|
|
Post by Admin on Mar 17, 2020 12:59:30 GMT
ZVANIČNO: Odložen EURO!
Čekala se samo zvanična potvrda. I evo je: UEFA je odložila Prvenstvo Evrope za ljeto 2021.
Na videokonferenciji, na kojoj je učestvovalo 55 članica krovne organizaije, povučen je očekivan i u ovom času, čini se, jedini razuman potez. Završni turnir najboljih kontinentalnih reprezentacija neće se igrati ove godine, zbog širenja virusa korona.
Novi termin je 11. jun 2021, a finale bi trebalo da se odigra 11. jula sljedeće godine.
Ovim potezom, UEFA je omogućila višak termina za nesmetan kraj nacionalnih sezona, čim prođe pandemija, pa se će se tako fudbal širom Starog kontinenta igrati tokom ljetnjih mjeseci, zavisno kako u kojoj državi bude popuštao virus.
Bilo je predloga da se turnir prebaci za zimske mjesece, nudila je Rusija domaćinstvo, jer je prije dvije godine organizovala Mundijal i smatrala da ima kapacitet za još jedno veliko takmičenje, čak i u doba krize, ali je UEFA odlučila da ne mijenja ranije utvrđeni scenario. Samo što je umjesto za 2020, kompletan turnir premjestila u narednu godinu.
U međuvremenu je potrebno kompletirati listu učesnika. I to kroz baraž Lige nacija, ali zasad nema informacija kad bi se ti mečevi igrali, odnosno kad bi Srbija trebalo da gostuje u Norveškoj, na pretposljednjoj stepenici do završnog turnira.
Mozzart Sport
|
|
|
|
Post by Admin on Mar 19, 2020 20:04:34 GMT
A sad jedva čekamo EURO...
To se nikad ranije nije desilo.
Obično bi me groznica obuzela već negdje u februaru; u martu bi se pojavio prvi “Panini” album i počeli bismo da pričamo o sličicama i greškama u njemu; nervozno bismo cupkali nogama čekajući da se završi umorna sezona pa da krene ono.
Veliko takmičenje. Onda kad su dani najduži, suknjice najkraće, pivo najhladnije, kada se popodneva, večeri i novi veliki televizori planiraju u skladu sa satnicom, prenosima, uključenjima iz studija.
O, naravno da je uvijek postojala razlika, Mundijal je nešto drugo, oko te četiri godine vrti se čitava planeta. Evropsko prvenstvo jeste vazda predstavljalo unekoliko utješnu nagradu, ali ogromna je bila razlika između ljeta sa njim i leta bez njega.
Praznina i žaropek, kao ono kad Pablo Eskobar stoji u praznom bazenu...
Tako je ipak bilo sve do ovog koji je trebalo da bude održan u junu i julu, prije nego što se pojavio mnogo veći protivnik od njemačke upornosti, italijanske snalažljivosti, francuskog kvaliteta, engleskih prevelikih snova.
Možda je do povećanja broja reprezentacija koje je razvodnilo kvalitet i na prošlom turniru, možda do zapetljanih kvalifikacija i one Lige nacija koju smo jedva shvatili (a neki, bogme, još i nismo), a možda najprije do bizarnog “panevropskog” plana, o utakmicama koje se igraju svuda pomalo, što je, opet, uslovilo i sve one bizarnosti na žrijebu.
Reprezentativni fudbal bio nam je postao nešto što ometa naše navike, sedmica-dvije koju treba pregurati između pravih stvari, pravih utakmica i pravih uzbuđenja. A Evropsko prvenstvo kao njegov vrhunac, kao nikada prije, jedno obično “pa dobro, gledaćemo, ali nećemo se ložiti.”
Emocije su mnogima, da budemo iskreni, težile nuli, i ako je neka utjeha Evropskom, nisam se previše radovao ni narednom zimskom Svjetskom. Kad gori slavska svijeća, ne ide da gledamo Brazil i Argentinu, pa je li?
Išlo je dotle da sam ozbiljno sumnjao i da ću se posvetiti ljepljenju sličica, prvi put od devedesetih...
A onda je nevidljivi protivnik, onaj koji je promjenio sve naše živote za samo nekoliko dana – sjećate li se kad smo se ono prije dvije-tri nedjelje družili, hodali slobodno, kupovali šta smo htjeli, kad god smo htjeli? Ni mi... – uzeo loptu i ponio je kući, kao razmaženi dječak.
Strah, drhtanje, panika, sve se to ugnezdilo umjesto one slatke neizvjesnosti koju nam je nudio fudbal. Neke je poraze, sada nam je to jasnije nego ikad, lakše preboljeti, ma koliko da mislite da su bitni. Neke su stvari manje vrijedne, iako su vas držale budnim još koliko u februaru.
Ali, hajde da budemo optimisti, jer nema previše vajde od kuknjave, posebno ako ste u karantinu, spremajući se za revanš ekipi koja protiv čovečanstva vodi s 2:0 (najopasniji rezultat!) na kraju prvog poluvremena.
Sve će se ovo jednom zvati juče; za godinu dana ćemo, živi bili pa vidjeli, pisati tekstove o tome šta je bilo tek dvanaest mjeseci ranije. Proći će, jer sve prođe, i ostaće naučene lekcije, i ono “da se ne ponovi”, ovog puta valjda shvaćeno kao princip, ne kao mantra...
I biće Evropsko prvenstvo, u neparnoj godini, pa šta, i po tome ćemo ga pamtiti; i biće turnir kojem će se čak i skeptici poput mene radovati više nego ikada.
Još ako u baražu, kad god se zaista bude odigrao, Srbija uspije da preskoči posljednje dvije prepreke...
Englezi kažu “srebrni obrub oblaka”, mi “sreća u nesreći”, kako god okrenete, taj panevropski turnir naredne godine sada će biti simbol pobjede nad mrskim okupatorom.
Lopta će se zavrtjeti u slavu života, tribine će biti pune i u Bakuu i u Glazgovu, na travu će istrčati mnogi od fudbalera koji su ovih dana bili vijest iz potpuno pogrešnih razloga.
Jedan od njih, možda Hadson-Odoi, možda Rugani, možda Dušan Vlahović, daće gol i svi će komentatori na svijetu – prije toga su svoje rječnike obogatili frazama koje upućuju na ovu bitku: odbrana je bila kao antiseptik, golman je oprao ruke od odgovornosti, napadač je u šesnaestercu bio solo kao u samoizolaciji, trener je na sredini terena uveo policijski čas – da pričaju o njima i o toj ukletoj, teškoj, pobjeđenoj 2020...
Aha, baš kao što vam izolacija pokazuje koliko vam istinski nedostaju stvari koje ste uzimali zdravo za gotovo (zar sad stvarno ne biste otišli na piće sa onim poznanicima s kojima se sve završi na “mogli bismo se vidjeti ovih dana”? Zar stvarno ne biste gledali 3. Bundesligu ili derbi začelja Lige jedan umesto što prevrćete kanale, a na njima repriza, repriza i opet repriza?), tako nam je i ovo logično i neophodno odlaganje, ma bilo izazvano čak i brigom za novac i sponzore a ne za dobrobit navijača i igrača, otvorilo oči.
Umjesto jednog dosadnog, razvodnjenog, isiljenog turnira s kraja na kraj Evrope, kontinent će dogodine biti ujedinjen, obrnuto proporcionalno zatvaranju u sopstvene granice i sopstvene strahove koji pokazuje ovih dana.
Biće to vatromet koji će, bolje nego svi saveti ljekara i policijski časovi, objasniti svima da je najgore prošlo.
Mozzart Sport
|
|
|
|
Post by Admin on Mar 22, 2020 7:39:05 GMT
EURO ne mijenja obilježja
UEFA neće mijenjati logo Evropskog prvenstva 2020, iako će biti igrano sljedeće godine, od 11. juna do 11. jula 2021.
Zbog epidemije korona-virusa promjenjen je termin šampionata, ali sva obilježja ostaju.
- Vjerujemo da će gradovi koji su bili planirani da budu domaćini Evropskog prvenstva ostati isti i da se neće ništa promjeniti. Turnir će i dalje biti poznat kao EURO 2020 - piše u sapoštenju UEFA.
UEFA je dodala da ne može da potvrdi da li će finala klupskih takmičenja biti održavana po planu, u Istanbulu finale Lige šampiona (27. jun) i Gdanjsku finalue Lige Evrope (24. jun).
- Prerano je bilo o čemu pričati. Naš trenutni cilj je da do kraja juna ove godine završimo sva klupska i evropska takmičenja, ukoliko se situacija zbog koronavirusa bude poboljšana. Zdravlje svih ljudi je ipak najbitnije. Radna grupa će procjeniti šta će se dešavati na dalje.
e-Žurnal
|
|
|
|
Post by Admin on Apr 4, 2020 22:03:44 GMT
Odlaganje EP nije odložilo otkaz – Irci otpustili selektora
Odlaganje Evropskog prvenstva zbog pandemije koronavirusa natjeralo je Irce na radikalan potez.
Mekartijev dogovor sa FFI bio je da poslije Evropskog prvenstva napusti reprezentaciju, ali zbog odlaganja EP nije odložen i njegov odlazak.
Bivšem menadžeru Vulverhemptona su se zahvalili na saradnji, a na njegovo mjesto dolazi selektor mlade reprezentacije Stiven Keni.
Keni je dvije godine vodio mladu reprezentaciju Republike Irske, a debitovaće u plej-of meču protiv Slovačke.
b92 Sport
|
|
|
|
Post by Admin on Apr 5, 2020 19:39:38 GMT
Mekarti se povukao: Irci imaju novog selektora
FOTO: Irish Times
Mik Mekarti, selektor fudbalske reprezentacije Republike Irske, napustio je tu funkciju i prepustio je Stivenu Keniju.
Da će Keni, doskorašnji strateg mlade reprezentacije, naslijediti Mekartija bilo je odavno poznato, ali je bivši menadžer Vulverhemptona odlučio da do toga dođe ranije od planiranog.
Iako mu je ugovor isticao 31. jula, 61-godišnji trener se povukao sad u cilju da se novi selektor što bolje pripremi za baraž za EURO.
Baraž je prvobitno trebalo da se održi u martu. Ipak, zbog pandemije koronavirusa, on je pomjeren najprije za jun, a potom je donijeta odluka da se održi u septembru.
Irci na putu ka EP igraju protiv Slovačke. Ukoliko slave u tom meču, na posljednjem koraku ih čeka bolji iz duela Bosna i Hercegovina - Sjeverna Irska.
Sport Klub
|
|
