|
Post by Admin on Jun 8, 2021 11:31:15 GMT
Akcija Ukrajinaca kao kad je Venger vodio Arsenal
Napravio je Andrej Ševčenko od Ukrajine takmičarski, izgleda za gledanje dopadljiv tim, iako je dugo bio glas da je jedna od najneatraktivijih reprezentacija na Starom kontinentu. Bivši as Dinama iz Kijeva i Milana posložio je kockice, u velikom stilu se plasirao na EURO (bez poraza: šest pobjeda, dva remija), da bi u osvit prestižnog takmičenja pokazao da umije da bude i efikasan. Baš kao za vrijeme igračke karijere.
Rivali su bili skromnog kvaliteta, međutim, trijumfi nad Sjevernom Irskom u Dnjepropetrovsku (1:0) i Kiprom u Harkovu (4:0) rasplamsali su optimizam u naciji, koja je poslije raspada SSSR-a učestvovala samo na dva posljednja turnira. Jednom kao domaćin (slavlje i dva poraza), drugi put u Francuskoj (tri neuspjeha). Možda ovog ljeta bude bolje, jer Ukrajinci djeluju kao dobro uigran tim, u kome svako zna šta mu je zadatak.
Ruku na srce, dva gola su postigli sa bijele tačke. Iz opravdanih jedanaesteraca. Najprije Andrej Jarmolneko u 37, pa Aleksandar Zinčenko u drugom minutu nadokande prvog djela. Ti pogoci su omogućili Ševčenkovom sastavu da igra komotnije, pa je u u 59. minutu podsjetio na Arsenalov stil iz vremena kad ga je vodio Arsen Venger, izveo tečnu akciju, kao po bilijarskom stolu, da bi je završio Roman Jaremčuk. Tačku je stavio Jarmolenko, drugim golom, na drugu asistenciju Brazilca Marlosa, uz napomenu da su gosti od 36. minuta igrali sa desetoricom zbog isključenja Atreasa Panaijotua.
Ukrajina će se na Prvenstvu Evrope takimičiti u Grupi C, sa Holandijom, Makedonijom i Austrijom. Ako bude ovako igrala...
Mozzart Sport; Sportski Forum
|
|
|
Post by Admin on Jun 8, 2021 11:35:46 GMT
Njemci su loši, Njemci su istrošeni, Njemci ne znaju gdje udaraju... Razmislite ponovo
Znoj na čelu Didijea Dešana, Fernanda Santoša i Marka Rosija. Ako su gledali prenos meča iz Dizeldorfa možda su se koji put i zagrcnuli, a pod uslovom da su na osnovu izdanja u posljednjih nekoliko mjeseci stekli utisak da Njemci nisu kao prve (znate ono, „loši su“, ne znaju gdje biju“, „istrošeni su“), grdno su se prevarili. Nije Letonija mjerilo kvaliteta, ali dati sedam golova u generalnoj probi pred EURO direktna je poruka svjetskim (Francuzi), evropskim prvacima (Portugalci) i autsajderu Grupe F (Mađari) da će morati dobro da oderu zajednicu da bi uzeli bod ili tri selekciji Joahima Leva.
U Dizeldorfu fešta – 7:1. Iza Roberta Ozolsa se mreža tresla kao da duva oluja. Ispred Elfa pista sa koje su uzletjeli ka završnom turniru. Da, da, ipak je to Njemačka. A Njemačka je uvijek favorit, makar iz prikrajka.
Sve ono što nije bila u Sevilji (šestica od Španaca), u sudarima sa Rumunijom u Bukureštu (minimalac, mučenjem), Makedonijom tokom martovskog susreta u Duizburgu (sramotna igra i poražavajućih 1:2) ili prošle sedmice u provjeri sa Dancima (1:1 u Insbruku, uz manjak energije i kvaliteta) jeste u duelu sa selekcijom sa Baltika.
Organizovana, sigurna, atraktivna, efikasna. Jeste Letonija 138. na FIFA rang listi, a Pancer divizija 12, međutim, baš na osnovu svega što je četvorostruki planetarni šampion prikazao navijači – a bilo ih je oko 14.000 u Dizeldorfu – imaju makar pravo na nadu da će se ponoviti 1972, 1980. i 1996. kad je pokorila kontinent. Mada, kao što kod Leva nije bilo zabrinutosti kad mu je reprezentacija igrala neprepoznatljivo, tako nema ni znakova euforije poslije najubjedljivije pobjede u posljednje dvije godine (Estonija u Majncu 2019. popila osmicu).
Lev je napravio nekoliko kadrovskih i formacijskih promjena u odnosu na meč sa Dancima: umjesto Niklasa Zilea promovisao Antonija Ridigera u startera, Jozuu Kimiha pomjerio na desnog spoljnjeg, iako je tu prije pet dana dejstvovao Lukas Klosterman, stvorio se prostor da u sredini sarađuju Toni Kros i Iljak Gundogan (izuzetno), Serž Gnabri je sa lijeve prekomandovan na desnu stranu manevera, a umjesto Liroja Sanea najbliži Tomasu Mileru bio je Kai Haverc.
Posljedica: sedam golova, pet u prvom poluvremenu, prva tri u razmaku od osam minuta. Da ih čovjek pita zašto ne mogu češće ovako? Možda mogu na Prvenstvu Evrope. Djeluje da su spremni.
Na jubileju kapitena Manuela Nojera (100. put branio za reprezentaciju), Njemačka je podsjetila na tim koji je prije sedam ljeta osvojio Mundijal. U pojedinicim trneucima čak nalik ekipi koja je u Belo Orizonteu istim rezultatom razmontirao Brazil (identičan rezultat). Ni po čemu nije za poređenje, ali kao što je onaj dekica na tribinama plakao grleći Zlatni globus, svjestan da mu klizi iz ruku, tako su se možda osjećali Dešan, Santoš i Rosi, dok su gledali prvi Manšaft.
----------------------------------
PRIJATELJSKA UTAKMICA
Njemačka – Letonija 7:1 (5:0) Gosens 19, Gundogan 21, Miler 27, Ozols ag 39, Gnabri 45, Verner 50, Sane 76 – Savelkjevs 75
Dizeldorf
Merkur Arena
Gledalaca: oko 14.000
Sudija: Nikola Dabanović (Crna Gora)
NjEMAČKA: Nojer – M. Ginter, Humels, Ridiger (od 61. Zile) – Kimih, Gundogan (od 61. Džan), Kros, Gosens (od 61. K. Ginter) – Gnabri (od 46. Sane), Haverc (od 46. Verner) – Miler (od 76. Musijala). Selektor: Joahim Lev.
LETONIJA: Ozols – Fjodorovs, Černomordijus, Ošs (od 46. Tarasovs), Jurkovskis – Emsis, Karklinš (od 61. Krolins) – Ikaunikekis (od 46. Maksimenko), Zjuznis (od 68. Saveljevs), Ciganliks (od 68. Jaunzems) – Uldriks (od 80. Varslavans). Selektor: Dainis Kazakavčis.
Mozzart Sport; Sportski Forum
|
|
|
Post by Admin on Jun 8, 2021 11:51:20 GMT
UČESNICI EURO 2021 - GRUPA A - ITALIJA - Na EURO sa gol razlikom 25:0 - Manćova Italija samo Francuskoj priznaje da je bolja
(Od dopisnika MOZZART Sporta iz Rima)
Roberto Manćini je uspio tamo gdje je i Arigo Saki doživio debakl: promjenio je mentalitet i stil igre Azura. Na Evropskom šampionatu ćemo vidjeti sasvim drugačiju italijansku selekciju. Nećete vidjeti Italiju koja igra na rezultat, “katenaćo”, taktizira i razmišlja prije svega kako da ne primi gol na ovom prvenstvu. Neće biti tako sve dok na klupi bude sjedao Manćo koji je, što bi rekli pobjednici Evrovizije Maneskin, “odlijepio”, ali je drugačiji od svih svojih prethodnika. Štaviše, prvi put u istoriji Azura selektor je veća uzdanica i garancija od reprezentativac, odnosno Manćo je "zvijezda" Italije.
Đanluka Vijali koji dijeli fudbalsku koru hljeba sa Manćinijem već 40 godina najbolje je opisao svog druga za cio život: “Roberto je prihvatio izazov u reprezentaciji, jer želi da osvoji sve što nije uspio kao igrač sa nacionalnom selekcijom, ali i da ostavi trag koji u reprezentaciji nije bio tako dubok kao u klupskom fudbalu”.
Sam Manćo je precizirao prošle nedjelje šta je to što mu fali u njegovoj igračkoj karijeri: “Na osnovu kvaliteta koje smo posjedovali, moja generacija i ja, morali smo da osvojimo barem jedan Mundijal ili Evropsko prvenstvo”. Kada na tu izjavu nadovežete pomenutu Vijalijevu, jednačina postane sasvim jednostavna.
(6,75) Turska (3,60) Italija (1,60)
Selektor Azura je prije par nedjelja potpisao novi ugovor sa FS Italije i ostaće na klupi do 2026. godine, što znači da će proći kroz dva ciklusa za EURO i za Mundijal, sa jasnim ciljem da se Italija vrati na Monblan, gdje ne stiže od 1968. godine (pobjedili su u finalu Jugoslaviju Dragana Džajića iz drugog pokušaja) ili Mont Everest gdje su se posljednji put popeli 2006. godine.
Nekadašnji trener Intera i Mančester Sitija je napravio ogroman i berićetan posao u prethodne tri godine. Deprimiranu, rasturenu i bezidejnu reprezentaciju Italije, koja je izostala sa Mundijala poslije 60 godina, Manćini je u samo par godina pretvorio u dobro podmazani i ukomponovani tim sa pobjedničkim mentalitetom.
Azuri su pod komandnom palicom Manćinija nanizali 26 pozitivnih rezultata bez poraza. Posljednji put je Italija napustila pognute glave teren prije gotovo tri godine protiv Portugalije. Na Evropsko prvenstvo stižu sa osam uzastopnih pobjeda i gol-razlikom 25:0.
Italija se sve do Manćove revolucije, po pravilu, mučila u kvalifikacijama za velika takmičenja, a prijateljske utakmice je, uglavnom, igrala ispod svog nivoa i očekivanja. Često se dešavalo i da posljednje provjere izgube ili igraju loše, nepovezano, predvidljivo. Svega toga više nema: nova Italija igra i melje sve pred sobom, bez obzira protiv koga nastupala i u kom formatu, u kvalifikacijama, Ligi Nacija ili prijateljskim mečevima.
Ne obazire se nova Italija na sujeverje i što je bio čitav odred fudbalskih “analitičara”, koji su podsjećali da je Dino Zof stigao do finala Eura 2000 poslije poraza od Norveške, a Prandeli 2012. nakon debakla od Rusije od 0:3.
Tokom prethodne tri godine italijanski selektor je lansirao seriju mladih fudbalera. Testirao je preko 60 igrača, od tinejdžera do vetarana, Kvaljarele i Kaputa. Pojedinci, poput Nikola Zaniola, su prije debitovali u nacionalnoj selekciji nego u prvom timu matičnih klubova u Seriji A. Manćini je bukvalno širom otvorio vrata Koverčana za svježe snage stimulišući i same klubove u Seriji A da pružaju šansu novim snagama. Taj talas je izbacio Barelu, Bastonija, Lokatelija, Pelegrinija, Kjezu, pa sve do Raspadorija.
Koliko je povjerenje italijanskih selektora u mlade fudbalere bilo mizerno u prošlosti pokazuje činjenica da svi, bez pardona, navode primjere Antonija Kabrinija i Paola Rosija u Argentini 1978. godine, Bepea Bergomija u Španiji 1982. godine i Marija Balotelija na Evropskom prvenstvu 2012. godine. Za četrdeset i kusur godina, Azuri su lansirali talentovanih golobradih momaka na najvećim smotrama koliko Holanđani, Francuzi, Englezi, Španci ili Njemci lansiraju na jednom takmičenju.
Italija gubi u finalu - kvota 10,0
Nepodjeljeno je mišljenje da Italija nije imala kompaktniji tim od 2006. godine, kada su se okitili četvrtom titulom prvaka svijeta. Istina, u plavoj četi nema velikih, planetarnih zvijezda, nema velikih individualaca, odnosno nema virtuoza kakvi su bili Robi Bađo, Aleks Del Pjero, Franćesko Toti, Andrea Pirlo. Nema ni golgetara poput Boba Vijerija ili Pipa Inzagija, istini za volju Manćini bi suvim zlatom platio da ima nekog kao Luku Tonija. Međutim, pod italijanskom trobojkom se okupila grupa igrača, koji djeluju kao ekipa i savršeno su komplementarni, a fudbal je, prije svega, timski sport.
Prva implementirana revolucionarna ideja Manćinija je formacija 4-3-3. U toj postavci igra veoma mali broj italijanskih timova, od velikih klubova smo imali priliku samo da gledamo Napoli u Sarijevoj eri.
Đanluiđi Donaruma je neprikosnoveni starter na golu reprezentacije Italije, dostojan nasljednik Đanluiđija Bufona i već predodređen da obilježi dvije decenije kao što je to bio slučaj sa njegovim slavnim prethodnikom. Meret i Sirigu će biti privilegovani navijači u prvom redu utakmica Azura. Manćini je priželjkivao da Donaruma počne prvenstvo sa potpisanim ugovorom u novom klubu. Nije se i neće se dogoditi, ali Điđo i pored toga što ima tek 22 godine već iza sebe ima šest sezona u Seriji A.
U defanzivnoj liniji, Manćini se opredjelio za iskusne i provjerene igrače. Između ostalog i zato što neki, poput Romanjolija i Manćinija, nisu napravili kvalitativan skok, koji se od njih očekivao u prethodnoj sezoni. Najviše kritika na račun selektora Azura je došlo zbog izbora startnog tandema centralnih bekova, Bonućija i Kjelinija. Izbor jeste diskutabilan, ali Aćerbi, Bastoni i Toloi igraju o trojnoj odbrani u Laciju, Interu i Atalanti i nemaju ni izbliza međunarodno iskustvo kao dvojac Juventusa. U svakom slučaju, Bonući i Kjelini počinju prvenstvo protiv Turske, ali nije isključeno da bude promjena tokom turnira.
Na bekovskim pozicijama je došlo da malog pomjeranja. Florenci je prilično siguran starter na desnom boku, dok je jedna od dvije ključne nedoumice Mančinija na lijevoj strani. Spinacola je odigrao odlično sezonu u Romi i čini se da su ga, barem zasad, povrede poštedile, tako da će najvjerovatnije imati prednost u odnosu na “friškog” prvaka Evrope Emersona Palmijerija.
Sredina terena je postala najjača karta Italijana i tajna njihovog uspjeha. Zahvaljujući “atomskim mravima”, poput Barele, Žoržinja i Veratija i njihovim nešto višim, naravno u fizičkom kontekstu, alternativama (Pelegrini, Lokateli, Kristante, Pesina), Azuri su postali dominantni, kada je u pitanju posjed lopte, agresivnost i sposobnost da se brzo osvoji lopta od protivnika.
Italija prva u grupi - kvota 1,60
Stefano Sensi ne bi bio starter u Manćinijevoj reprezentaciji, ali bi bio važan šraf i validan džoker za komplikovane utakmice i situacije kada treba lomiti rezultat. U tom smislu njegov izostanak jeste hendikep, ali ni izbliza kao što bi to bio eventualni izostanak Marka Veratija. Vezista PSŽ-a će sigurno preskočiti prvu utakmicu sa Turskom, ali se u stručnom štabu Italijana nadaju da će biti spreman za Švajcarsku Vladimira Petkovića.
Nosioci igre će biti Nikolo Barela koji je odigrao maestralnu sezonu u dresu Intera i Žoržinjo. Dobar dio bivših igrača i komentatora vjeruje da će kočoperni Kaljaritanac biti “zvijezda” na terenu Azura. Na drugoj strani, Italo-Brazilac je izrastao u jednog od najboljih režisera na planeti i među najzaslužnijima je za drugu titulu prvaka Evrope Plavaca.
Na prvom meču protiv Švajcarske Veratija će zamjeniti Manuel Lokateli kome se predviđa velika budućnost, ne samo u nacionalnoj selekciji. Lorenco Pelegrini je rovit tako da Manćini neće rizikovati Rominog kapitena. Pažnja na Matea Pesinu, koji je uskočio na mjesto Sensija i protiv Turske bi mogao da dobije šansu u drugom poluvremenu.
U napadačkom trozupcu Azura samo je Lorenco Insinje, barem na startu turnira, siguran u početnoj postavi. Ćiro Imobile i Andrea Beloti će nastaviti da daju jedan drugom štafetu i zahvaljujući njihovom fantastičnom odnosu ta “neizvjesnost” je od slabosti postala tačka oslonca Manćinija, koji poredi prijateljstvo Ćira i Petla sa onim koje ga veže za Vijalija. Naravno, Imobile je u prednosti nad Belotijem i protiv Turaka će on igrati od prvog sudijskog zvižduka.
VRIJEDNOST STARTNIH 11 - 382.500.000 evra
Federiko Kjeza i Domeniko Berardi će na svakom meču do posljednjeg momenta biti u trci za posljednje mjesto startera u timu i to je uz pozciju lijevog beka najveća nepoznanica u selekciji naših prekomorskih komšija. I Kjeza i Berardi su usponu forme i Manćiniju neće biti lako da se odluči kom da pruži povjerenje.
Đakomu Raspadoriju, počev od samog selektora Azura, predviđaju ili bolje rečeno priželjkuju fudbalsku bajku Paola Rosija. Nekadašnji centarfor Vinćence i Juvea je dobio nadimak Pablito, zahvaljujući golovima na Mundijalu u Argentini 1978. godine kada se dalo naslutiti da vispreni Enzo Bearcot gradi tim za pohod na titulu prvaka svijeta, koji će biti realizovan četiri godine kasnije u Španiji.
Sve u svemu, hijerarhija je već uspostavljena u nacionalnoj selekciji i jasno se zna ko su starter, a ko rezerve što doprinosi vedroj atmosferi i neutrališe eventualna rivalstva. Kapiten tima će biti Đorđo Kjelini i u selekciji ne postoji izraziti blok iz nekog kluba. Najviše reprezentativaca ima Juve (četiri), slijede Roma, Napoli i Sasuolo sa po tri, zatim Inter, Čelsi, PSŽ, Torino, Atalanta, Lacio sa po dva. Na kraju, tu je i Milanov Donaruma.
Treba reći i da je Manćini podmladio reprezentaciju uprkos centralnim bekovima koji su svi odreda, sa izuzetkom Bastonija, “over 30”. Prosjek godina je 27, 4, godinu dana manje u odnosu na tim koji je nastupio u Francuskoj prije pet godina. Iz te selekcije koju je predvodio Konte ostalo je samo sedmoro fudbalera (Kjelini, Bonući, Imobile, Insinje, Bernardeski, Florenci i Sirigu).
Poredeći vrijednost nacionalnih selekcija bazirajući se na procjenjenim cijenama igrača na tržištu, Italija je tek na šestom mjestu: iza Engleske, Francuske, Njemačke, Španije i Portugala. Najvrijedniji igrač Azura je Nikolo Barela, koji se kotira oko 65.000.000 evra, slijede njegov klupski drug Bastoni, Kjeza, Imobile (60.000.000 evra). Zatim dolaze ostali, Verati (55.000.000), Insinje (48.000.000), Žoržinjo (40.000.000). Sve u svemu vrijednost Azura se procjenjuje na 730.000.000 evra. Na tu sumu treba dodati i barem 40-50.000.000 evra koliko bi koštao da nije slobodan igrač, pošto mu je ugovor sa Milanom istekao.
Italijanski novinari koji prate reprezentaciju smatraju da su samo Francuska i eventulano Belgija jači sastavi od Azura, dok su sa ostalima na ravnoj nozi, i pored niže “tržišne vrijednosti” u poređenju sa Njemačkom, Španijom i Portugalom. Selektor Manćini priznaje samo Francuzima ulogu favorita i želio bi da ih sretne tek u finalu na Vembliju.
Od Azura se očekuje da stignu barem do četvrtfinala, a poslije šta bog da. Ideja da Manćini radi na duge staze i da je njegov projekat povratka na vrh Evrope i svijeta tek u prvoj fazi, skinuo je dobar dio pritiska javnosti. Djelimično i zbog traume od prije tri godine, kada su Italijani prvi put u eri televizije gledali Mundijal bez njihovih ljubimaca. Na Apeninskom poluostrvu se nadaju da bi istorija mogla da se ponovi: poslije katastrofe na Munijalu u Engleskoj 1966. godine kad su izgubili od Sjeverne Koreje, Azuri su postali prvaci Evrope dvije godine kasnije. Ne ponavlja se istorija uvijek kao farsa, nekada se ponovi gloriozno, pogotovo u sportu.
Mozzart Sport; Sportski Forum
|
|
|
Post by Admin on Jun 8, 2021 12:06:08 GMT
UČESNICI EURO 2021 - GRUPA A - TURSKA - Neki novi Turci: Čalhanoglu dirigent, Jilmazova druga mladost i granitna odbrana
Poslije godina tavorenja, Turci opet dolaze na veliku pozornicu. Iskusni stručnjak Šenol Guneš okupio je poletnu reprezentaciju, koja bi na Evropskom prvenstvu mogla da bude prijatno iznenađenje. Prije 13 godina, Turska je igrala polufinale šampionata Starog kontinenta, sada želi makar da prođe grupnu fazu.
Vremešni stručnjak preporodio je Turke prije dvije godine, kada se vratio na mjesto selektora poslije decenije i po. Izvršio je smjenu generacija. S Bešiktašem je dva puta bio šampion Turske. U prvom mandatu na klupi reprezentacije ostvario je najveći uspjeh u istoriji fudbala ove države, treće mjesto na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Koreji i Japanu 2002. godine. Tada je zvijezda tima bio Hakan Šukur, legendarni napadač koji je “izbrisan” iz istorije turskog fudbala zbog političkih razloga i neslaganjem s režimom Redžepa Tajipa Erdogana.
Uzeo je Guneš selekciju koja je bila u nokdaunu pred početak kvalifikacija za Evropsko prvenstvo. Unio je novi elan, gurnuo u vatru novi talas turskog fudbala, dao odriješene ruke Hakanu Čalhanoglu, prvoj zvijezdi selekcije, koji je imao odličnu sezonu u Milanu. Od asa Rosonera najviše se očekuje. Biće dirigent Zvezda polumjeseca, čovjek zadužen za kreaciju, izvođenje prekida i “bombi" iz slobodnih udaraca. U prethodnom šampionatu Serije A postigao je četiri gola i imao 10 asistencija. U najboljim je godinama (27), a dobre igre na Evropskom prvenstvu mogle bi da mu donesu unosan transfer ovog ljeta.
U napadu nedodirljiv je veteran Burak Jilmaz, koji proživljava drugu mladost u francuskom Lilu. Njegovim golovima Doge su senzacionalno stigle do titule u Francuskoj ispred moćnog, skupojcenog Pari Sen Žermena sa Kilijanom Mbapeom, Nejmarom, Anhelom Di Marijom... Popularni Imperator ima 35 godina, ali Holanđani su ga dobro zapamtili krajam marta ove godine, kada im je postigao tri gola u kvalifikacijama za Mundijal u Kataru. Turci su dobili Lale sa 4:2 i najavili još jedan berićetan ciklus.
Iza Turske su fantastične dvije godine. U kvalifikacijama za EP, samo je svjetski prvak i evropski vicešampion, Francuska, bila bolja u grupi. Granitna odbrana je primila samo tri pogotka na 10 utakmica. Jedini poraz doživljen je u Rejkjaviku protiv Islanda (1:2). Pobjeđena je Francuska kod kuće sa 2:0, u Parizu odigrano neriješeno (1:1). Na osam od 10 mečeva kvalifikacija mreža Turaka je ostala netaknuta. Na svom terenu nije primljen gol na pet mečeva (četiri pobjede i remi protiv Islanđana). U posljednjem kolu kvalifikacija za Evropsko prvenstvo propuštena je šansa za liderskom pozicijom u grupi poslije meča bez golova sa Islandom, ali nisu mnogo žalili Turci. Ubjedljvo su stigli do završnice Evropskog prvenstva.
Drugo izdanje Lige nacija Guneš nije shvatao ozbiljno, kombinovao je tim, nije igrao u najjačoj postavi, dok je ove godine odlično startovao u kvalifikacijama za Mundijal u Kataru, pobjedama nad Holandojom na svom terenu (4:2) i Norveškom u Malagi (3:0). Kiks je napravljen remijem (3:3) protiv autsajdera Letonije.
Sve oči biće uprte u Buraka Jilmaza i Hakana Čalhanoglua, ali snaga Turaka je i odlična odbrana na čelu s trojicom štopera koji brane boje jakih klubova u Ligama petica. Stubovi defanzive su fudbaleri Lestera i Juventusa, Čaglar Sojundžu i Merih Demiral. Njih dvojica trebalo bi da čine bedem ispred golmana Ugurdžana Čakira. Alternativa je mladi igrač Liverpula Ozan Kabak. Desnu stranu terena pokrivaće Zeki Čelik, jedan od najboljih fudbalera šampiona Francuske Lila. Po lijevoj stani dosad je prednost imao Umut Meraš, koji igra za francuskog drugoligaša Avra, mada ne bi bilo iznenađenje ako bi se selektor odlučio da šansu pruži i supertalentovanom 20-godišnjem lijevom beku Bešiktaša Ridvanu Jilmazu.
Na sredini terena osim idejnog vođe, vezista Milana, Hakana Čalhanoglua, dosta se očekuje od Ozana Tufana iz Fenerbahčea, jednog od najboljih igrača turskog šampionata. On bi dobrom igrama mogao da napravi dobar transfer u nekim od pet najjačih iga na svijetu. Uloga zadnjeg veznog je rezevisan za Okaja Jokušlua iz Vest Bromvič Albiona, dok je za kreaciju na sredini terena zadužen i Jusuf Jazidži, još jedan iz turskog trilinga u redovima Lila, prvaka Galskih pijetlova. Fudbaler Fortune iz Diseldorfa, Kenan Karaman, na mečevima ove godine u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Kataru je dobijao prednost u odnosu na fudbalera Lestera, nekadašnjeg igrača Rome, Džengiza Undera, koji je imao skromnu sezonu u redovima Lisica, osvajača FA kupa.
Guneš je napravio miks internacionalaca i igrača iz domaćih klubova. U selekciji je 15 fudbalera koji igraju u inostranstvu, dok 11 brane broje Bešiktaša, Fenerbahčea, Galatasaraja, Trabzona, Bašakšehira... Turci su s prosjekom godina od nešto više od 24 su najmlađa selekcija na šampionatu. Osim Jilmaza i rezervnog golmana Merta Gunoka, ostali imaju ispod 30 godina. Ozan Kabak, zimska akvizicija Liverpula iz Šalkea ima samo 21 godinu, a najmlađi je Ridvan Jilmaz sa 20. Tek su zašli u treću deceniju života i Mert Mulder iz Sasuola, Orkun Kokču iz Fajenorda, Kenan Karaman iz Fortune Diseldorf i Halil Dervišoglu, napadač Galatasaraja.
Najviše utakmica u dresu reprezentacije ima Burak Jilmaz sa 67, a prate ga Tufan sa 60 i Čalhanoglu sa 56. Jilmaz je postigao 28 golova u dresu selekcije, a sljedeći su Čalhanoglu sa 13 i Under sa devet pogodaka.
Turci će biti skoro u najjačem sastavu. Od onih kojih nema na spisku za Evropsko prvenstvo najzvučnije ime je napadač Evertona na pozajmici u Bešiktašu, Dženk Tosun. Njega bi sigurno bilo među 26 odbranih, ali nije imao sreće iskusni napadač, koji je razočarao na Ostrvu u dresu Karamela. Zimus se u “minut do 12” vratio u redove crno-bijelih, ali se brzo povrijedio, pa je propustio veći dio polusezone. I bez njegove pomoći, Orlovi su stigli do krune u superzanimljivom šampionatu Turske.
Od Jilmaza i drugova se očekuje fajterski fudbal. Atmosfera u reprezentaciji je odlična, u zemlji je euforija, očekivanje su velika. Na desetine miliona Turaka biće zdušno uz male ekrane u narednih nekoliko nedjelja. Javnost snažno podržava selekciju koja je igrala polufinale EP prije 13 godina. Nema ni nalik skandalima koji su pratili Turke prethodnih godina. Jedan od bizarnih momenata dogodio se prije osam godina, kada je igrač Bešiktaša Gokan Tore, sa naoružanim prijateljem, na pripremama reprezentacije, upao u sobu gdje se nalazio Hakan Čalhanoglu. Tražili su prijatelja fudbalera Omera Topraka zbog spora s bivšom djevojkom, pa su se slučajno našli kod igrača Milana, koji je bio upleten u skandal, koji je tada punio stupce novina. Sada nema "talasanja" , idila vlada u selekciji Turske. Pred prvi meč na Evropskom prvenstvu sa Italijom na rimskom Olimpiku (petak, 21.00) selekcija Šenola Guneša se pripremala u Njemačkoj. Posljednjih dana lakšu povredu imao je samo napadač Fortune iz Diseldorfa Kenan Karaman, ali se očekuje da bude spreman za premijerni meč.
Turske nije bilo na kontinentalnom šampionatu 2012. godine, na prošlom Evropskom prvenstvu Turci nisu uspjeli da prođu grupnu fazu. Zauzeli su treće mjesto iza Hrvatske i Španije, a ispred Češke. Italija jeste favoriti na papiru u Grupi A, ali Švajcarska i Vels su skromne selekcije koji ne ulivaju strahopoštovanje.
Selektor Guneš je prije prvenstva na tri meča mogao da se uvjeri u formu reprezentativaca. Nisu imali jake provjere, a ostvarene su dvije pobjede, protiv Azerbejdžana sa 2:1 i Moldavije sa 2:0, dok je protiv Gvineje bilo bez golova. Na posljednjoj provjeri protekle nedjelje protiv Moldavaca Turci su igrali s najjačom postavom koja bi trebalo da startuje protiv Azura u prijestonice Italije u petak.
"Ne kalkulišemo sa koliko bodova bismo prošli u narednu rundu. Naš fokus na pripremama uvijek je bio na prvom meču protiv Italije. Biće to dobra i teška utakmica. Svjesni smo jačine rivala. Postoji pozitivna trema. Uživam na pripremama, srećan sam i ponosan na saigrače. Nadam se da ćemo na terenu odražavati ono što nam je u mislima i srcima. Mi smo tim koji ima mnogo samopouzdanja. Izaći ćemo da pobjedimo u svakoj utakmici”, rekao je vezista Vest Brom Albiona Okaj Jokušlu, prenosi Hurijet.
Uspjeh za Tursku bio bi plasman u nokaut fazu, a sve preko toga bio bi podvig i podsticaj za naredna velika takmičenja, gdje bi četa Šenola Guneša tek mogla da zablista.
VRIJEDNOST STARTNIH 11 - 193.000.000 evra
Mozzart Sport; Sportski Forum
|
|
|
Post by Admin on Jun 8, 2021 12:17:18 GMT
UČESNICI EURO 2021 - GRUPA A - ŠVAJCARSKA - Nikome sigurni bodovi: Radnici, ratnici i napadačka linija zbog koje strepi nacija
To što je Granit Džaka prva zvijezda ove reprezentacije, a Vladimir Petković selektor već sedam godina dovoljno govori o karakteru Švajcarske. To je ratnička i radnička ekipa koju je đavolski teško pobjediti, a navikla je da silom i upornošću lomi slabije od sebe.
Švajcarska je redovan učesnik velikih takmičenja posljednjih godina. Kvalifikovala se za sedam od osam prethodnih, a na posljednja dva je prošla grupne faze. Ali joj nedostaje veliki iskorak da probije barijeru osmine finala. Tamo je na prethodna dva velika takmičenja tijesno ispadala od sebi ravnih selekcija, poput Poljske i Švedske, što je realno neuspjeh. Ovo ljeto bi možda moglo da bude „to“. Onaj plasman na fajnal-for Lige nacija je bio pokazatelj da Švajcarci mogu.
Italija jeste favorit na papiru u grupi, ali Švajcarci im mogu pomrsiti konce. Oni najbolje igraju protiv „velikih“. U posljednje dvije godine su imali dva remija protiv Njemačke, remi i minimalan poraz protiv Španije, pobjedu i tijesan poraz protiv Belgije, remi sa Englezima... A u ovoj kalendarskoj godini imaju pet pobjeda u pet utakmica protiv "manjih" poput Amerike, Ukrajine, Bugarske, Litvanije i Finske. Zato djeluje da bi Švajcarci mogli do nekog kapitala protiv Italije i da su favoriti u odnosu na Tursku i Vels.
Nikoga oni neće debelo nadigrati ali su dovoljno iskusna i kompaktna ekipa da znaju kako da kontrolišu situaciju i jako ih je teško probiti kada povedu i pređu iz formacije 3-4-1-2 u defanzivnih 5-2-1-2. Jako teško primaju golove, što se vidjelo i u kvalifikacijama gdje su im rivali samo šest puta u 10 mečeva zatresli mrežu, od čega su četiri gola primili protiv Danske.
(3,50) Vels (2,90) Švajcarska (2,35)
Okosnica ekipe je već duže vrijeme na okupu. Golman Zomer, defanzivci Šer i Rodrigez, vezisti Džaka i Šaćiri, napadači Seferović i Mehmedi su već reprezentativni veterani. Njima su posljednjih godina priključeni Akandži, Frojler, Embolo i formirali tim sa „glavom i repom“. Švajcarska je tu osovinu nadogradila još nekolicinom kvalitetnih novih igrača poput desnog beka Mbabua, sjajnog veziste Denisa Zakarije, Đibrila Soua i mladog napadača Rubena Vargasa.
Golman Zomer je jedan od najvećih kvaliteta reprezentacije. Jeste da umije ponekad da primi smiješan gol, ali umije i da odbrani nemoguće. Te oscilacije u formi su uglavnom vezane za klub, dok je u reprezentaciji bio jedan od najpouzdanijih aduta i nije čudo što ima i svoju pjesmu među navijačima. Paradoksalno zvuči da nijedan od prva tri golmana Borusije Dortmund (Burki, Hic i Kobel) nije dobio poziv u reprezentaciju Švajcarske?! „Krivac“ za to je Zomer. Selektor Petković se odlučio da mu pruži aposlutno povjerenje, zbog čega su Burki i Hic odustali od reprezentacije, a Kobel nije ni dobio poziv.
Ispred Zomera bi trebalo da je poznat i uigran bedem sa trojicom štopera. Možda su Fabijen Šer i Manuel Akandži trenutno zvučnija imena, ali Niko Elvedi je najveći kvalitet štoperske linije. Defanzivac Borusije Menhengladbah je izrastao u ozbiljnog igrača. Podjednako uspješan kao štoper i desni bek je idealan za sistem koji Petković forsira, a može da bude i te kako opasana, kada ode na skok pred protivnički gol. Akandži je već provjeren i iskusan igrač sa 25 godina, a vidjećemo kako će izgledati Šer. Štoper Njukasla je zbog teške povrede proveo veći dio sezone van terena i pitanje je u kakvoj formi dolazi na EURO. Mogla bi to da bude šansa za 19-godišnjeg Bećira Omeragića, koji se već pominje kao želja ozbiljnih bundesligaša poput Borusije Menhengladbah i Volfzburga.
U sistemu sa trojicom štopera, posebno bitne uloge imaju spoljni igrači, dvojica ofanzivnih bekova. Kevin Mababu iz Volfzburga desno i Rikardo Rodrigez lijevo. Mbabu je dečko u usponu i imao je sjajnu sezonu u timu Vukova. Fizički je moćan i neumoran u špartanju gore-dolje po desnoj strani. Možda u ofanzivi ima neodstatake, ali je defanzivno spososoban da zatvori cijelu stranu protivnika. Što se ne može reći za Rikarda Rodrigeza. Bivši fudbaler Milana već godinama igra u jakoj konkurenciji, poznat je po sjajnoj lijevoj nozi i prodorima, ali je istovremeno i veliki problem za ekipu, što se tiče defanzive i umije da „otvori vrata“ protivniku. Lučo Ibanjez za bogate. Zato bi u nekim varijantama lijevu stranu mogao da pokrije Ajntrahtov džoker Stiven Cuber koji je takođe ofanzivno moćan, ali posjeduje bolje defanzivne kvalitete od Rodrigeza.
Švajcarska ispada u osmini finala - kvota 2,50
I nije samo ta defanzivna petorka razlog švajcarske stabilnosti pozadi. Ključ uspjeha prethodnih godina je bio u duplom bloku sa po četvoricom u obje linije, koji je funkcionisao sjajno. A igrač oko kojeg se vrti u tom bloku je kapiten Granit Džaka. Lider i srce tima. Koliko doprinosi u fazi odbrane toliko je opasan iz drugog plana sa razornim šutem, što se najbolje uvjerila reprezentacija Srbije na prethodnom Mundijalu. Iako nije imao uspješnu sezonu u Arsenalu, baš to bi mogao da bude okidač za Džaku da zablista na Evropskom prvenstvu. Ne treba smetnuti sa uma da ga mnogi ovog ljeta vide i kao priliku u prelaznom roku i da se sve glasnije dovodi u vezu sa selidbom kod Žozea Murinja u Romu.
Uz Džaku, Švajcarci na sredini imaju još jedan neumoran motor ekipe. Remo Frojler već godinama „jede kilometre“ za ostatak Atalantinog tima i savršeno mu leži sistem sa dvojicom zadnjih veznih kakav igra i u reprezentaciji, i u klubu. Ne samo da trči više od drugih, već je i jako bitan u fazi organizacije igre i umije da se pojavi u šansi iz drugog plana.
Imaju Švajcarci još jednog kvalitetnog igrača sličnog profila. Menhengladbahov dugonogi Denis Zakarija je jako kvalitetan trkač i sjajan u duel igri. Već odavno se dovodi u vezu sa transferom u neki od klubova top klase, ali je problem što je tek nedavno izašao iz ozbiljne povrede i nije realno da poslije višemjesečne pauze ugrozi Džakin ili Frojlerov status. Ipak, sa klupe može biti ogroman kvalitet, kada Švajcarci imaju rezultat i žele da zatvore sve prilaze golu.
Sa Frojlerom i Džakom iza leđa, Džerdan Šaćiri će imati maksimalnu slobodu u ulozi „lutajuće desetke“ i neće biti opterećen defanzivnim zadacima kao u klubu. Alpski Mesi kako ga odmilja zovu u Švajcarskoj je već godinama najkreativniji igrač reprezentacije i onaj koji pravi razliku. Ima taj kvalitet da se uvlači između linija i demontira odbranu protivnika. Talenat i nepredvidivost su ono što fali Petkovićevom timu i po tome Šaćiri odskače. Mada je i on u posljednje vrijeme daleko od nekadašnje forme. Dao je samo šest golova na prethodnih 40 i kusur utakmica, što je tri puta manje u odnosu na prvu polovinu reprezentativne karijere. Cijela Švajcarska se nada da će Šaćiri ovog ljeta podsjetiti na onog igrača od prije.
Švajcarska prolazi grupu - kvota 1,55
Nije slučajno što se baš od Šaćirija očekuju golovi, jer je napad je ono gdje najviše škripi u Petkovićevom timu. Haris Seferović, Admir Mehmedi, Mario Gavranović, pa i Brel Embolo su po iskustvu već reprezentativni veterani. Napadačka četvorka oko koje se sve vrti posljednjih godina i u koju selektor Petković ima neograničeno povjerenje. Međutim, nije sigurno da i ostatak nacije vjeruje u pomenute golgetere. Iako je Seferović dao 20 i kusur golova minule sezone, Benfika je debelo podbacila i ti golovi nisu imali odgovarajuću težinu. A u reprezentaciji nikad nije bio na nivou iz kluba. U kvalifikacijama za EURO je postigao samo jedan gol, u Ligi nacija takođe samo jedan.
Još gori učinak je imao Embolo, iza kojeg je traumatična sezona u Šalkeu. Rođeni Kamerunac svakako ne važi za gol igrača, ali ima brzinu koja u švajcarskom stilu igre dolazi do izražaja i otvara prostor igračima iz drugog plana. Mehmedi je već u godinama, dobija šansu sa klupe u Vofzburgu, a svakako nije poznat kao opasan strijelac. Gavranović je uglavnom džoker i u klubu, s tim što je tu ulogu u reprezentaciji igrao bolje od drugih u posljednje vrijeme. Tu su i krilni napadači Kristijan Fasnaht i mladi Ruben Vargas iza kojeg je sezona borbe sa povredama, pa Švajcarci imaju razloga da strijepe od ofanzivne linije. Ako Šaćiri i Seferović ne budu u najboljim izdanjima, Švajcarska bi mogla da ima ozbiljne probleme sa postizanjem golova.
VRIJEDNOST STARTNIH 11 - 176.000.000 evra
Zato se sve nade polažu u kolektiv, timski duh i dugogodišnje iskustvo zajedničkog igranja. Petkovića ne može ništa da iznenadi, jer sa većinom igrača sarađuje već duži period. Ta uigranost, rutina i podređenost sistemu čine Švajcarsku jako opasnim timom, koji može mnogima da pokvari računicu.
Dobra stvar za Švajcarce je što prvenstvo otvaraju protiv najvećeg autsajdera u grupi Velsa. Ako tu osvoje tri boda, kasnije će sve lakše da ide. U drugom kolu mogu da kalkulišu protiv Italijana i da igraju svoju igru čekanja protivničke greške. Na kraju, imaju šansu za popravni protiv Turske i djeluje da im prolaz u osminu finala ne gine. Makar kao jednoj od najboljih trećeplasiranih ekipa. Švajcarska je takva da ni protiv koga ne može da računa na sigurne bodove, ali niko ne može ni protiv nje.
Na papiru to ne djeluje strašno, ne zvuči strašno, ali je na terenu đavolski teško igrati protiv njih. Kažnjavaju svaku grešku i koriste svaku neopreznost protivnika. Ko je rekao Mladen Krstajić?
Mozzart Sport; Sportski Forum
|
|