|
|
Post by Admin on Feb 22, 2024 15:55:00 GMT
VPSCG o slučaju Ukropina: "Naš medicinski tim edukovao igrače, do okončanja postupka nismo smjeli da obavijestimo javnost"
Vaterpolo i plivački savez Crne Gore (VPSCG) oglasio se u vezi doping testa Alekse Ukropine i saopštio da nije smio da obavijesti javnost o ovom slučaju.
Kako navode razlog za to je činjenica da je postupak do momenta oslobođenja od odgovornosti ili izricanja kazne proglašen strogo povjerljivim od strane Međunarodne anti-doping agencije.
Ljevoruki vaterpolista je testiran 21. januara, neposredno pred odlazak u Trebinje na početak priprema za Svjetsko prvenstvo u Dohi, a "pao" je zbog lijeka za inhaliranje.
VPSCG je u saopštenju potvrdio da kod Ukropine postoji kršenje anti-doping propisa, kod uzorkovanja u danima pauze nakon Evropskog, a prije početka priprema za turnir u Kataru.
"Svi vaterpolo reprezentativci dobro znaju da imaju i odgovorne i stručne osobe sa kojima u bilo koje doba, dana ili noći, mogu da provjere, smiju li ili ne, da konzumiraju bilo koji lijek, kao i da ih je medicinski tim i savjetovao i edukovao po svim ovim pitanjima", kažu iz VPSCG.
Koliko ozbiljno VPSCG radi po ovim pitanjima, kako navode, dovoljna je samo jedna činjenica, da je na seminaru vaterpolo trenera u decembru mjesecu, ovo bila jedna od tema koju je prezentovala nacionalna Komisija za anti-doping.
"Naš fokus je sada da Aleksi pomognemo u pronalaženju pravnog tima, koji će nam zajedno dati smjernice u dokaznom postupku i u skladu sa naprijed navedenim VPSCG se po ovom pitanju više neće oglašavati do okončanja postupka", zaključili su iz VPSCG.
Vijesti.me; Sportski Forum
|
|
|
|
Post by Admin on Apr 15, 2024 16:05:31 GMT
Odlazak Božje ljevice – besmrtni srpski heroj rekao zbogom! Osvojio sve i dotakao vječnost
.jpg)
Na vaterpolo hram „Banjica“ stavljen je katanac. U kakvom je stanju čuveno zdanje, mogao bi da stoji natpis: Opasno po život. Na istom tom mjestu, sredinom posljednje decenije prethodnog vijeka, dok je širom Jugoslavije buktio rat, pojavio se sedmogodišnji dječak. Naizgled isti kao svi ostali, a vrijeme će pokazati da je sušta suprotnost od svih. Totalno drugačiji, veliki šampion, jedan od najvećih srpskih sportista. I planetarnih.
Filip Filipović počeo je tamo gdje je skoro svako dijete čeznulo da barem jednom uskoči u vodu, da zapliva i zatrese mrežu. Partizanova vaterpolo škola iznedrila je more asova, a među tim talasima oblikovan je višestruki olimpijski, svjetski i evropski šampion. Božja ljevica dotakla je vječnost, osvojila je sve sa Srbijom, a na impozantnu klupsku karijeru odlučila da stavi tačku 23 godine nakon debija protiv kotorskog Primorca. Ne negdje u tuđini, nego u Beogradu. Kako i dolikuje besmrtnom srpskom heroju.
„To je to. Definitivno. Prošle godine sam zaista bio spreman već da odem u penziju, ali ne na način na koji se završila sezona, defitinivno. To sam jednostavno prelomio i bio dužan sebi da odlučim. Nažalost, nisam imao mnogo vremena da ovo iskomuniciram sa javnošću, pa Grcima nije bilo jasno. Oni su tražili neki produžetak saradnje, ja sam rekao: ’Ne, to je to’. Ali onda zaista na kraju sezone nije to bio način na koji sam želio da završim karijeru. Možda mi je suđeno bilo da se desi onako kako je i počelo. U svojoj zemlji, kod svoje kuće“, obznanio je Filip Filipović u podkastu Alesto.
Planove je pravio, sudbina je udesila drugačije. I zaista, ne bi to bilo to da se Filip Filipović prije godinu dana, kako je isprva najavio, oprostio od vaterpola kao igrač Olimpijakosa, i to poslije eliminacije u četvrtfinalu Lige šampiona i kasnije besmislenom razigravanju.
Zna se kako se opraštaju velikani – sa peharom, osmjehom i na rukama saigrača.
Između ostalog, zbog toga je veličanstvena karijera i produžena, zbog toga traje još malo. Do početka juna i finalnog turnira Lige šampiona, na kome će Filip Filipović kao kapiten povesti Novi Beograd ka (nadamo se) istorijskom trofeju, ka besmrtnosti. Onako kako samo on to umije. A, prije toga će imati i priliku da osvoji duplu krunu. Bio bi to filmski scenario, baš kao onaj iz Tokija.
Kada kucne taj čas, golmani će konačno moći mirno da spavaju. Neće više morati da strahuju. Još koji mjesec i gromovnik sa nezgodne strane neće više biti njihova najveća noćna mora. To je jače od dvije decenije na klupskom planu, na reprezentativnom su svi odahnuli još prije tri.
Upravo te Olimpijske igre i onaj gol Špancima u polufinalu za pobjedu, kada je lopta putovala čitavu vječnost, slika su i prilika Filipa Filipovića. Simbolizuju sve ono što je on predstavljao za reprezentaciju, za državu Srbiju. I sport u cjelini.
Božja ljevica nikada nije zakazala u velikim utakmicama. Vazda je bila prkosna, inatila se, išla glavom kroz zid i – probijala ga.
„Ne treba se igrati sa srpskim inatom. Pokazalo se mnogo puta kako to ispadne. Imali smo 20 i više puta priliku da vidimo u tenisu kako je to kad se igrate sa Novakovim inatom. Ne isplati se ta rabota“, govorio je kapiten Srbije prije no što će drugi put postati olimpijski šampion.
Tokio je bio kulminacija, labudova pjesma najbolje generacije u istoriji srpskog sporta, vjerovatno i jedno od najboljih u istoriji svjetskog sporta. I sigurno najbolje na planeti od 2000. godine do oproštaja šestorice veličanstvenih. Za 22 ljeta, tačno toliko medalja sa najvećih takmičenja – Olimpijske igre, svjetski i evropski šampionati – i u većinu njih svoje prste umješala je najubojitija srpska ljevica.
Još davne 2003. godine Filip Filipović je kao 16-ogodišnjak krenuo na seniorsko Evropsko prvenstvo, nije ulazio u igru, ali je bio dio ekipe koja je osvojila zlato. Dobro je znao Nenad Manojlović šta mu je činiti, ko je budućnost srpskog vaterpola. U Kranju protiv Hrvatske, finalu koje su obilježili neredi, započeo je žetvu i vremenom postao osovina državnog tima.
I nikada nije bilo onoga: hoću da igram, neću da igram za reprezentaciju. Kada selektor pozove, bilo da je to Dejan Savić, Dejan Udovičić ili neko treći, važilo je: tu sam!
Za Srbiju dok mogu da plivam – to je bio moto Filipa Filipovića.
„Kod mene zaista postoji ogromna želja da i dalje igram za svoju naciju i da branim boje svoje zemlje. Gdje ćete pronaći veći motiv od toga? Mislim da u tome ima beskrajno mnogo motiva za svakog sportistu, a uz sve to ja sada želim i da uživam u vaterpolu i da ponovljam uspjehe dokle god to bude bilo moguće“, pričao je Filip Filipović i uvijek isticao jedno:
„Najposniji sam kada se zagrlimo svi, pogledamo između nas i zapjevamo Bože pravde“.
Zbog ovakvih stavova, koji su krasili i Andriju Prlainovića, Duška Pijetlovića i ostale saborce, jeste miljenik nacije, poput Novaka Đokovića, Tijane Bošković, Bogdana Bogdanovića, Miloša Teodosića...
Asocijacija na Filipa Filipovića zanavijek će biti Olimpijske igre u Tokiju i Rio de Žaneiru, ali i Svjetsko prvenstvo u Rimu 2009. godine, kada je sa 20 golova bio prvi strijelac šampionata, a Srbija pod tim imenom došla do prve zlatne medalje. Tada se dalo vidjeti da je reprezentacija dobila novog vođu, da ta generacija ima jednak, ako ne i veći, potencijal od one u kojima su igrali Aleksandar Šapić, Vladimir Vujasinović, Dejan Savić... I da lijevoruki bombarder ima nešto što mnogi drugi nemaju.
To nešto imaju samo odabrani. Njima može da se gleda kroz prste kada zaštekaju u odbrani ili nisu prvi u kontri. Tu je Filip Filipović možda i najsličniji Milošu Teodosiću.
„Kouč Janakis nam je rekao da Teodosić ima jako slabe lateralne kretnje i da smo mi zbog toga morali da ga se riješimo. Ali znate zašto ima spore lateralne kretnje. Ima velika muda pa mu smetaju, udaraju o parket. Ja sam se smijao, ali to je jedna istina“, govorio je Duda Ivković.
Udarala su i o dno bazena. I kada je nosio kapicu Partizana, ali i kasnije u Pro Reku, u dva mandata, kao i Radničkom, Solnoku, Olimpijakosu, sada u Novom Beogradu. Sa svima je osvajao trofeje. A, pogotovo je taj ratnički mentalitet i prepoznatljivi inat dolazio do izražaja u državnom timu.
Pamtiće se medalje, ali i lavovska rika poslije golova. Tri prsta visoko podignuta iznad bazena. Najčešće poslije sudijskih nepravdi, provokacija, niskih udaraca...
Mnogi roditelji će pamtiti i koliko vode je proliveno iz kada, koliko je krpa iscjeđenih zbog reklame i rečenica: kako pliva Filip Filipović? Pliva kao delfin!
I tako već 23 godine, još od onog aprilskog dana kada ga je Dejan Udovičić bacio u vatru i pružio priliku da obuče opremu njegovog Partizana. Div se u zvaničnim utakmicama neće oprostiti u kapici posrnulog giganta sa „Banjice“, ali revijani meč za kraj, poslije svega, i taj jedan sat ponovo u Partizanu – bila bi to čista romantika. Baš kao što je bio ispraćaj šestorice veličanstvenih na bazenu „Milan Gale Muškatirović“ pred krcatim tribinama i zvanicama poput Novaka Đokovića.
Takav odlazak bi i te kako imao smisla. Naročito kada se u obzir uzme povezanost Filipa Filipovića i Partizana.
„Jedno je istina, šta god se desi ili gdje god odem za nekoliko godina, Partizan će ostati moj matični klub, jedini klub koji volim. Crno-bijeli su mi pružili sve, ali i ja sam njima. Igrao sam sa polomljenim koljenom, šakom, milion puta sam rizikovao karijeru... Koliko god je to klub ljudi iz uprave, toliko je i moj, i tako će ostati“, svojevremeno je pričao lijevoruki bombarder, a prošlog ljeta se kao član Upravnog odbora sedmostrukog evropskog prvaka prisjetio i teških trenutaka:
„Partizan je prije 20 godina imao težu situaciju, tada je klub napustio skoro cio tim sa izuzetkom dva igrač i mene lično. Klub je tada jednostrano raskinuo ugovor sa skoro svima, ostavio je u timu mene, trenera Dejana Udovičića, donijeta je odluka da se gradi novi Partizan. Bili smo klinci, djeca, nismo znali šta nas je snašlo. Kompletna ekipa je otišla, ostali smo da se borimo protiv istih tih momaka koji su prešli u druge klubove. Vjerovali smo da možemo, gubili smo naravno, ali su nas ti porazi definisali kao generaciju, klub“.
Kako god, kada besmrtni srpski heroj posljednji put izađe iz bazena, biće emotivno. Kao što je bilo poslije Tokija. Filip Filipović i Dejan Savić. Zagrljeni. U suzama. Posljednji put kao kapiten i selektor. Nisu mogli da izdrže, nisu krili suze.
Slika za vječnost, kao i karijera Božje ljevice. Gruvala je tako silno jače od dvije decenije i sakupila više zlata od Narodne banke Srbije.
Medalje mogu da se izmjere, a radost koju je osjećala nacija... E, to nema cijenu.
REPREZENTATIVNI USPJESI – SENIORSKA REPREZENTACIJA SRBIJE:
2003. Evropsko prvenstvo u Kranju – zlato
2005. Mediteranske igre u Almeriji – bronza, Svjetska liga u Beogradu – zlato
2006. Evropsko prvenstvo u Beogradu – zlato, Svjetska liga u Atini – zlato, Svjetski kup u Budimpešti – zlato
2007. Svjetski kup u Berlinu – zlato, Svjetsko prvenstvo u Melburnu – četvrto mesto
2008. Olimpijske igre u Pekingu – bronza, Evropsko prvenstvo u Malagi – srebro, Svjetska liga u Đenova – zlato
2009. Svjetsko prvenstvo u Rimu – zlato, Svjetska liga u Podgorici – bronza, Mediteranske igre u Peskari – zlato
2010. Evropsko prvenstvo u Zagrebu – bronza, Svjetska liga u Nišu – zlato, Svjetski kup u Oradei – zlato
2011. Svjetsko prvenstvo u Šangaju – srebro, Svjetska liga u Firenci – zlato
2012. Olimpijske igre u Londonu – bronza, Evropsko prvenstvo u Ajndhovenu – zlato
2013. Svjetska liga u Čeljabinsku – zlato, Svjetsko prvenstvo u Barseloni – sedmo mjesto
2014. Evropsko prvenstvo u Budimpešti – zlato, Svjetska liga u Dubaiju – zlato
2015. Svjetsko prvenstvo u Kazanju – zlato, Svjetska liga u Bergamu – zlato
2016. Evropsko prvenstvo u Beogradu – zlato, Svjetska liga u Huidžuu – zlato, Olimpijske igre u Riju – zlato
2017. Svjetska liga u Ruzi – zlato, Svjetsko prvenstvo u Budimpešti – bronza
2018. Mediteranske igre u Taragoni – zlato, Evropsko prvenstvo u Barseloni – zlato
2019. Svjetska liga u Beogradu – zlato
2020. Evropsko prvenstvo u Budimpešti – peto mjesto
2021. Olimpijske igre u Tokiju – zlato
REPREZENTATIVNI USPJESI – JUNIORSKA REPREZENTACIJA SRBIJE:
2001. Evropsko prvenstvo u Hagenu – bronza
2002. Evropsko prvenstvo u Bariju – zlato
2003. Evropsko prvenstvo u Istanbulu – zlato, Svjetsko prvenstvo u Napulju – zlato
2004. Evropsko prvenstvo na Malti – zlato
2005. Evropsko prvenstvo u Sofiji – zlato, Svjetsko prvenstvo u Argentini – zlato
2006. Evropsko prvenstvo u Oradei – zlato
KLUPSKI USPJESI:
Partizan (2001 – 2009) – Dupla kruna u sezonama 2001/2002, 2006/2007, 2007/2008 i 2008/2009
Pro Reko (2009 – 2021) – Prvak Evrope u sezonama 2009/2010 i 2011/2012, šampion Italije u sezonama 2009/2010, 2010/2011 i 2011/2012, osvajač Superkupa Evrope 2010. godine i osvajač Regionalne lige u sezoni 2011/2012
Radnički Kragujevac (2012 – 2014) – Osvajač Kupa Evrope 2013. godine, vicešampion Evrope 2014. u Barseloni
Pro Reko (2014 – 2020) – Prvak Evrope u sezoni 2014/2015, osvajač Superkupa Evrope 2015. godine, šampion Italije i osvajač Kupa Italije u sezonama 2017/2018 i 2018/2019
Solnok (2020 – 2021) – Osvojen Kup Evrope u sezoni 2020/2021, šampion Mađarske u sezoni 2020/2021
Olimpijakos (2021 – 2023) – Dupla kruna u Grčkoj u sezonama 2021/2022 i 2022/2023
Novi Beograd (2023 – 2024) – Kup Srbije
INDIVIDUALNA PRIZNANJA:
Dobitnik “Majske nagrade” Sportskog saveza Srbije 2007. godine
Najbolji igrač Evrope u izboru LEN za 2009. godinu
Najbolji strijelac Svjetskog prvenstva u Rimu sa 20 golova
Na šampionatu svijeta u Šangaju 2011. proglašen je za najboljeg igrača
U anketi FINA izabran za najboljeg igrača svijeta 2011. i 2014. godine
Član idealne postave olimpijskog turnira u Londonu 2012. godine
Najbolji igrač Evrope u izboru LEN za 2014. godinu
Najbolji strijelac finalnog turnira Svjetske lige u Dubaiju 2014. godine sa 17 golova
Proglašen za najboljeg vaterpolistu u 2015. godini u izboru sajta Waterpolo World
Član idealne postave olimpijskog turnira u Riju 2016. godine
Najbolji strijelac Olimpijskih igara u Riju 2016. godine, zajedno sa Giljermom Molinom, sa 19 golova
Najbolji igrač Olimpijskih igara u Riju 2016. godine, u izboru novinara
Najbolji srpski sportista u 2016. godini, u izboru Olimpijskog komiteta Srbije
Najbolji igrač 2016. godine, u izboru američkog magazina Swimming World
Najbolji igrač Evrope u 2016. godini, u izboru LEN
Najbolji igrač Evropskog prvenstva u Barseloni 2018. godine
Najbolji igrač Evrope u 2018. godini, u izboru LEN
Najbolji igrač finalnog turnira Svjetske lige u Beogradu 2019. godine
Najbolji igrač Olimpijskih igara u Tokiju 2021. godine i član idealne postave
Najbolji igrač svijeta u 2021. godini u izboru FINA
Najbolji srpski sportista u 2021. godini, u izboru Olimpijskog komiteta Srbije
Najbolji igrač Evrope u 2021. godini, u izboru LEN
Najbolji srpski sportista u 2021. godini, u izboru Udruženja sportskih novinara Srbije
*****
Impozantna lista, da ti pamet stane. Ima još malo prostora da se uveća.
Mozzart Sport; Sportski Forum
|
|
|
|
Post by Admin on Apr 15, 2024 16:06:01 GMT
Kraj kakvom se nije nadao! Branislav Mitrović ne ide na Olimpijske igre u Pariz!
Branislav Mitrović je bio dio reprezentacije tokom najplodonosnijih godina, osvajao je zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Rio de Žaneiru i Tokiju, ali se na predstojećim u Parizu neće pojaviti. Neće biti dio državnog tima, to je odluka Uroša Stevanovića.
Zasigurno kraj kakvom se trofejni golman nije nadao. Karijeru neće završiti na najvećem planetarnom događaju, vjerovatno će mu posljednji meč biti u kapici francuskog Turkoana ove sezone.
Na Svjetskom prvenstvu u Fukuoki je bio prvi golman reprezentacije (zamjena mu bio Vladimir Mišović iz Crvene Zvezde), ali su se stvari promjenile ove godine. Radoslav Filipović bio je ’jedinica’ na Evropskom prvenstvu u Zagrebu, a potom i na planetarnom u Dohi. Branislav Mitrović je u međuvremenu obavio razgovor sa selektorom Urošem Stevanovićem i predočeno mu je neće biti u sastavu.
„Meni je bio cilj da pokušam da završim karijeru nekako zajedno sa Olimpijskim igrama u Parizu. Međutim, sada sam dobio tu informaciju (da neće biti dio tima prim. aut.) od strane selektora i to je to, jednostavno završavam svoju igračku karijeru i okrećem se drugim stvarima“, rekao je Branislav Mitrović za RTV, prenijele su Vaterpolo vesti.
Branislavu Mitroviću će Turkoan izvjesno biti posljednja stanica u karijeri, 39-godišnji golman je pored francuskog kluba branio boje mađarskog kvinteta – Ferencvaroš, Debrecin, Eger, OSC Budimpešta i Vašaš, te Partizana i Vojvodine u kojoj je ponikao.
Za državni tim je upisao preko 200 nastupa, bio dio generacije koja je osvojila sve što se može osvojiti, a za razliku od Andrije Prlainovića, Duška Pijetlovića, Filipa Filipovića, Stefana Mitrovića, Milana Aleksića i Gojka Pijetlovića odlučio je da se ne povuče iz reprezentacije. Ipak, šansu da zaigra na još jednim Olimpijskim igrama, očigledno, neće dobiti.
Mozzart Sport; Sportski Forum
|
|
|
|
Post by Admin on May 23, 2024 12:26:49 GMT
Vaterpolisti počeli pripreme za OI; Gojković: "Nadam se da ćemo imati sve igrače na raspolaganju"
Vaterpolo reprezentacija Crne Gore počela je danas pripreme za nastup na Olimpijskim igrama u Parizu.
Navodi se da je riječ o uvodnom dijelu, u kojem će trenirati igrači iz domaćih klubova i vaterpolisti koji su završili klupske sezone u inostranstvu, saopšteno je iz Vaterpolo saveza.
Selektor Vladimir Gojković kazao je da će se ostali igrači priključivati kako budu završavali obaveze u klubovima.
"Trudićemo se da im damo što više odmora, jer je sezona bila zaista naporna”, kazao je Gojković.
Najavljeno je da će crnogorski vaterpolisti od 05. juna boraviti u Los Anđelesu, gdje će se pripremati sa selekcijom Sjedinjenih Američkih Država.
“Vjerujem da ćemo se do tada kompletirati, nadam se da ćemo imati sve igrače na raspolaganju, osim Miroslava Perkovića, koji će u tom periodu sa Novim Beogradom igrati fajnal-for Evrolige”, rekao je Gojković.
Vaterpolisti Crne Gore na olimpijskom turniru u Parizu igraće u grupi A, a za plasman u četvrtfinale koje će izboriti najbolje četiri ekipe boriće se sa Italijom, Hrvatskom, Rumunijom, Grčkom i Sjedinjenim Američkim Državama.
U grupi B rivali će biti Španija, Mađarska, Srbija, Australija, Japan i Francuska.
Vaterpolo turnir na OI u Parizu na programu je od 28. jula do 11. avgusta.
Portal Analitika; Sportski Forum
|
|
|
|
Post by Admin on Jun 9, 2024 13:37:44 GMT
PRIPREME ZA OI 2024: Vaterpolisti stigli u Los Anđeles, Gojković: Vjerujem da ćemo naredne sedmice biti potpuno spremni
Vaterpolo reprezentacija Crne Gore tokom zajedničkih priprema sa selekcijom Sjedinjenih Američkih Država (SAD) odigraće dva zvanična meča, u noći između 12. i 13. juna u Los Anđelesu, odnosno 14. i 15. juna u San Dijegu, saopšteno je iz Vaterpolo plivačkog saveza.
Navodi se da crnogorski vaterpolisti u Los Anđelesu imaju odlične uslove, u sklopu zajedničkih priprema sa selekcijom SAD.
"Selektor SAD je napravio plan rada koji i nama odgovara. Imamo veliki broj sati u bazenu i u pratećim sadržajima. Svakog jutra treniraćemo u jednom dijelu sami, a u drugom sa američkom selekcijom, imaćemo i nekoliko trening mečeva", rekao je Gojković.
Na pripremama u Los Anđelesu su Dejan Lazović, Kanstantin Averka, Aljoša Mačić, Vlado Popadić, Stefan Vidović, Đuro Radović, Vladan Spaić, Dušan Matković, Vasilije Radović, Petar Tešanović, Marko Mršić, Jovan Vujović, Darko Đurović, Bogdan Đurđić, Martin Gardašević, Danilo Radović, Andrija Korać i Dimitrije Obradović.
"Još čekamo da se potpuno oporave Đuro Radović i Vladan Spaić, koje još ne koristimo u igri. Vjerujem da će naredne sedmice biti potpuno spremni", kazao je Gojković.
Pripreme u SAD zbog obaveza u klubovima propustili su Miroslav Perković i Dušan Banićević, dok se na širem spisku kandidata za nastup na Olimpijskim igrama nalaze Luka Murišić, Uroš Vučurović, Đorđije Stanojević, Ilija Radović i Lazar Andrić.
Kapiten Petar Tešanović je istakao da su igrači imali naporne sezone, sa nacionalnim timom učestvovali na Svjetskom i Evropskom prvenstvu, uz obaveze u klubovima.
"Sada su pred nama novi izazovi, spremamo se trenutno u Americi, gdje imamo sve uslove za dobar rad i pripreme. Iza nas je i dugo putovanje, ali smo se brzo aklimatizovali i spremni smo da na pravi način iskoristimo ovih desetak dana", rekao je Tešanović.
Crnogorski vaterpolisti na olimpijskom turniru u Parizu igraće u grupi A, u kojoj su Hrvatska, Italija, Grčka, SAD i Rumunija.
U grupi B su Srbija, Španija, Mađarska, Australija, Japan i Francuska.
Po četiri najbolje selekcije iz dvije grupe plasiraće se u četvrtfinale. Olimpijske igre na programu su od 26. jula do 11. avgusta.
Vijesti.me; Sportski Forum
|
|
