|
|
Post by Admin on Aug 28, 2024 10:45:37 GMT
Mural posvećen Vasi Miciću osvanuo na Karaburmi
.jpg)
Devet metara visoki mural Vasilija Micića, srpskog sjajnog košarkaša, osvanuo je danas na zidu Osnovne škole “Jovan Cvijić” na Karaburmi. Riječ je o školi u Ulici Danila Ilića koju je srpski bronzani reprezentativac pohađao i gdje je sanjao velike snove i pobjede na sportskim terenima. Istovremeno, nikada nije zapostavljao školske obaveze, učenje i obrazovanje, i trudio se da na svakom koraku bude najbolja verzija sebe.
U čast tih vrijednosti i uspjeha koje Vasa godinama ostvaruje, napravljen je mural, djelo umjetnika Marije i Stevana Šolna uz podršku brenda Adidas, koji pokriva površinu od 100 kvadratnih metara. Već pri prvim detaljima na zidu vidjelo se oduševljenje cijelog komšiluka, gdje je Micić i odrastao, i izvjesno je da će postati simbol ovog djela Beograda.
Pod inicijativom direktorke škole Valentine Panđaitan, mural će trajno stajati kao podsjetnik na neraskidivu vezu između Vase i ove obrazovne ustanove, koja se na Staroj Karaburmi nalazi još od 1923, što je čini jednom od nastarijih škola u srpskoj prijestonici.
"U našoj školi volimo da kažemo: 'Jednom u školi 'Jovan Cvijić', zauvijek u našem srcu.' Vasa je najbolji primjer toga, jer nas nikada nije zaboravio, iako je prošlo više godina otkako je sjedao u našim klupama. I dalje smo u bliskom kontaktu, pratimo njegove utakmice i karijeru, a među prvima mu čestitamo na velikim uspjesima. On nas, s druge strane, uvijek rado posjeti kad god može. Već duže vrijeme smo planirali ovaj projekat, i nije mogla postojati bolja prilika za njegovu realizaciju. Umjetnici su odradili sjajan posao, a Adidas je prepoznao značaj ideje i omogućio da ona postane stvarnost. Đaci su oduševljeni, a ovih dana primjećujemo gužvu oko škole, jer svi žele da vide mural i da ih to inspiriše da budu poput Vase Micića. Presrećna sam zbog toga, jer je upravo to bio moj cilj kada sam pokrenula ovu inicijativu”, iskreno ističe direktorka škole koja je zahvalila svim gradskim sekretarijatima i ustanovama na podršci da se mural izradi što efikasnije i brže.
Bračni par Šoln, Marija i Stevan, iz ateljea "Marija i Stevan Šoln Marg & Wunste" dali su svoj doprinos projektu prenoseći ogroman portret na zid visine devet metara. Rad na muralu trajao je tri dana, a crtež na zidu je savršeno dočarao dinamiku i energiju koju srpski poznati plejmejker unosi u utakmice.
“Za izradu murala ovih dimenzija bila su potrebna tri intenzivna dana rada, od svitanja do sumraka, kako bi skica u potpunosti oživjela na zidu. Timski rad je bio ključan za uspjeh projekta. Pored Marije i mene, želim posebno da pohvalim školu kao domaćina. Njihova podrška je bila izvanredna, a oni su se pokazali kao jedni od najboljih domaćina sa kojima smo radili. Mural je dinamičan i šaren i savršeno oslikava duh djece koja pohađaju ovu školu. Koristili smo kombinovanu tehniku slikanja sprejom, koja je idealna za realistične portrete, i fasadne boje, koje su gušće i pomogle su da pokrijemo djelove zida u lošijem stanju. Prvog dana najvažnije je bilo precizno prenijeti skicu na zid tehnikom mreže, gdje smo zid podjelili na kvadrate, a svaki kvadrat je sadržao dio crteža. Drugog dana, najuzbudljivijeg za posmatrače, počeli smo sa farbanjem. Fasadne boje su korišćene za pozadinu, dok smo sprej boje upotrebili da oživimo Vasinu siluetu i lice. Trećeg dana posvetili smo se finalnim detaljima i doradi, kako bi mural savršeno odrazio originalnu skicu”, objasnio je Stevan.
Projekat posvećen Vasi su prihvatili sa posebnim entuzijazmom, jer smatraju da je izuzetno važno da osobe koje predstavljaju pozitivan uzor djeci dobiju svoje mjesto na muralu.
“Vasa Micić je u ovom kraju jedna od omiljenih ličnosti, ne samo zato što je pohađao ovu školu, već i zbog svojih košarkaških uspjeha, kojima teži veliki broj sadašnjih đaka i djece iz ovog kraja. On već predstavlja uzor i lokalni simbol, koga svi izuzetno vole i cijene. Za mene je ovaj projekat bio poseban jer me je na neki način Vasa vratio u djetinjstvo. Bavila sam se košarkom sedam godina, baš u periodu osnovne škole, i to su bile zlatne godine naše košarke, kada smo osvajali najviše i kada su košarkaši postali pravi idoli. Njihovo ponašanje, odnos prema sportu, naciji i svemu što su postizali, inspirisalo nas je i pružalo nam osjećaj važnosti koji smo tražili tokom odrastanja. Timski sport, a posebno košarka, uvijek je negovao duh prijateljstva, stvarajući veze koje traju cio život. Zato mi je bilo posebno drago što sam se u ova tri dana vratila u prošlost, dvadesetak godina unazad, i kroz rad na muralu ponovo osjetila tu povezanost. Dok sam gledala djecu koja su prolazila pored murala, prepoznala sam u njima ista očekivanja od prijateljstava, školskih basket mečeva i idola, kao što smo i mi nekada imali”, iskreno ističe Marija.
Mozzart Sport; Sportski Forum
|
|
|
|
Post by Admin on Sept 2, 2024 17:16:11 GMT
Jokić počastio saigrače iz reprezentacije. Potrošio je preko 350 hiljada dolara
SRPSKI košarkaši osvojili su bronzu na Olimpijskim igrama u Parizu. Ekipa Svetislava Karija Pešića odradila je sjajan turnir, u polufinalu zamalo izbacila Ameriku, a u utakmici za bronzu je savladala aktualne svjetske prvake Njemce i tako im uzvratila za poraz u finalu Svjetskog prvenstva.
Uz sjajnog kapitena Bogdana Bogdanovića, Srbe je predvodio najbolji igrač današnjice, trostruki MVP NBA lige Nikola Jokić. Centar iz Sombora je u utakmici za bronzu ubilježio tripl-dabl i bio je jedna od glavnih zvijezda spektakularnog dočeka u Beogradu.
Svakom je kupio Roleks
Nakon turnira, Jokić je odlučio počastiti saigrače s kojima je došao do medalje. Svakom je poklonio skupocjeni Roleks koji košta oko 32.500 dolara. Kako je za Srbiju pored Jokića igralo još 11 igrača, ukupno je potrošio 357.500 dolara.
Bronza iz Pariza je čak 13. medalja sa velikih takmičenja za srpsku reprezentaciju, koja je tako potvrdila status košarkaške velesile. Srbija je nakon raspada Jugoslavije osvojila tri evropska zlata, dva srebra i jednu bronzu, te po dva svjetska zlata i srebra, a na olimpijskim turnirima je prije Pariza osvojila srebra u Riju i Atlanti. Kao dio reprezentacije SFRJ srpski košarkaši su osvojili pet evropskih, tri svjetska i jedno olimpijsko zlato, 1980. u Moskvi.
index.hr; Sportski Forum
|
|
|
|
Post by Admin on Sept 11, 2024 8:45:41 GMT
Pešić: "Srbija na putu da dotakne dno kao Hrvatska! Jokić najbolji, prije njega Kukoč i Bodiroga"
Kada se slavi, kada svi vole sebi da daju malo oduška, Svetislav Pešić voli da upozori na probleme. Ukazivao je na stanje u srpskoj košarci poslije srebra na MundoBasketu u Manili proteklog ljeta, nije propustio priliku da kaže šta mu smeta ni poslije olimpijske bronze u Parizu, a za hrvatski Index je o svemu potanko govorio još jedanput.
Svetislav Pešić je prisustvovao Memorijalnoj utakmici u čast Dražena Petrovića, spektakl u krcatoj zagrebačkoj Areni, u kojoj je bio oko 15.000 duša, trajao je oko dva i po sata, a selektor Srbije je u razgovoru za hrvatski portal pričao o hrvatskom košarkaškom fenomenu, ali i temama koje ga tište. Ali, i pravio komparacije.
Jedna od njih je vezana za srpsku i hrvatsku košarku.
„Često sam znao da upozorim ljude u Srbiji da smo na dobrom putu da dostignemo Hrvatsku u košarci. A, to znači da smo i mi na dobrom putu da dotaknemo dno kao i vi. Ako se nešto ne promjeni u glavama ljudi koji vode srpsku košarku i koji snose odgovornost, bićemo srećni ako se kvalifikujemo na evropska i svjetska prvenstva. Olimpijske igre možemo da zaboravimo. To ljudi ne vole da čuju. Zato nije ni čudno da nikad do kraja nisam bio integrisan u srpsku košarku“, rekao je Svetislav Pešić za hrvatski Index.
Srbija je u polufinalu Olimppijskih igara imala Ameriku, nedostajao je samo završni udarac. Bio je blizu tim Svetislava Pešića i u neku ruku to je potvrda da se jaz između evropskih selekcija i američke smanjio.
„Da, ali ništa se tu nije dogodilo preko noći, nije ta jedna utakmica dokaz bilo čega. U pitanju su godine rada i godine kontinuiteta rada mnogih drugih država izvan Amerike. Bilo je i prije pobjeda protiv njih. Mi smo ih pobjedili u Indijanapolisu 2002, Argentina u Atini 2004, a Grci u Japanu 2006. godine“.
Kada se sve zbroji i oduzme, američki tim sa LeBronom Džejmsom, Stefom Karijem, Kevinom Durentom i drugim zvijezdama je najbliži onom izvornom, generaciji sa Majklom Džordanom, Lerijem Birdom i Medžikom Džonsonom iz Barselone.
„U redu, neka bude tako, ali i mi smo jači nego što smo bili tada. Kad kažem mi, mislim na evropske selekcije. U Barseloni 1992. godine sam bio selektor Njemačke, kad je Hrvatska igrala finale. Teško je reći da je ona Amerika bila najbolja. Bila je dobra, bila je odlična, ali bilo je to neko drugo vrijeme. Promjenilo se puno toga. Kako sam već rekao, košarka je u međuvremenu strašno puno napredovala, najviše u zemljama van Amerike, te mislim da bi bilo loše, čak i pogubno reći da je nešto najbolje u košarci bilo prije više od 30 godina. Danas je 2024. godina, kako može nešto najbolje biti 32 godine ranije?“
Izneo je još nekoliko stavova zbog čega misli da drim-tim iz 1992. godine nije bolji od ovog koji se pojavio u Parizu.
„Naravno da je i danas potencijal i broj talentovanih igrača i dalje na strani Amerike, posebno kad ih upoređujemo s malim zemljama poput Hrvatske ili Srbije, to je činjenica, a to je ono što me izuzetno veseli, da je košarka u cijelom svijetu otišla velikim koracima naprijed. Početak približavanja je počeo već u '70, ali kulminacija je bila s Draženom, Kukočem, Rađom, Divcem... Generacijom koja je u svjetsku košarku donijela najprije talenat. Tako da je prošlo doba kad smo svi padali u nesvijest kad bismo vidjeli Amerikance i prošlo je vrijeme kad su bili nepobjedivi kao što su bili u Barseloni. Mnogi kažu: 'Drim-tim iz 1992. je najbolji'. E, nije, nemoguće je da je najbolji kad je košarka danas puno bolja i popularnija u čitavom svijetu, pa tako i u Americi“.
Upitan je selektor Srbije i ko je najbolji igrač sa kojim je imao priliku da radi...
„Nikola Jokić. Sad je najbolji Jokić. Prije njega to su bili Kukoč i Bodiroga“, jasan je Svetislav Pešić.
Mozzart Sport; Sportski Forum
|
|
|
|
Post by Admin on Sept 11, 2024 8:47:19 GMT
Svetislav Pešić: "Da ponovim, pošto neki nisu dobro čuli – tražite novog selektora"
Svetislav Pešić je napustio klupu reprezentacije Srbije. Potvrdio je to i u velikom intervjuu za Politiku.
Znalo se odavno da Pešiću ističe ugovor i iako je djelovalo da postoji nada za njegov produžetak i ostanak, to se očigledno nije desilo.
“Predsjednik KSS-a, Predrag Danilović, podnio je ostavku. Kako sam razumio, uradio je to da bi omogućio novom rukovodstvu saveza da na početku novog olimpijskog ciklusa formira novi stručni štab i ciljeve. Što se mene lično tiče, još prije Pariza saopštio sam da neko drugi treba da nastavi ono što sam započeo. Pošto vidim da me neki nisu dobro čuli, sada im poručujem, da odgovorni – oni koji će ubuduće voditi KSS – treba da znaju da između ostalog moraju da traže i novog trenera. Ja ću, naravno, uvijek biti na raspolaganju srpskoj košarci, ali ću se okrenuti nekim drugim ciljevima i projektima za koje nisam imao vremena zato što sam 24 časa dnevno bio u službi nacionalnog tima Srbije”, rekao je popularni Kari.
Trofejni strateg je nakon intervjua hrvatskom Indeksu u kojem je upozorio na zabrinjavajuću budućnost srpske košarke, ponovio slične stvari i u razgovoru za beogradski dnevnik. Kao primjer je naveo izvještaj koji on kao selektor podnosi nakon svakog takmičenja. I ogolio je svu neozbiljnost naše košarke.
“Moji izvještaji i programi sa prethodnih takmičenja nalaze se u savezu. Posljednje izjveštaje i programe koje sam zatekao u kartoteci saveza, kada sam se vratio na mjesto selektora, bili su upravo moji izvještaji i programi kad sam bio selektor 2001. i 2002. Naravno, javnom mnjenju su uvijek važni rezultati, ali ja smatram da svi ti procesi i programi rada u nacionalnom timu uvijek moraju da se stave na papir. Ja sam tu veoma revnosan. Nisam vidio, na žalost, nijedan program i izvještaj mojih prethodnika. Moguće je da to niko nije tražio od njih. Kolege koje dolaze poslije mene imaće zašta da se uhvate i volio bih da nastave to što sam započeo u proteklom olimpijskom ciklusu. Upravni odbor KSS-a dobiće izvještaj iz Pariza i moći će da ga podnese Skupštini”, otkrio je Pešić.
Kako je izgledao vaš olimpijski ciklus i šta su bili principi tog rada?
“Kad sam došao nije postojao stručni štab, tako da je prvi korak bio napraviti organizaciju za olimpijski ciklus. U dogovoru sa predsjednikom KSS-a Predragom Danilovićem ubjedio sam Dragana Tarlaća da se priključi kao sportski direktor u profesionalnom odnosu. Kad je riječ o ostalima u našem stručnom timu, ništa se nije promjenilo od ranije: i treneri i medicinski tim ostali su u honorarnom statusu. Zato njima ide najveća moguća zahvalnost, jer su svoj posao radili sa ogromnim entuzijazmom i posvećenošću. Sreća je da su im njihovi klubovi u kojima rade to dozvolili. Posao sam započeo putovanjima, razgovorima, planiranjima… Napravljena je nova organizacija rada. Nije bilo lako, ali zahvaljujući Tarlaću smo uspostavili neki kontinuitet. Naišli smo na već poznatu neusklađenost kalendara na nivou Evrope, nemogućnost da u kvalifikacijama za evropsko i svjetsko prvenstvo uvijek imamo sve igrače koje želimo. To je bio ogroman hendikep, pogotovo u svjetskim kvalifikacijama, u kojima smo u svakom „prozoru” imali drugačiju ekipu. Ukupno su 42 ili 43 igrača prošla kroz tu selekciju. Sa druge strane, to je donijelo i neku korist, jer sam upoznao sve igračke potencijale Srbije”.
BEZ JOKIĆA NE BI BILO NI MANILE
Koliki izazov vam je bio da ubjedite igrače da igraju za reprezentaciju?
“Vremena su se promjenila, iz korjena. Sistem klupskih takmičenja na nivou Evrope i NBA mijenja prioritete svim igračima. Drastično je smanjen broj dana za pripreme. Postoji ugovor između FIB-e i NBA da igrači iz NBA mogu da imaju samo 28 radnih dana za reprezentaciju. To je premalo i preteško za ekipe od kojih se očekuje medalja. Za tako kratko vrijeme napraviti timsku hemiju, igru, izaći i pobjediti. Znajući da ne možemo preko godine da treniramo igrače, trenirali smo ih kroz redovne posjete, kontakte, telefone, WhatsUpp-ove… Ljude i igrače povezuje interes. Kad oni pronađu to, onda je trener završio glavni dio posla. Htjeli smo na svaki mogući način da budemo uz igrače, da osjetimo kako dišu, da zajedno pravimo planove. Svaki igrač imao je mogućnost da kaže kako vidi sebe i reprezentaciju u svakom njenom aspektu, od priprema do načina igre. To povezivanje s njima bio je moj najvažniji zadatak. Rekao sam Daniloviću, kad je prvi put dolazio kod mene u Minhen s ponudom da budem selektor, da mogu da prihvatim taj posao samo kao profesionalac. To se pokazalo kao velika prednost, što se vidi po rezultatima i Srbije i Njemačke. Selektori ostalih značajnijih ekipa bili su okupirani radom i u klubu i u reprezentaciji, što znatno otežava posao”.
Jedno od stalnih pitanja vezanih za reprezentaciju Srbije, ticalo se igranja srpskog najboljeg igrača Nikole Jokića.
“Pitanje je da li bismo igrali na Olimpijskim igrama da nam Jokić nije pomogao u one dvije prelomne utakmice u kvalifikacijama za Manilu, protiv Grčke i Turske. Svjetsko prvenstvo istovremeno predstavlja kvalifikacije za Olimpijske igre, a mi smo u Manilu otišli, prije svega, da bismo se kvalifikovali za Pariz. To što smo osvojili medalju bio je dodatni ćar…”.
.jpg)
Šta je reprezentacija Srbije dobila od Pariza 2024?
“Po mom dubokom ubjeđenju, napravljena je ekipa koja ima ogroman potencijal za naredni olimpijski ciklus, do Los Anđelesa 2028. Ubjeđen sam da je gladna uspjeha i dokazivanja na narednim takmičenjima. Vidim to na licima igrača, vidim tu veliku motivaciju. Prioriteti se mijenjaju, pa će na taj proces uticati sigurno i njihove klupske obaveze. Sve što se događalo u prethodne tri godine, a posebno u Parizu, pokazuje da su igrači definitivno shvatili da u svojim karijerama ipak imaju dva tima: jedan gdje zarađuju novac, i drugi – Srbiju, tamo gdje im je srce i gdje ih čeka posebna motivacija, da igraju protiv najboljih na svijetu. Siguran sam da svi igrači koji su bili i na pripremama i na takmičenju, imaju potencijal da i dalje napreduju. U narednom olimpijskom ciklusu moramo da budemo svjesni toga da je neophodno da se mijenjamo i prilagođavamo vremenu u kojem živimo”.
Šta je „Pariz 2024” donio košarci, generalno?
“Mi smo još ranije, prije svih, dokazali da možemo da se takmičimo s Amerikancima, mada su ih i drugi pobjeđivali. Pariz je pokazao da je košarka van Amerike strahovito napredovala. To što sada neko želi da saopšti da NBA „nije košarka”, ja se sa tim apsolutno ne slažem, jer najbolji igrači na svijetu su u NBA. Košarka je strahovito napredovala, što se ogleda u mnogim aspektima, ne samo po broju igrača iz NBA. Ovaj olimpijski tim SAD vjerovatno je tim s najboljim individualnim potencijalom koji se ikada pojavio. Teško je porediti taj tim i Drim tim iz Barselone 1992, jer košarka je izuzetno napredovala i u svijetu i u SAD. Imam utisak da polako sustižemo Amerikance”.
SA AMERIKANCIMA BILI RAVNOPRAVNI
Neki reprezentativci Srbije hvale vašu taktiku u polufinalu protiv SAD. Kakvu smo to košarku igrali u Parizu?
“Igrali smo košarku koja odgovara karakteristikama naših igrača. Na Svjetskom prvenstvu u Manili, 2023, bili smo prvi po procentu šuta, ispred SAD i Litvanije; treći po broju postignutih koševa – SAD 104, Kanada 98,8, mi 95; bili smo drugi po asistencijama – 23,5; i prvi po broju poena u tranziciji 22,1! U Parizu je najviše poena dala selekcija SAD – 632, mi smo drugi sa 566, Njemačka treća sa 496… Opet smo bili drugi po broju poena. Po asistencijama smo drugi iza SAD – oni 28, mi 24,2. To znači da smo bili na nivou iz Manile, ali treba znati i to da smo sada imali dva veoma važna igrača – Jokića i Micića, kao i da nam je silno nedostajao mladi Jović koji je imao izuzetno Svjetsko prvenstvo. Očekivali smo da eksplodira u Parizu, ali iz poznatih razloga nismo mogli da ga koristimo… Kad daješ puno koševa, puno ih i primaš, ali to ne znači da je odbrana bila slaba. Naprotiv! Zahvaljujući odbrani vratili smo se iz vrlo teške situacije protiv Australije, sa odbranom smo ozbiljno ugrozili Amerikance, ona nam je donijela bronzu protiv Njemačke. Novo u našoj igri, u odnosu na Indijanapolis, jesu poeni u tranziciji, jer sada imamo takav tip igrača. Prije 22 godine jedini pravi „tranzišn” igrač bio je Stojaković. Većina naših današnjih igrača najbolje igra takve napade. Zato je naš rezultat, sa aspekta i igre i taktike, ogroman, jer smo sve ekipe pobjedili osim Amerikanaca s kojima smo bili ravnopravni”.
Na šta ste najponosniji u protekle tri godine rada u reprezentaciji?
“Ako želite da radite velike stvari, to ne treba i ne može biti lako i zato ne treba previše pričati o rezultatima nego se orijentisati na postavljene zadatke u tom procesu do ciljeva. Iskustvo me je naučilo da su i realni ciljevi teško ostvarljivi! Najponosniji sam na taj proces koji nije bio lak, iz razloga koje sam ranije naveo. Ključ je bio da ubjedim igrače u ono u šta ja vjerujem. Oduvijek sam bio svjestan toga da je trener tu zbog igrača, a ne oni zbog njega, kao i da trener nikada ne smije da bude iznad ekipe; ali i da igrači znaju da postoji samo jedan koga treba da prate, a to je trener. Ako se tu napravi balans – onda je proces do cilja jednostavniji. Komunikacija nije da trener priča, a ostali slušaju, već da trener priča, ali i da sluša šta igrači na to kažu, da postoji međusobni "fidbek". Samo tako možete da razumijete šta igraču više odgovara i gdje se on osjeća komforno”, rekao je Svetislav Pešić za Politiku.
Mozzart Sport; Sportski Forum
|
|
|
|
Post by Admin on Sept 11, 2024 8:48:11 GMT
Savez potvrdio: Pešić završava dužnost selektora
.jpg)
Ono što je odavno moglo da se nasluti, sada je definitivno potvrđeno - Svetislav Pešić više neće biti selektor košarkaške reprezentacije Srbije.
To je u saopštenju potvrdio i Košarkaški savez Srbije.
"Selektor muške A reprezentacije Srbije, Svetislav Kari Pešić, će po isteku važećeg ugovora, krajem septembra, prestati da obavlja tu funkciju. Sedamdesetpetogodišnji trener koji je osvojio medalje na svim velikim takmičenjima, Olimpijskim igrama, svjetskim i evropskim prvenstvima, nakon tri godine u svom drugom mandatu na klupi nacionalnog tima naše zemlje ostavlja svojim nasljednicima u amanet primjer predanog rada, dobre pripreme i dobrih rezultata.
U posljednje tri sezone, selektor Pešić je sa reprezentacijom Srbije osvojio bronzanu medalju na Olimpijskim igrama u Parizu i srebro na Svjetskom prvenstvu u Manili, uz plasman u osminu finala na EuroBasketu 2022.
Prethodno, Svetislav Pešić je sa reprezentacijom SR Jugoslavije osvajao zlatne medalje na Eurobasketu 2001. u Istanbulu i Svjetskom prvenstvu 2002. u Indijanapolisu.
Nasljeđe Svetislava Pešića u srpskoj, jugoslovenskoj i svjetskoj košarci, ogleda se i kroz uspjehe ovog stručnjaka na klupskom planu, kao i uspjehe sa reprezentacijom Njemačke, odnosno mlađim selekcijama SFR Jugoslavije, sa kojom je osvajao zlatne medalje u kategorijama do 19 godina (Svjetsko prvenstvo, Bormio 1987.), do 18 godina (Eurobasket, Austrija 1986.) i do 16 godina (Eurobasket, Bugarska 1985.)
Za sve učinjeno za reprezentaciju Srbije, kao i domaću košarku u globalu, Košarkaški savez Srbije se zahvaljuje Svetislavu Pešiću i želi mu puno sreće i radosti u godinama pred njim.
Istovremeno, KSS upućuje zahvalnost doskorašnjem direktoru reprezentacije Srbije, Draganu Tarlaću, koji je poslije tri godine uz srpski nacionalni tim nastavio karijeru sportskog funkcionera u Njemačkoj", stoji u saopštenju.
Izbori za novog predsjednika Saveza su 01. oktobra, a posle toga će se tražiti novi selektor. Kandidati za predsjednika imaju rok do 24. septembra da dostave potrebne dokumente.
Mozzart Sport; Sportski Forum
|
|
