Nikšić (Sutjeska), ali je Dragićević donio „plavima“ prvi trofej Kupa od obnove nezavisnosti.
Za sada i jedini.
Zbog želje da se potpuno posveti radu u reprezentaciji, u kojoj je bio saradnik Branka Brnovića, Dragićević se povukao 23. jula 2013, slučajno ili ne, šest dana nakon što je Budućnost dobila novi Upravni odbor, sa Bojanom Šarkićem kao predsjednikom...
13. Nenad Vukčević (jul 2013 – mart 2014)
...a naslijedio ga je Nenad Vukčević, sa kojim je tri godine ranije dijelio klupu.
Iako je pred početak sezone najavljeno da sa podmlađenim timom trofeji neće biti imperativ, mladi stručnjak je dao ostavku 27. marta 2014, nakon 23. kola 1. CFL, u trenutku kada se Budućnost nalazila na četvrtom mjestu, sa 11 bodova manje od lidera Sutjeske.
„Želio sam više i bolje“ – pojasnio je.
14. Goran Perišić (mart 2014 – jun 2014)
Trenerska pozicija povjerena je privremeno djetetu kluba, Vukčevićevom pomoćniku Goranu Perišiću, koji je bio u šampionskom sastavu iz 2008.
Budućnost je prvenstvo završila na četvrtoj poziciji, najslabijoj od 2007.
15. Dragan-Gaga Radojičić (jul 2014 – jun 2015)
Na stadion pod Goricom došao je kao dvostruki najuspješniji trener 1. CFL (2011, 2013), sa dvije uzastopne titule osvojene sa Sutjeskom.
Ni on nije izvukao Budućnost iz rezultatske letargije – neko će reći i agonije – iako je, za razliku od većine prethodnika, makar dovršio sezonu. Na čijem kraju su se „plavi“ našli na trećem mjestu.
Zbog nesloge čelnika kluba, dolazilo je i do komičnih situacija, poput one kada su ga u aprilu 2015. smijenila tri člana Upravnog odbora, ali je ostao, jer su od preostala četiri - trojica bila za njega, a jedan uzdržan.
16. Miodrag-Miki Vukotić (jun 2015 – maj 2017)
Trener sa najdužim stažom u Budućnosti od 2006.
U prvoj sezoni je stabilizovao sastav, koji je na kraju bio drugi, dok je u maju 2017. slavio sa „plavima“ treću titulu crnogorskog šampiona.
Nedovoljno da se zadrži na klupi.
„Odbor direktora FK Budućnost je na sjednici održanoj 31.05.2017 godine odlučio da... se zahvali na dosadašnjoj saradnji šefu stručnog štaba Miodragu Vukotiću“ – saopštili su čelnici kluba, koji je 1. septembra 2016. dobio novog predsjednika, Žarka Burića.
„Valjda ću jednog dana dobiti odgovor (zašto nisam ostao)“ – odgovorio je bivši trener Podgoričana u saopštenju objavljenom 17. juna.
17. Dragan Kažić (jun 2017 – novembar 2017)
Imenovanjem rođenog Podgoričanina Dragana Kažića, posljednjih godina uglavnom angažovanog na Islandu, rukovodstvo Budućnosti je 6. juna 2017. iznenadilo javnost.
Potez koji je ostao bez rezultata. Pet i po mjeseci kasnije, „plavi“ su imali 13 bodova manje od lidera Sutjeske. Otkaz je bio logičan.
„Navedena odluka donijeta je isključivo na osnovu trenutne bodovne situacije na tabeli domaćeg šampionata“ – oglasio se Bord direktora 27. novembra.
18. Božo-Keca Vuković i Dejan Jelovac (novembar 2017 – decembar 2017)
Vodili sastav u posljednja tri kola jesenje polusezone.
19. Vladimir Vermezović (decembar 2017 – maj 2018)
Poslije sedam i po godina, Budućnost je ponovo našla trenera u srpskoj prijestonici.
Nekadašnji igrač i stručnjak Partizana došao je u Crnu Goru sa pristojnom radnom biografijom, ali i u čekanju posla još od 2014.
„Prepoznao sam dobar i interesantan projekat“ – kazao je na predstavljanju 28. decembra 2017.
Četiri mjeseca i dva trijumfa u 13 kola 1. CFL kasnije, „Čika Crni“ je postao omraženi lik za navijače Budućnosti. Nakon ispadanja u polufinalu Kupa bilo je jasno da su mu trenerski dani u Podgorici odbrojani.
Zvanično, smijenjen je 6. maja.
20. Miodrag Džudović (maj 2018)
Vodiće "plave" u posljednja četiri kola šampionata.
FOS Media
|
|
