|
Post by Admin on Jul 8, 2024 17:03:25 GMT
Kukurelja: "Pogodila me je lopta u ruku, ali ako stručnjaci kažu da to nije ruka - onda nije"
Velika prašina podigla se poslije utakmice Španije i Njemačke u četvrtfinalu Evropskog prvenstva i odluke sudije Entonija Tejlora da ne pokaže na bijelu tačku nakon što je lopta poslije šuta Džamala Musijale očigledno pogodila Marka Kukurelju u ruku. Zapravo, kao mnogo većim krivcem od engleskog sudije smatraju se njegove kolege u VAR sobi, predvođene Stjuartom Atvelom, jer nisu pozvale glavnog arbitra da prekine igru i pogleda snimak sporne situacije.
Dobili su Englezi večni razlog za eliminaciju pred svojim navijačima i sigurno će se o ovom detalju pričati svaki put kada se budu opet sastajali sa Španijom, a "vruća tema" je i dalje aktuelna na turniru u Njemačkoj.
Dok čeka polufinalni okršaj sa Francuskom, glavni akter sporne situacije u razgovoru sa novinarima iznio je svoje viđenje čitave situacije.
"Pogodila me je lopta u ruku, ali je sudija odmah rekao da nema penala i to me je smirilo. A, ako stručnjaci kažu da to nije ruka, onda to nije ruka. Na kraju krajeva, takve stvari se dešavaju tokom utakmica i da je Njemačka pobjedila ne bi se uopšte govorilo kao o nečemu spornom. A, i mi možemo da se žalimo što nije isključen Kros...", kratko je konstatovao Kukurelja.
Iako je prošlo nekoliko dana od utakmice, još nije definitivno jasno zašto penal nije dosuđen. Navodno je u pitanju savjet šefa sudijske komisije UEFA, Roberta Roztija, da situacije u kojima je ruka igrača u vertikalnom položaju i blizu tijela u trenutku kada ga lopta pogađa ne bi trebalo okarakterisati kao povod za najstrožu kaznu.
Ali, što se tiče španskog reprezentativca, meč sa Njemačkom je već ispričana priča i mnogo je važnije ono što ih čeka u polufinalu – Francuska.
"Moraćemo da budemo potpuno fokusirani. Kada napadamo, bitno je da budemo oprezni. Ako ostanemo budni u svakom trenutku i ako budemo uspjevali da brzo dolazimo do lopte, onda ćemo imati dobre šanse za pobjedu".
Smatra Kukurelja da će svijet fudbala sada drugačijim očima gledati Špance.
"Mislim da hoće, jer radimo neke lijepe stvari. Ostalo je da sve privedemo kraju onako kako želimo, kako to naše porodice žele od nas. Dužni smo im to, jer smo dugo već razdvojeni".
Svjestan je španski defanzivac da sada svi vide „crvenu furiju“ kao glavnog kandidata za titulu.
"Tačno je ono da se pamte samo šampioni. Ukoliko osvojimo titulu, učinićemo ljude srećnim. Mnogo smo patili u prethodnom periodu, ali ono najbolje tek dolazi. Daćemo sve od sebe da pobjedimo", poručio je Kukurelja.
Mozzart Sport; Sportski Forum
|
|
|
Post by Admin on Jul 8, 2024 17:11:59 GMT
Navijači srušili rekord
Utakmicama četvrtfinala postavljen je novi rekord šampionata Starog kontinenta u broju gledalaca. Zaključno sa utakmicom Engleska - Švajcarska na Euro 2024.
Rekordan broj gledalaca zabilježen je na Evropskom prvenstvu 2016. Na 51 utakmici turnira bilo je 2.427.303 gledalaca.
Na 47 utakmica turnira u Njemačkoj na tribinama se okupilo 2.432.629 gledalaca.
Prosječna posjeta utakmicama 17. šampionata Evrope iznosi 51.758 gledalca. Tako veliki broj omogućili su veliki stadioni u Njemačkoj. Ovogodišnji turnir je jedini koji se približio Evropskom prvenstvu 1988. održanom u Zapadnoj Njemačkoj kad je prosječna posjeta na 15 mečeva iznosila 59.243 gledalaca.
Iako je Njemačka ponudila najveće stadione, rekord u najvećem broju gledalaca na jednoj utakmici neće biti oboren. Utakmicu Španija - Sovjetski Savez (2:1), finale Kupa nacija 1964. na „Santijagu Bernabeuu“ u Madridu gledalo je 79.115 gledalaca. To je zvanični podatak koji navodi UEFA. Španski mediji su sa utakmice izvještavali da je na tribinama bilo 100.000 ljudi.
Na istom turniru postavljen je i rekord u najmanjem broju gledalaca. Meč za treće mjesto Mađarska - Danska (3:1) na velelepnom „Nou kampu“ u Barseloni gledalo je 3.869.
Iako je publika napunila stadione u Njemačkoj nije nagrađena golovima. Zaključno sa utakmicom Engleska - Švajcarska na turniru je postignuto 105 golova, odnosno 2,35 u proseku.
Na EP 2020, odloženom za godinu dana zbog pandemije kovida, na 51 utakmici postignuta su 142 gola, odnosno u prosjeku 2,78. Taj broj ove godine neće biti dostignut.
Za utjehu, ovogodišnji turnir je efikasniji od EP 2016. u Portugaliji, prvog sa 24 učesnika, kad je postignuto 108 golova, odnosno u prosjeku 2,12.
AUTO-GOLOVI
Šampionat u Njemačkoj ima još malo vremena da obori još jedan rekord.
Do posljednje utakmice četvrtfinala postignuto je devet auto-golova.
Rekordan broj od jedanaest auto-golova postavljen je na EP 2020.
Problem sa ovom stavkom je kriterijum. Često je mijenjan, pa tako na EP 2008. nije postignut nijedan auto-gol.
Na 17. turnira postignuto je 29 auto-golova.
zurnal.rs; Sportski Forum
|
|
|
Post by Admin on Jul 9, 2024 10:21:41 GMT
A sad - lijepo protiv ružnog!
Nisu mogle da se sastanu ovog utorka od 21.00 časova na Alijanc Areni ekipe sa različitijim stilom igre od Španije i Francuske. Ono što su ovi polufinalisti Evropskog prvenstva prikazali do sada na Euru 2024 u Njemačkoj dijametralno je suprotno. Španci su igrali prelijep fudbal, a Francuzi su do završnice stigli neatraktivnom, ali pobjedonosnom igrom.
Nema dileme, Španija je odigrala ubjedljivo najkvalitetnije prethodnih pet utakmica. Sve je pobjedila, doduše u četvrtfinalu Njemačku tek poslije produžetaka, sa 2:1. Prije toga redom su pred izabranicima Luisa de la Fuentea padali Hrvatska (3:0), Italija (1:0), Albanija (1:0) i Gruzija (4:1).
Španci su postigli najviše golova na turniru (11), a u strijelce se upisalo čak osam različitih igrača. Dani Olmo i Fabijan Ruiz su jedini po dva puta tresli mreže, dok su Danijel Karvahal, Alvaro Morata, Feran Tores, Rodri i Merino po jednom bili strelci.
Osam Španaca, a na listi strijelaca samo jedan francuski reprezentativac. Kilijan Embape, koji je pritom taj jedini pogodak postigao iz jedanaesterca.
21.00: (2,90) Španija (2,90) Francuska (3,10)
Iz igre Francuska još uvijek nije postigla nijedan gol na čitavom turniru, a dogurala je do polufinala! Na premijeri grupne faze Galski pijetlovi su savladali Austriju sa 1:0 autogolom Maksimilijana Vobera. Embape je pogodio u narednom kolu protiv Poljske (1:1), dok je u Belgija srušena sa 1:0, takođe autogolom, ovog puta Jana Vertongena.
U četvrtfinalu Francuzi su odigrali još jedan taktički meč protiv reprezentacije koja je u Njemačkoj insistirala na visokom posjedu lopte, Portugalije. Za 120 minuta nije bilo golova, izabranici Didijea Dešana su potom bili besprijekorni u izvođenju jedanaesteraca. Pucali su 5/5, što je bilo taman za pobjedu i plasman u polufinale.
Djeluje da je Dešan pred ovaj turnir namjerno pripremio nešto potpuno netipično za Francusku koju gledamo od 2012. godine, otkad je on na njenoj klupi. Na prethodnih pet turnira je Dešanov tim uvijek igrao najljepši, najatraktivniji i najefikasniji fudbal. I šta mu je to donijelo?
Na Svjetskom prvenstvu u Rusiji 2018. godine je uz Belgiju, koju je pobjedila u polufinalu, Francuska bila najbliža perfekciji. Potpuno zasluženo je došla do svjetske titule, demoliravši u finalu defanzivno orijentisanu Hrvatsku sa 4:2. Okončali su Galski pijetlovi taj turnir sa 14 postignutih pogodaka, a prve perjanice su bile Antoan Grizman i tada 19-godišnji Embape sa po četiri pogotka.
Međutim, to je jedini put da su Francuzi u finalu uspjeli da slome ekipu koja igra destruktivan fudbal. Još dva puta je Dešan, insistirajući na ofanzivnom pristupu, doveo reprezentaciju do finala. Na domaćem tlu, na Evropskom prvenstvu 2016. godine Francuzi su bili veliki favoriti za zlato, pogotovo poslije sigurnih pobjeda nad Islandom (5:2) u četvrtfinalu i Njemačkom (2:0) u polufinalu. Za rivala su imali tvrdu Portugaliju, koja nije imala nijednu pobjedu u grupnoj fazi, a potom je poslije produžetaka pobjedila Hrvatsku, a penala Poljsku. Prvi trijumf u 90 minuta zabilježio je tek u polufinalu, nad Velsom, dok su na Sen Deniju Portugalci pobjedili golom Edera u produžecima sa 1:0, uprkos tome što je domaćin imao više šuteva (18:9, 7:3 u okvir gola) i veći posjed lopte (53:47).
Dešan je na sličan način ostao bez zlata i na Svjetskom prvenstvu u Kataru prije dvije godine. Pobjedili su ubjedljivo Australiju, Dansku, Poljsku, Englesku i u polufinalu Maroko, ali u finalu je ponovo naletjela na tvrdo. Argentina je nadigrala Francuze, bilo je 2:2 poslije 90 minuta, 3:3 poslije produžetaka, a Gaučosi su poslije penala došli do trona. Galskim pijetlovima nije vrijedilo ništa to što su u Kataru postigli čak 16 golova i igrali dopadljivo.
Samo jedan turnir je Dešan loše vodio do sada, Evropsko prvenstvo 2020, koje je zbog pandemije korona virusa odigrano 2021. godine. Francuzi su tada izgubili u osmini finala od Švajcarske, poslije penala.
--------------
REZULTATI FRANCUSKE OD DOLASKA DEŠANA
Mundijal 2014: 3-1-1; 10:3 – poraz u četvrtfinalu
Euro 2016: 5-1-1; 13:5 – poraz u finalu
Mundijal 2018: 6-1-0; 14:6 – zlatna medalja
Euro 2020: 1-3-0; 7:6 – poraz u osmini finala
Mundijal 2022: 5-1-1; 16:8 – poraz u finalu
--------------
Zbog tog tragično odigranog turnira Dešanu je posebno stalo da sada osvoji Evropsko prvenstvo. Uostalom, to mu je jedina medalja koja nedostaje. Zato je sada potpuno promjenio pristup i uopšte ga ne dotiču kritike i komentari da Francuska igra ružan fudbal.
„Ako vam je dosadno, gledajte neku drugu utakmicu. Ne morate da nas gledate, u redu je. Ovo je posebno Evropsko prvenstvo. Teško je svima, postiže se manje golova. Nije tako bilo u prošlosti, ali mi svi imamo želju da načinimo svakog Francuza i Francuskinju srećne konačnim rezultatom“, poručio je Dešan pred utakmicu sa Španijom, pošto ga je isprovocirao jedan švedski novinar.
Utisak je da su Galski pijetlovi neefikasni u Njemačkoj i zbog toga što se previše oslanjaju na Embapea, a on igra slab turnir. Dešan je stao u odbranu nove zvijezde Real Madrida, istakao je da je na njega negativno uticao prelom nosa na prvom meču sa Austrijom.
„Ovo je nova situacija za njega. Mora da nosi masku, što znači da mu se vidno polje mijenja. To mu je ogroman šok, nešto na šta je morao da se navikava. Otok je spao, svakog dana nos mu je sve jači, ali moraće da nosi masku još nekoliko nedjelja, možda i mjeseci. Igrao je 110 minuta protiv Portugalije, željeli smo da ga odmorimo, koliko god je to bilo moguće. Čak i da ne bude potpuno spreman biće na terenu protiv Španije. Uvjeren sam u to da mu je glava na pravom mjestu, kao i svim ostalim našim igračima. Nije mu bilo lako kada je izlazio sa terena u četvrtfinalu, znao je da je to možda oproštaj od turnira za njega, ali je brzo svario to. Nema dileme da će dati 110 odsto sebe protiv Španije“, kazao je Dešan.
Embape je bio zvijezda turnira 2018. godine, a sada je svu pažnju javnosti na sebe privukao supertalentovani tinejdžer Španije, Lamine Jamal. Ovaj 16-godišnji krilni napadač je najbolji asistent turnira, namjestio je tri pogotka do sada.
Neće se naravno sve vrtjeti oko Barseloninog talenta, Španija ima raznovrsna oružja u svom arsenalu. Jedan, nimalo zanemarljiv tas na vagi je iskustvo selektora Furije, De la Fuentea. On je vodio ovu generaciju od omladinske selekcije, sa njom je postao dva puta šampion Evrope. Prvo 2015. u kategoriji do 19 godina, a potom i 2019. sa mladom reprezentacijom.
Veoma interesantan podatak je da je De la Fuente na putu ka oba zlata u polufinalu pobjeđivao Francusku! Najprije 2015. golovima Marka Asensija sa 2:0, a zatim četiri godine kasnije još ubjedljivije, sa 4:1 poslije preokreta.
Nekolicina igrača iz sadašnjeg sastava Španije je učestovala u tom drugom trijumfu. Od onih koji su igrali u četvrtfinalu protiv Njemačke, prije pet godina su deklasirali Francusku Fabijan Ruiz, Dani Olmo, Mikel Ojarzabal i Mikel Merino, dok je Unaj Simon presjedao na klupi. Olmo i Ojarzabal su tada bili strijelci po jednog gola. Doduše, iz sadašnjeg tima Francuske na toj utakmici su igrali samo štoper Dajo Upamekano i Markus Tiran.
„Zasluženo smo ovdje, ali sada ne smijemo da napravimo grešku. Svaki detalj se računa. Oporavili smo se, a motivacijom ćemo prevazići svaki problem koji imamo. Francuska je fizički veoma jaka ekipa, moraćemo da se borimo sa njima koristeći naše karakteristike. Jednostavno, dva smo drugačija tima. Embape je nevjerovatan, supergenije. Ne sumnjam u njega, čak i na 50 odsto vrijedi više nego većina igrača na 100 odsto. Može da riješi utakmicu čak i kada ima loš dan“, objasnio je De la Fuente.
Plejmejker Španije, Rodri, koji je lider ove ekipe, takođe je morao pred medijima da prokomentariše specifičan stil Dešanovih Francuza, drugačiji nego ranijih godina. Ipak, vezisti Mančester Sitija se nije dopao termin „dosadni“.
„Ne smatram da su dosadni, ne vidim ih tako. Francuska je fizički jaka i moramo da odigramo savršen meč da bismo im parirali. Svima nam je konačan cilj isti“, poručio je Rodri.
Nažalost po Španiju, u polufinalu će biti oslabljena. Defanzivci Robin Le Normand i Dani Karvahal su suspendovani zbog kartona koje su dobili protiv Njemačke, tako da će sa tribina morati da bodre saigrače. Francuska nema takvih problema.
Posljednji put su se Francuska i Španija sastale u finalu Lige nacija 2021. godine, na neutralnom terenu na San Siru u Milanu. Španija je na tom turniru tek promovisala ovaj podmlađeni tim, iznenadila je u polufinalu tadašnjeg šampiona Evrope Italiju (2:1), ali u finalu nije izdržala protiv Francuske. Povela je Furija prva, golom Ojarzabala u 64. minutu, ali je onda Embape preuzeo stvar u svoje ruke i najprije je asistirao Karimu Benzemi za izjednačenje, a potom je i sam zatresao mrežu poslije dodavanja Tea Ernandeza. Od 10 susreta u 21. vijeku, Španija je u svoju korist riješila čak šest, Francuska ima tri pobjede, a jednom su odigrali neriješeno.
EVROPSKO PRVENSTVO – POLUFINALE
utorak, 09. jul
21.00: (2,90) Španija (2,90) Francuska (3,10)
srijeda, 10. jul
21.00: (3,25) Holandija (2,90) Engleska (2,75)
Mozzart Sport; Sportski Forum
|
|
|
Post by Admin on Jul 9, 2024 10:50:57 GMT
Spasioci prvenstva i kontinenta
Samo 180, ili dobro, znajući ovaj turnir i njegove produžetke i njegove penale i njegovu opreznost koju bi se neki usudili nazvati ružnoćom, samo 400 minuta fudbala dijeli nas od možda najgoreg finala koje možemo da zamislimo.
O, da je neko prije početka, kako već ide taj stari fudbalski trop, da nam je neko prije početka rekao da će se za trofej EURO 2024 boriti Engleska i Francuska, rekli bismo, pa naravno da će se boriti Engleska i Francuska, nemaju li oni najbolje igrače, nisu li ih kladionice proglasile favoritima, nismo li čekali taj okršaj još od onog odličnog četvrtfinala u Kataru prije dvije godine, neće li to biti spektakl o kojem ćemo pričati praunucima, koji bi mogao da promjeni shvatanje fudbala?
Zamišljali smo to finale, kako smo naivni bili prije samo tri nedjelje!, ustreptali kao pred prvi dejt, uzbuđeni kao pred prvi dan škole, zamišljali smo ga kao vatromet, ma sve će da pršti, udariće Mbape na Kejna, udariće Grizman na Belingema, udariće Foden na Menjona, udariće dva najbolja tima jedan na drugi, pa ko šta ponese...
A sada, sada nas je udarila realnost, više nemamo strpljenja da čekamo da se iko "probudi", sada znamo da nikakvog buđenja neće biti, sada smo svjesni da se neće Dešan, kao nekada njegov duplikat Asteriks, sjetiti da popije neki čarobni napitak pa da obasja cijelu Njemačku, sve do Francuske, i da se neće Sautgejt preko noći naučiti fudbalskoj taktici i hrabrosti.
Ona početna opčinjenost, no dobro, nije li tako sa svim u životu, ustupila je mesto ozlojeđenosti. Kako, pita se naš prosječan ljubitelj fudbala u ove vrele dane, kako je moguće da ovakvi igrači igraju... ovo?
I postoji jedna stvar, tiješi se naš ubogi protagonista, koja može da izvuče cijelu situaciju. Postoji način, i recept, mada ne djeluje izvjesno, ali ljudski je nadati se, postoji način da ne gledamo to omraženo, to antifudbalsko, to tužno finale Francuska – Engleska.
I manite nas priče o tome da se fudbal igra samo na rezultat, o tome da je Garet Sautgejt najuspješniji engleski selektor u ovom vijeku, pa i nešto prije ovog vijeka, da "nije bitan utisak". To može ako ste Grčka, ili Slovačka, a možete i da ostavite utisak kao Gruzija, pa da vas poslije ubjedljivog poraza dočekaju nasmijani ljudi u domovini?
Šta je bitno, ako nije bitan utisak? Ko se zaljubio u fudbal, jer je gledao semafor? Ko je u školskom dvorištu branio 0:0, ko je u pjetlićima dobio pohvalu, jer je vraćao loptu unatrag cio trening, ko pamti dosadu sem zato što je dosada?
Naravno da hoćemo utisak, hoćemo da nas tih 90 minuta fudbala izuju iz cipela i ljetnjih šlapa, hoćemo da ne znamo gdje smo poslije utakmice, hoćemo da uz nju pijemo jer nam je lijepo, a ne da bismo je pregurali. Zato smo bijesni na velike igrače i nešto manje velike trenere, zato se mrštimo na njihova imena i njihove milione, zato patimo što nema poteza, vica, driblinga, slobodnjaka, osmjeha.
Zato nam se prevrće stomak od pomisli da ćemo 15. jula oko 21 čas slušati "Marseljezu" i "Bože, čuvaj kralja", a to će biti – sem ako se ne desi neko vanvremensko čudo, pa se stvarno ukaže Asteriks i stvarno Garetu Sautgejtu izrastu mošnice i mozak – još i najbolji i najzanimljiviji dio te večeri.
KO ĆE BITI PRVAK EVROPE?
3,00: Španija
3,50: Engleska
3,80: Francuska
5,50: Holandija
A ima neke poetske pravde, premda ćemo u srijedu uveče verovatno reći da ima neke poetske nepravde, u tome što su reprezentacije koje mogu to da spriječe baš Španija i Holandija.
Okej, bilo bi možda romantičnije da se neki autsajder provukao, da je neka hrabra Turska – vraćaju se sa štitom, i hvala im na svemu – uspjela da izdrži, ali gledajući ovaj turnir i posebno njegovu nokaut-fazu, bilo bi i nemoguće.
Ostaju nam, dakle, Španija i Holandija, prvi protiv starih znanaca iz Francuske, drugi protiv ovih neznanaca sa Ostrva.
Nije to slučajno, bez obzira što nije to "ona Španija" – mada bi se za ovu dalo više navijati nego na tiki-taka momke, što su maltretirali cio fudbalski univerzum prije samo deceniju i po – i bez obzira što nije to "ona Holandija", već neka nova Holandija, sa hrpom igrača koji ne igraju u velikim klubovima.
Prvi među potencijalnim spasiocima Evrope i takmičenja su neki novi klinci, i po svemu, a najviše po mladosti, srcu i po Daniju Olmu – kakav nenametljivi igrač sa velikim I i malim n! – predstavljaju najveći dobitak Evropskog prvenstva 2024. Ne samo što je Španija uspjela da pobjedi na svim utakmicama, uspjela je da i sve one koji nisu voljeli "onu" Španiju odobrovolji i dobro zabavi.
Prošli put kada su nam se ukazali, taj španski vjetar promjenio je klimu na Starom kontinentu, i onda su svi, ko više a ko manje uspješno, imitirali Španiju. Bilo bi bolje, hoćemo reći, da se i sada imitira Španija, a ne njihov rival, tim koji se može timom nazvati samo zato što igraju u istim (lijepim) dresovima, nikako zato što izgledaju kao da su na istom zadatku ili da im je taj zadatak makar udaljeno drag.
Francuzi su, na čelu sa svojim kapitenom – i ta traka je odluka koja govori mnogo o "Les Bleus" i njihovom "vjeruju" – izgledali mnogo napaljenije kada su pričali o politici nego kada bi izašli na teren; tamo na travi sve je bilo na silu, na onaj kvalitet na papiru, na naviku. Izgledali su, i da posljednji put pomenemo galskog junaka, mnogo više kao dosadni Rimljani nego kao heroji iz onog nepokorenog sela.
Holanđani su, opet, godinama djelovali toliko daleko od svih slavnih generacija da je možda bilo poštenije da su promjenili dres; a onda proradi taj DNK, onda momci što nikada neće postati baš najveći igrači, ili su to bili jako kratko, onda i oni uprkos svom selektoru – ili je on, baš takav, najbolji i jedini čovjek za ovakav tim? – odigraju nešto makar ludo, makar neočekivano.
Možda nedovoljno da budu nasljednici Krojfa, Sedorfa, pa i Van Persija; sasvim dovoljno da mi obični ljubitelji fudbala i neljubitelji nefudbala budemo uz njih protiv, može li se od početka prvenstva izgovoriti ta riječ bez malo gadljivosti u glasu, protiv Engleske.
O, da je neko prije početka, kako već ide taj stari fudbalski trop, da nam je neko prije početka polufinala rekao da će se za trofej EURO 2024 boriti Engleska i Francuska, rekli bismo, pa naravno da će se boriti Engleska i Francuska, nisu li ih kladionice proglasile favoritima, nemaju li oni najdosadnije selektore, neće li to biti dosada o kojoj ćemo pričati praunucima, koja bi mogla da promjeni shvatanje fudbala?
Mozzart Sport; Sportski Forum
|
|
|
Post by Admin on Jul 9, 2024 11:35:07 GMT
Vrijeme je za duel dva najbrža fudbalera na EURO! Šta misilite da li ima Srba među "munjama" u Njemačkoj?
Evropsko prvenstvo u fudbalu ušlo je u samu završnicu i ovog utorka ćemo dobiti prvog finalistu kontinentalnog šampionata, pošto se od 21 čas u Minhenu sastaju Španija i Francuska. Uoči polufinalnih okršaja, UEFA je objavila spisak najbržih igrača na ovogodišnjem EURO.
Upravo na prvoj polufinalnoj utakmici ovogodišnjeg Evropskog prvenstva ćemo moći da vidimo najbržeg igrača na turniru, Kilijana Mbapea. Novi as Reala je u jednom momentu šampionata trčao brzinom od čak 36,5 kilometara na sat.
Takođe, interesantno je da su Francuzi jedina reprezentacija koja ima više od jednog igrača u Top 10 najbržih, pošto se Teo Ernandez nalazi na šestoj poziciji sa brzinom od 35,7 kilometara na čas.
Takođe, na utakmici između Francuske i Španije će na terenu biti i drugi najbrži igrač turnira, Feran Tores, koji je trčao brzinom od 36 kilometara na sat.
Slovenac Benjamin Šeško zauzima treću poziciju, ispred Njemca Liroja Sanea i Rumuna Valentina Mihaile, koji su na diobi četvrtog mjesta, ispred već pomenutog Ernandeza iz Francuske.
Svoje mjesto u Top 10 našli su još Dan Ndoj, Miki van de Ven, Rasmus Hojlund i Rafael Leao.
Što se tiče reprezentativaca Srbije, nijedan od njih nije se našao na listi od 30 fudbalera koji su zabilježili najveću brzinu na ovogodišnjem Evropskom prvenstvu.
U nastavku pogledajte kompletnu listu od 30 najbržih fudbalera na EURO.
Top 30 najbržih fudbalera na EURO 2024
1. Kilijan Mbape (Francuska) 36,5 km/h 2. Feran Tores (Španija) 36 km/h 3. Benjamin Šeško (Slovenija) 35,9 km/h 4. Liroj Sane (Nemačka) 35,8 km/h 4. Valentin Mihaila (Rumunija) 35,8 km/h 6. Teo Ernandez (Francuska) 35,7 km/h 7. Dan Ndoj (Švajcarska) 35,6 km/h 7. Miki van de Ven (Holandija) 35,6 km/h 9. Rasmus Hojlund (Danska) 35,5 km/h 10. Rafael Leao (Portugal) 35,4 km/h 11. Nuno Mendes (Portugal) 35,3 km/h 12. Diogo Dalo (Portugal) 35,2 km/h 12. Džeremi Frimpong (Holandija) 35,2 km/h 14. Baris Alper Jilmaz (Turska) 35,1 km/h 14. David Jurasek (Češka) 35,1 km/h 16. Kiran Tirni (Škotska) 35 km/h 17. Artem Dovbik (Ukrajina) 34,9 km/h 17. Mihail Mudrik (Ukrajina) 34,9 km/h 19. Kajl Voker (Engleska) 34,8 km/h 19. Nedim Bajrami (Albanija) 34,8 km/h 21. Džamal Musijala (Nemačka) 34,7 km/h 22. Andrej Raciju (Rumunija) 34,7 km/h 22. Niko Vilijams (Španija) 34,7 km/h 22. Tomas Holes (Češka) 34,7 km/h 22. Leandro Trosar (Belgija) 34,7 km/h 22. Jakob Brun Larsen (Danska) 34,7 km/h 27. Martin Pongračić (Hrvatska) 34,6 km/h 27. Leonidas Sterđu (Švajcarska) 34,6 km/h 29. Denis Draguš (Rumunija) 34,5 km/h 29. Dominik Soboslaj (Mađarska) 34,5 km/h
Blic Sport; Sportski Forum
|
|