|
|
Post by Admin on Jul 13, 2024 21:34:55 GMT
Ko će biti najbolji strijelac Eura? UEFA promijenila pravilo
ŠPANIJA i Engleska u nedjelju u 21 sat na Olimpijskom stadionu u Berlinu odigraće finale Evropskog prvenstva. U kasnim večernjim satima saznaćemo novog prvaka Europe, ali i onoga ili one koji će dobiti Zlatnu kopačku, nagradu za najboljeg strijelca.
Dani Olmo (Španija), Hari Kejn (Engleska), Jamal Musiala (Njemačka), Kodi Gakpo (Holandija), Georges Mikautadze (Gruzija) i Ivan Šranc (Slovačka) svi trenutno imaju po tri pogotka. S obzirom na to da su Španci i Englezi jedini i dalje u borbi za titulu, jasno je da Olmo i Kejn novim pogocima mogu doći do velikog individualnog priznanja. No, što ako čak šest igrača ostane na učinku od tri pogotka?
UEFA promijenila pravilo. Zlatnu kopačku mogli bi dobiti svi
Dugogodišnje UEFA-ino pravilo za velike turnire glasilo je da će Zlatnu kopačku, ukoliko više igrača ima jednak broj golova, dobiti onaj s najvećim brojem asistencija među njima, dok je drugi kriterijum bila odigrana minutaža.
Međutim, brojni svjetski mediji prenijeli su kako je UEFA odlučila promijeniti pravilo za ovaj turnir, odnosno dati priznanje svima koji imaju jednak broj golova. Dakle, ne daju li gol Kejn ili Olmo u finalu Eura, sva šestorica biće proglašena najboljim strijelcima turnira.
index.hr; Sportski Forum
|
|
|
|
Post by Admin on Jul 14, 2024 9:30:25 GMT
Pogledaj ih kako sijaju
.jpg)
Ima kod Ildefonsa Falkonesa, jednog od najpoznatijih španskih pisaca u ovom vijeku – kada je prvobitno objavljen njegov bestseler "Katedrala na moru", kasnije pretvoren i u seriju, Lamin Jamal još nije bio rođen; a opet, kao da ništa od modernog svijeta nije postojalo prije Lamina Jamala, i kao da je cio jedan svijet počeo i završio se i sada imamo nostalgiju za njim između dana rođenja Hesusa Navasa i dana rođenja Lamina Jamala – ima kod Falkonesa onaj sjajan citat o moru, o Mjesecu, o zvijezdama i zvezdicama, a ponajviše o onome što je bilo.
"Prošlost ne postoji. Nema ničega za čim treba žaliti. Danas je dan kada počinjemo da živimo. Pogledaj more, more nema prošlost. Ono je samo – tu. I mjesec i zvijezde su tu da nam osvijetle put. Oni sijaju za nas. Šta njih briga šta se dešavalo u prošlosti? Oni nas prate, i srećni su zbog toga; pogledaj ih kako sijaju. Na nebu svjetlucaju zvijezde; da li bi bile takve kada bi prošlost bila važna?"
Ima kod Dejmona Albarna, jednih od najnepriznatijih engleskih pjesnika u prošlom vijeku, ona sjajna strofa o nedjelji, o vremenu, a zapravo o zemlji koja se mijenja.
"Nedjelja, opet je nedjelja, i šetaš kroz park / Tamo ćeš sresti jednog starog vojnika koji brblja o prošlosti / Borio se za nas u dva svjetska rata / A sada kaže da Engleska kakvu je znao više ne postoji."
(2,65) Španija (2,85) Engleska (3,60)
U prošlosti, onoj fudbalskoj, postojala je jedna strašna Španija, pa šta? Postojala je i Španija koju je bilo lako mrziti, pa opet je danas dan kada počinje da živi neka nova, koju je lako voljeti, sa trenerom koji ne pravi dramu, sa djecom zbog kojih Morata izgleda kao mladić, a Hesus Navas kao veseli ujak što na rođendan donosi pinjatu i krije tekilu u šolji za čaj.
Postojala je Španija koja je podjeljena, ona čiji djelovi ne navijaju za tu zemlju, jer je ne osjećaju svojom, postojali su navijači koji broje krvna zrnca i gledaju da li neko previše trepće kada je himna, pošto je ionako ne može pjevati. A danas će se, šta ti je ironija, šta ti je sudbina, za nju navijati u svakom kutku kontinenta, čak i tamo kod najvećih španskih rivala.
Postojala je Španija koja se cjepa, i koju je samo fudbal držao na okupu, i Španija koja se integriše, i koju samo fudbal spriječava da postane jedna pomirena i srećna zemlja.
Postojala je Španija dva velika kluba, ili dva i po velika kluba, i Španija svih ostalih klubova, ponosnih što nisu to, tužnih što nikada neće biti to.
Ni za tim ne treba žaliti.
Postojala je Španija Ildefonsa Falkonesa, koji je umio da stvara najuzbudljivije redove, a da potom glasa protiv roditelja Lamina Jamala i agituje protiv svih došljaka; i Španija u kojoj, Falkonesu uprkos, dva crna djeteta mogu da postanu Katalonac i Bask, i da cijela zemlja diše za njih, uključujuči i one koji, kada su iskreni prema sebi, nikako ne bi željeli da im se pojave neki novi Jamal, neki novi Vilijams.
To jest, postojala je takva Španija ako mislite da prošlost uopšte postoji.
A oni s druge strane?
Eh, oni...
U prošlosti, onoj nadfudbalskoj, postojala je jedna Engleska, zapravo je postojalo milion engleski i svaka je bila tužnija, možda i patetičnija od naredne; postojala je, iako je to sada teško zamisliti, Engleska u koju se bilo lako zaljubiti, u njene boje, u njenu strast, u njen optimizam, tada i možda nikada više. Čak i u taj tim, koji je želio da fudbal ostane kod kuće.
Malo je stvari bilo uzbudljivo kao devedesete u Engleskoj, kao Engleska u devedesetima. U tih nekoliko godina, otkako su Dejmon Albarn i Blur izdali "Modern Life is Rubbish" pa sve do trenutka kada Arsen Venger osvaja titulu u Premijer ligi, zemlja se promejnila kao nikada dotad: stvorena je Premijer liga, svake je nedjelje izlazio neki dobar album, a nacija je imala makar dvije velike nade.
Prvo u ljeto 1996, kada je odigrano Evropsko prvenstvo, dotad najveće, pa i najbolje u istoriji; potom u proljeće 1997, kada je Entoni Čarls Linton Bler (pa nećemo valjda mi da mu tepamo!) postao predsjednik vlade.
Još je bilo živih ljudi koji su se borili u dva svjetska rata, još je više bilo ljudi koji su se sjećali Vemblija 1966. na Vembliju 1996, i dalje je to onaj isti Vembli, u trenutku kada Stjuart "Psiho" Pirs uzima loptu i stavlja je naspram Andonija Zubizarete.
U prošlosti, onoj koja danas nije važna, postojala je jedna utakmica, i svaka sličnost je nenamjerna, i te zvijezde koje su tada sijale, one služe samo da osvjetle put, i srećne su zbog toga, i da li bi tako sijale kada bi istorija bila nešto što se pamti?
Bio je, dakle, Vembli, bilo je prelijepo dosadnih i dosadno prelijepih 0:0, i produžeci su (tek da ne bude da je sada sve loše, da je nekada i more imalo ljepše talase) bili mučni i spori – dobar dio toga ide na dušu onih koji su smislili novotariju, grozomorni "zlatni gol", jednu od najgorih ideja u istoriji promjena fudbalskih pravila – i Engleska je uspjela da skine kletvu iz Italije.
Šest punih godina čekali su penale, strahujući od njih, a onda im se namjestila Španija, u četvrtfinalu Evropskog prvenstva, Španija koja ih je nadigrala, Španija koju predvodi jedan Bask, znamo ga dobro, Havijer Klemente, i kojeg uoči meča pitaju koji je najbolji igrač turnira, a on se zagleda u mikrofon i kaže "Zubizareta, Alkorta, Serhi, Jero, Kaminero... Bože, šta li je njima zajedničko?".
Španija kojoj na Vembliju 1996. poništavaju dva gola, makar jedan na pravdi onog istog Boga.
Da je tada postojao VAR, možda bi postojala i prošlost; Španija je sagla glavu i odložila novu kolonizaciju svijeta – ovog puta fudbalsku, ovog puta mentalnu, jer svi su željeli da igraju kao Španci, sve dok im se, kao kad se prejedeš "tres leches", nije smučilo što su Španci toliko dobri – za dobrih deceniju i kusur.
Mogli bi ovoj djeci, koja garant i nemaju pojma kako se Psiho izbečio ka tribinama, da puste taj meč i da im kažu, evo, osvetite ove matorce, vratite Englezima za Vembli (mada će im se samo vratiti, već u polufinalu?), ali zašto bi, kad nema ničega za čim treba žaliti?
(I još jedno malo sjećanje: kada se ono u Rusiji planeti ukazao Kilijan Mbape, nastao je, tako na brzinu, možda i nevješto, samo iz srca, iz duše, tekst koji vas je pitao gdje ste bili kada je Mbape odrastao pred našim očima. Kada se ono u Njemačkoj ukazao Lamin Jamal, mnogo bi bilo ljepše pitati gdje ste bili kada je Jamal pred našim očima zauvijek ostao dječak koji se igra.)
U prošlosti, onoj davnoj, onoj prije nego što je Evropa bila kontinent kakav jeste, a ova igra važna koliko jeste, postojala su dva sukobljena mišljenja, zbog kojih ste u krčmama i kafeima mogli i glavu da izgubite.
Jedni su tvrdili da se fudbal igra za ljubav slave, da je rezultat najvažniji, da se pamte samo pobjednici, da se univerzum dijeli na osvajače pehara i na luzere; drugi su govorili da se fudbal igra u slavu ljubavi, da je bitnija radost jednog musavog dječaka od svih kilograma lažnog zlata koje završi u rukama kapitena.
Ni to, biće, nije važno.
Postoji samo danas, rekao bi Ildefonso Falkones, a opet je nedjelja, dodao bi Dejmon Albarn, i Engleska kakvu smo znali više ne postoji, a Španija kakvu smo znali možda nikada nije ni postojala.
Danas je dan za onu djecu koja igraju u slavu ljubavi, za crno dijete koje postaje Katalonac i za crno dijete koje postaje Bask, danas je dan kada se fudbal vraća kući, samo još da nam javi šta pod tim podrazumijeva, danas je dan za demone iz prošlosti, danas je dan za vampire i psihopate sa Vemblija; da, danas je dan kada počinjemo da živimo, mjesec i zvijezde su tu da nam osvjetle put, pogledaj ih kako sijaju, srećni su zbog toga.
Mozzart Sport; Sportski Forum
|
|
|
|
Post by Admin on Jul 14, 2024 9:42:12 GMT
Trofej se vraća kući, samo gdje je ona?
Trofej Anri Delone, kako se zvanično zove pehar namjenjen osvajaču Evropskog prvenstva, ove nedjelje se vraća kući. E sad, da li mu je pravi dom Engleska, zemlja u kojoj je moderan fudbal nastao ili Španija, nacija sa najviše osvojenih turnira? Od 21.00 časova je na programu na Olimpijskom stadionu u Berlinu veliko finale kontinentalne smotre, vidjećemo šta će bogovi fudbala odlučiti, da li srebrni pehar po četvrti put odlazi u Španiju ili prvi put u istoriji u Englesku.
Neko od smrtnika danas će dostići status božanstva. U centru pažnje svakako su oni najmlađi – s jedne strane 17-godišnji Lamine Jamal (proslavio rođendan u subotu), s druge sada 21-godišnji Džud Belingem. Ako u Berlinu donesu trofej postaće već sada besmrtni u očima svojih sunarodnika.
O Jamalovom golu u polufinalu protiv Francuske bruji čitava planeta već danima, Englezi se plaše da će tinejdžer Barselone ponovo svirati note po kojima će plesati Crvena furija. Međutim, daleko od toga da je najbolji asistent turnira (tri asistencije) jedina prijetnja. Ne zna se sa kog ćoška je Španija opasniji.
Dani Olmo je najbolji strijelac Španije i trenutno na diobi prvog mjesta liste strijelaca sa tri pogotka, a tome je dodao i dvije asistencije. Fabijan Ruiz ima po dva pogotka i asistencije, Niko Vilijams po gol i asistenciju…
21.00: (2,62) Španija (2,85) Engleska (3,50)
Generalno, Španci su najefikasniji tim na Evropskom prvenstvu, postigli su 13 golova. Englezi su bili daleko čvršći i dosadniji, tek za polufinalni duel sa Holandijom (2:1) možemo da im kažemo da su odigrali dobro. Od tih sedam postignutih golova tri je postigao Hari Kejn, a dva Belingem (prvi protiv Srbije na premijeri). Kejn nikada u karijeri, bilo sa Totenhemom, Bajernom ili Engleskom, nije osvojio nijedan trofej. Može li sa 30 godina kapiten Albiona da prekine kletvu i skine crne čini?
Junak preokreta nad Holandijom bio je rezervista Oli Votkins, postigao je pogodak u 91. minutu na asistenciju Kola Palmera. Bio je to treći uzastopni susret u nokaut fazi na kojem su Englezi jurili rezultatski zaostatak i stizali do pogodaka u finišu. Prije toga je u četvrtfinalu Bukaje Saka u 80. minutu neutralisao vođstvo Švajcaraca i donio penale, dok je u osmini finala gordi Albion izvukao produžetke protiv Slovačke golom Belingema u 95. minutu, a potom je Kejn u njima donio pobjedu.
Kako obično biva, kada se neka reprezentacija toliko zaduži kod Fortune, stiže do same završnice turnira. A Englezi će ovaj dug vjerovatno otplaćivati u više rata… I neće im toliko teško pasti, ako osvoje taj toliko željeni trofej.
Amerikanci, vjerovatno najveći zaluđenici za statistikom na planeti, bavili su se temom sreće izabranika Gereta Sautgejta. Izračunali su da nikada, otkad FIFA rangira reprezentacije na listi i tako im približno određuje kvalitet, nisu imali lakše rivale na jednom turniru.
Gledali su novinari Atletika sve rang liste u vrijeme odigravanja turnira, poredili kako je ko bio kotiran od protivnika Engleza i zaključili – bolje od ovoga u Njemačkoj teško da je moglo. Redom, protivnici su bili Srbija (32. na junskoj listi), Danska (21), Slovenija (57), Slovačka (45), Švajcarska (19), pa Holandija (7). Prosjek od 30. mjesta, koje je samo djelimično pokvarila osmoplasirana Španija. U prosjeku je Engleska zaključno sa utakmicom za titulu došla do kote 27.
Veći prosjek je imala samo jednom na kontinentalnoj smotri, 2016. godine u Francuskoj. Tada su Englezima rivali bili Vels, Slovačka, Rusija i Island, sa prosjekom od 29. mjesta na rang listi FIFA. Međutim, Englezi su izgubili od Vikinga u osmini finala. Da nisu, put bi ih dalje vodio na Francusku, Njemačku, pa Portugaliju i ta brojka koju su Amerikanci koristili za bodovanje bi bila daleko manja.
Uporedimo sada put koji je Španija prešla da bi stigla do Olimpijskog stadiona. Nadigrala je redom Hrvatsku (9), Italiju (10), Albaniju (66), Gruziju (74), Njemačku (16) i Francusku (2). Sve to je donijelo prosjek od 29,5 bodova, jedva nešto manji od Engleske. Naravno, jasno je da ga drastično kvare utakmice sa Albanijom i Gruzijom, pri čemu ova prva za Crvenu furiju apsolutno nije imala nikakav značaj, jer je prethodno pobjedama nad Hrvatskom i Italijom obezbjedila prvo mjesto u grupi.
Daleko je važnija činjenica da su Španci pobjedili tri selekcije iz top 10, te domaćina Njemačku koja je 16, dok su Englezi praktično imali samo jednog jakog rivala – Holandiju u polufinalu. Sve se nacrtalo Albionu da dođe do drugog uzastopnog finala, ali sada Sautgejt i njegovi izabranici moraju da pokažu šta su naučili iz poraza od Italije prije tri godine.
Sautgejt još od tog finala na Vembliju konstantno trpi kritike britanske javnosti. Nije mu pomoglo ni to što se Engleska nije proslavila na Mundijalu u Kataru (poraz u četvrtfinalu). Od početka turnira u Njemačkoj zamjeralo mu se na ružnoj, neubjedljivoj igri, do te mjere da su se navijači međusobno šalili kako ne bi bilo loše smjeniti selektora usred Evropskog prvenstva. Potpuno se zaboravilo na činjenicu da je Sautgejt najuspješniji strateg gledajući turnire od 1992. godine. Ima najviše pobjeda protiv timova iz Top 10 FIFA rang liste, Englezi su trijumfovali na 44 odsto susreta, dok su svi ostali selektori zajedno (Grejem Tejlor, Teri Venejbls, Glen Hodl, Kevin Kigan, Sven Goran Erikson, Fabio Kapelo i Roj Hodžson) na 21 odsto pobjeda.
Engleskoj je finale na prošlom turniru bilo prvo u istoriji, Španija je daleko uspješnija selekcija. Već ima tri osvojena zlata, 1964, 2008. i 2012. godine, a samo jednom je izgubila u finalu, 1984. od Francuske, koja je tada bila domaćin. Trenutno Španci dijele prvo mjesto sa Njemcima (računajući i Zapadnu Njemačku) po broju titula, danas bi mogli da se izdvoje na vrhu i da se poslije toga hvali kako nigdje trofej Anri Delone nije tako dugo boravio kao na Pirinejskom poluostrvu.
Selektor Španije, Luis de la Fuente, bi tako završio ciklus koji je započeo još prije 10 godina, kada je preuzeo omladinsku reprezentaciju. Sa ovom generacijom je osvojio 2015. godine Evropsko prvenstvo za omladince, 2019. Evropsko prvenstvo za mlade (do 21 godine), a sada bi taj uspjeh mogao da ponovi i u seniorskoj konkurenciji i tako potvrdi ono što u suštini svi već i znamo - da se u Španiji radi najbolje u mlađim kategorijama.
Poređenja radi, te 2015. Engleska nije ni učestvovala na EP za omladince, dok je 2019. mlada selekcija Albiona završila učešće u grupnoj fazi sa samo jednim osvojenim bodom.
„Kada me ljudi pitaju da li sam sujeveran, kažem da nisam – samo imam vjeru. Religiozan sam zato što sam odlučio da budem. Dolazim iz religiozne porodice, ali tokom života sam imao mnoge sumnje koje su me udaljile od nje. U jednom trenutku odlučio sam da se približim bogu i da se oslonim na njega za sve što radim. Bez njega, ništa u životu ne bi imalo smisla“, kazao je De la Fuente pred veliko finale.
Oba selektora naravno kriju karte za večerašnji meč. Niko sa sigurnošću ne može da tvrdi da zna oba tima, ali na osnovu brojnih analiza možemo da pretpostavimo najvjerovatnije sastave:
Španija (4-3-3): Simon – Karvahal, Le Normand, Laport, Kukurelja – Ruiz, Rodri, Olmo – Jamal, Morata, Vilijams
Engleska (3-4-2-1): Pikford – Volker, Stouns, Guehi – Saka, Mejnu, Rajs, Šo – Belingem, Foden – Kejn
Važno za Špance je da se Morata nije povrijedio, poslije onog bizarnog incidenta sa kraja polufinalne utakmice. Vidjeli ste vjerovatno, bio je viralan snimak kada ga je redar nesrećno „pokosio“, pošto je proklizao na travi u momentu kada je htio da promeni smjer u kojem je trčao.
Mada, ima i onih koji smatraju da ovakva Španija zaslužuje boljeg centarfora od Morate. Osim gola protiv Hrvatske, kapiten Furije nije mnogo toga doprinio direktno u rezultatima.
„Nama Špancima je teško da prepoznamo dobre stvari koje imamo. Morata je čist primjer. Ima brojke superstara. Četvrti je najbolji strijelac Španije u istoriji, treći na Evropskim prvenstvima, osvajao je titule na top nivou. Bio bi legenda u svakoj drugoj zemlji, ali kod nas je to teže. Ja sam 100 odsto uz njega. Ima podršku od saigrača i stručnog štaba, žao nam je svima zbog toga što trpi od pojedinog djela medija“, rekao je De la Fuente.
Morata je otvorio turnir pogotkom, možda je red i da ga zatvori na isti način. Pogotovo zbog toga što, sudeći po izjavama engleskih reprezentativaca, potpuno je u sjenci Jamala, Rodrija i ostalih.
„Jamal je nevjerovatan talenat. Generacijski talenat. Ne dešava se često da sa 16 godina dajete golove Francuskoj u ‚raklje‘ u polufinalu Evropskog prvenstva“, kazao je Oli Votkins. Moratu nije ni pominjao.
Španija i Engleska su se sastale već devet puta u 21. vijeku, ali od toga je sedam mečeva bilo prijateljskih, a dva u ne tako značajnoj Ligi nacija. Dakle, nijedan od tih devet duela nije bio ni približno bitan kao ovaj današnji. Ipak, pomenimo da Španci vode sa 5:3 u pobjedama, uz jedan remi. Posljednji su se ipak radovali Englezi, u oktobru 2018. u Ligi nacija, kada su u Sevilji slavili sa 3:2.
Posljednju zaista bitnu utakmicu Crvena furija i Albion su odigrali 1996. godine u četvrtfinalu Evropskog prvenstva. Poslije 90, pa ni dodatnih 30 minuta nije bilo golova, a Englezi su prošli dalje zahvaljujući boljem izvođenju jedanaesteraca.
EVROPSKO PRVENSTVO – FINALE
Nedjelja
21.00: (2,62) Španija (2,85) Engleska (3,50)
Mozzart Sport; Sportski Forum
|
|
|
|
Post by Admin on Jul 14, 2024 14:54:41 GMT
Engleski bek neće zadržati medalju ako osvoje Euro. Otkrio je kome će je dati
ENGLESKA i Španija će u nedjelju u 21 sat na Olimpijskom stadionu u Berlinu igrati finale Evropskog prvenstva. Brojni stručnjaci hvale igru Španaca i istovremeno kritikiju Engleze. No, obje reprezentacije dosad nisu doživjele nijedan poraz. Španija je pobijedila Hrvatsku, Italiju i Albaniju, te izbacila Gruziju, Njemačku i Francusku u nokaut-fazi, dok je Engleska remizirala s Danskom i Slovenijom, pobijedila Srbiju, pa u doigravanju savladala Slovačku, Švajcarsku i Holandiju.
Jedan od najvažnijih igrača Engleske na putu do finala bio je bek Mark Guehi (24). U najavi susreta sa Španijom otkrio je da neće zadržati zlatnu medalju ukoliko osvoje Euro.
"Daću je mami i tati, oni će je čuvati. Meni su bitna sjećanja koja možeš dijeliti. Iskreno, ona su najvažnija. Uživam na putu. Ponekad sam nervozan, ali pokušavam da mi ta osjećaj bude od pomoći", rekao je Guehi, koji je na Euru odigrao sve utakmice osim protiv Švajcarske u četvrtfinalu, kada je bio suspendovan zbog dvaju žutih kartona.
Guehi bi mogao napraviti transfer karijere
Guehi je prošao Čelzijevu školu fudbala, te je bio član Svonsija i Kristal Palasa, koji ga je 2021. doveo za 23 miliona eura. Ugovor mu vrijedi još dvije godine, no povezuje ga se s velikim klubovima poput Mančestera Junajteda, što znači da bi uskoro mogao napraviti transfer karijere. Za englesku reprezentaciju ima 15 nastupa.
index.hr; Sportski Forum
|
|
|
|
Post by Admin on Jul 14, 2024 14:57:48 GMT
Evo koliko novca će svaki igrač Španije dobiti, ako postanu prvaci Europe
ŠPANIJA i Engleska u 21 sat na Olimpijskom stadionu u Berlinu igraju finale Evropskog prvenstva. Reprezentacije pod vođstvom selektora Luisa de la Fuentea i Gereta Sautgejtaa nisu doživjele poraz na turniru. Španija je u grupi B pobijedila Hrvatsku, Italiju i Albaniju te izbacila Gruziju, Njemačku i Francusku u nokaut-fazi, dok je Engleska u grupi C remizirala s Danskom i Slovenijom, pobijedila Srbiju, pa u doigravanju savladala Slovačku, Švajcarsku i Holandiju.
Prije početka turnira UEFA je objavila da će pobjednik ovogodišnjeg Eura dobiti bogat bonus od 28,25 miliona eura. Taj iznos dijeli se između Saveza, te igrača i stručnog štaba. U španskom slučaju, dogovoreno je da 30 posto od bonusa s turnira bude podijeljeno među igračima.
Tako će biti osim u slučaju da osvoje naslov, kada će postotak za igrače narasti na 40 posto. U slučaju da Španiji donesu četvrto zlato, među igračima će biti podijeljeno 11.3 miliona eura, odnosno svaki od njih dobit će 430 hiljada eura. U slučaju Engleske nije poznato kakva podjela bonusa je dogovorena.
index.hr; Sportski Forum
|
|
