|
|
Post by Admin on Jul 20, 2024 21:35:36 GMT
NOVA FIFA RANG LISTA: Španija napravila ogroman skok, a evo gdje je Srbija poslije neuspješnog EURA!
Fudbalska reprezentacija Srbije zadržala je 32. mjesto na najnovijoj rang listi FIFA, uprkos gubitku od 7,86 bodova u odnosu na prethodnu godinu. Srpski tim je završio takmičenje na Evropskom prvenstvu u grupnoj fazi, sa jednim porazom i dva remija. Ovo je bio njihov prvi nastup na kontinentalnom šampionatu poslije 24 godine, ali nisu uspjeli da ostvare veći uspjeh.
Na vrhu rang liste FIFA ostaje Argentina, koja je dodatno učvrstila svoju poziciju osvajanjem Kopa Amerike. Drugo mjesto zauzima Francuska, koja je stigla do polufinala na Evropskom prvenstvu. Španija, novi šampion Evrope, napredovala je za pet mjesta i sada se nalazi na trećem mjestu.
Engleska je takođe ostvarila napredak za jedno mjesto i sada je četvrta, dok se Brazil spustio za jednu poziciju nakon neuspjeha na Kopa Americi. U TOP 10 su još Belgija, Holandija, Portugal, Kolumbija i Italija.
Hrvatska, koja je prethodno bila među deset najboljih, nazadovala je za tri mjesta i sada je na 12. mjestu. Najveći napredak zabilježila je Turska, koja se sa 42. mjesta popela na 26. poziciju.
HotSport.rs; Sportski Forum
|
|
|
|
Post by Admin on Jul 20, 2024 22:46:54 GMT
Još jedan selektor nakon neuspjeha na Euru podnio ostavku
Dosadašnji selektor danske fudbalske reprezentacije, Kasper Hjulmand, podnio je ostavku, objavio je Danski fudbalski savez (DBU)...
Nakon Gereta Sautgejta, još jedan dugogodišnji selektor odstupio je sa svog mjesta. Kasper Hjulmand nakon četiri godine podnio je ostavku na mjesto selektora danske reprezentacije, nezadovoljan zbog toga što je na drugom velikom tamičenju zaredom njegova ekipa ostala bez pobjede.
Hjulmand je predvodio dansku reprezentaciju do polufinala Eura 2020. godine, a nakon toga je na Svjetskom prvenstvu Danska iznenađujuće ispala u grupi, dok ju je u osmini finala netom završenog Eura zaustavila Njemačka.
Na posljednja dva velika turnira (Euro 2024, Svjetsko prvenstvo 2022), Danska je odigrala sedam utakmica bez pobjede i sa svega tri postignuta gola. Hjulmand je na klupi vodio 54 utakmice u kojima je ostvario 32 pobjede, osam remija i 14 poraza (dva od Hrvatske).
"Ekipi treba nova energija. Bila je nevjerovatna čast i privilegija biti trener reprezentacije četiri godine. Dao sam sve od sebe kako bi ostvarili uspjeh i okupili ljude oko ekipe. Predstavljati svoju zemlju apsolutno je najveća stvar koju mogu zamisliti, međutim ne radi se o meni. Radi se o tome što je najbolje za ekipu", rekao je sad već bivši selektor o razlozima svoga odlaska.
Morten Vighorst biće privremeni nacionalni selektor do 2025. godine, saopštio je fudbalski savez.
Prije dolaska za kormilo danske ekipe, Hjulmand je vodio Nordsjeland, Majnc i Lingbi.
SportNet.hr; Sportski Forum
|
|
|
|
Post by Admin on Jul 20, 2024 22:48:10 GMT
Ako ovo je kraj, ako umro je sjaj...
Zavjesa na 17. Evropsko prvenstvo se spustila, Španija je četvrtim naslovom postala rekorder, a prije nego što je stigla do te laskave titule najprije je okončala fudbalski put jednog velikog igrača, tihog radnika koji je karijeru odradio u jednim kopačkama i čijih ćemo kvaliteta postati svjesni tek sad kad ga više ne bude...
Fudbal je sport broj jedan, najvažnija sporedna stvar na svijetu i neobjašnjivi fenomen koji već više od 100 godina kontinuirano raste, a nekada i zaustavlja ratove. Oni koji ga ne vole ili ga prate površno reći će da je to gruba igra u kojoj znojni muškarci trče za platnenom loptom, ali za zaljubljenike u sport, fudbal je umjetnost, estetika i plemenita igra koju igraju samo najveći znalci.
Svijet se mijenja rapidnom brzinom, majstori izumiru i kvantitet je polako zamijenio kvalitet. Brže, bolje, jače i efikasnije traži se u svemu, pa tako i u fudbalu. Čovječanstvo danas nema vremena čekati potez virtuoza i njegov izum, jer će u međuvremenu doći nešto novo i njegov djelo postaće nevažno prije nego što ugleda svjetlo dana.
Nabrojeni i njima srodni elementi danas su najvažniji u fudbal. Analitika je stigla iz američkih sportova i pravi majstori igre više nisu u prvom planu, jer možda ne zadovoljavaju trkačke kapacitete ili su preslabi u duelu. Fudbal se sve manje igra glavom, a sve je zavisniji o automatizmima i atleticizmu.
Ipak, najtalentovaniji nađu svoje mjesto i u takvom svijetu, jer oni najbolji jednostavno uvijek isplivaju i dokažu da su bolji od drugih. Upravo takav je bio Toni Kros. Nije bio brz, nije bio fizički impozantan ili radilica koje se ne gasi. Bio je igrač kojeg je bilo užitak gledati, igrač koji je fudbal igrao glavom i godinama bio brana estetike i fudbalske genijalnosti, a radio je to tako nježno da ga neki nisu ni primijetili.
Übermensch
Nadčovjek, kako drugačije opisati igrača koji je godinama bio jedna od glavnih figura i pokretačkih snaga najvećeg fudbalskog kluba i jedne od najvećih fudbalskih nacija na svijetu, a uz sve to bilo ga je milina gledati i diviti se njegovim potezima.
Nijemac je loptu udarao drugačije od drugih, razmišljao je brže, uvijek je bio na pravom mjestu, a sve je to radio s nevjerojatnom lakoćom.
Toni Kros rođen je 4. januara 1990. godine u Grifsvaldu na samom sjeveroistoku Njemačke. Tamo je i započeo igračku karijeru, a sa 16 godina je preselio na jug, u Bavarsku gdje se pridružio njemačkom gigantu Bajern Minhenu. Prije nego što je zaigrao za prvu ekipu s njemačkom reprezentacijom do 17 godina bio je treći na Svjetskom prvenstvu, a pritom je postigao pet golova i ponio titulu najboljeg igrača turnira.
Debi za Bavarce upisao je 26. septembra 2007. godine i odmah protiv Energi Kotbus za 18 minuta na terenu upisao dvije asistencije. Do kraja te sezone i do polovine iduće povremeno je u Bajernu dobijao prilike, ali njegov pravi uspon počinje odlaskom na pozajmnici u Bajer Leverkusen.
Kros je u mlađim kategorijama igrao ofanzivnije, nekad čak i na krilu, a sjajan udarac i centaršut bili su već tada njegov zaštitni znak. Eksploziju je doživio u dresu Apotekara u sezoni 2009./10. kada je u 33 utakmica, kao lijevni vezni u formaciji 4-4-2, postigao devet golova i upisao 12 asistencija.
U Minhenu je opet trebao malo vremena za prilagođavanje, nastavio je igrati ofanzivnije, ali brojke mu nisu bile tako impresivne kao u Leverkuzenu.
S Bavarcima je osvojio Ligu šampiona, a na njegov fudbalski razvoj puno je uticao i Pep Gvardiola. Španac je Krosa počeo spuštati sve niže, a iako je pod njegovom palicom odigrao samo jednu sezonu, napredovao je kao igrač i te 2014. je s Elfom stigao do svetog grala, svjetskog naslova u Brazilu.
Kros je odigrao sve dostupne minute, a prvenstvo je završio s dva gola i četiri asistencije. Pogotke je postigao u ponižavanju Brazila u čuvenoj 7:1 pobjedi. Bio je među kandidatima za igrača turnira, a možda bi da je tada imao današnji status Zlatna lopta pripala upravo njemu.
Kralj dijagonala u Kraljevskom klubu
Kros je nakon fenomenalnog Svjetskog prvenstva, gdje je završio u ekipi turnira, za 25 miliona eura prešao iz Bajerna u Real Madrid. Stigao je kao zamjena za Ćabija Alonsa i preuzeo poziciju po kojoj ga danas svim pamte.
Rijetki su tada mislili da će ostaviti tako dubok trag, ali Nijemcu nije trebalo dugo da zadobije ljubav Madridista. U deset brilijantnih sezona, pet puta je osvojio Ligu šampiona, četiri puta LaLigu, ali zanimljivo samo jednom španski kup.
Ukupno 25 trofeja, 465 nastupa, 28 golova i 99 asistencija podario je Kros Los Blankosima.
Činio je s Lukom Modrićem i Kasemirom najbolji vezni red na svijetu, možda i u istoriji, a kao jedini preostali prvotimac velikog trojca u sezoni 2023./24. bio je glavni orkestrator 15. titule prvaka Evrope i 36. naslova prvaka Španije.
Sve vrijeme bio je jedan od najboljih dodavača na svijetu. Njegove brojke u svim kategorijama su elitne, a u sezoni 2016./17. bio je najbolji asistent LaLige. Posebno će u sjećanju ostati njegove precizne “rezane“ dijagonale koje je isporučivao s ogromnim postotkom uspješnosti.
Deutschland, Deutschland, auf wiedersehen
Sa samo 34. godine Kros je odlučio reći dosta fudbalu. Iako mu je još uvijek mogao puno dati, otišao je tiho, na vrhuncu u svojoj domovinu, ali nije dobio kraj kakav je želio. Za Elf je debitovao 2010. prije Svjetskog prvenstva u Južnoafričkoj Republici gdje je ulazio s klupe.
Za svoju je zemlju odigrao 114 utakmica, postigao 17 golova i upisao 21 asistenciju. Nastupio je na sedam velikih takmičenja, a najupečatljiviji trenutak, možda i u cijeloj karijeri, dogodio se na Svjetskom prvenstvu u Rusiji u 2. kolu grupne faze protiv Švedske.
Njemačka je bila pred ispadanjem, a onda je Kros u posljednjim sekundama pokazao djelić svoje magije, fantastičnim slobodnim udarcem skinuo paučinu i ostavio svoju reprezentaciju na životu. Elf je ipak na kraju, kao branilac titule, ispao već u grupi, a Kros je protiv Južne Koreje bio tragičar, jer se lopta od njegove noge nespretno odbila, nakon čega su Koreanci postigli gol.
Razočaranje s reprezentacijom doživio je i tri godine kasnije na Euru, a onda je odlučio da je dosta i oprostio se od nacionalnog dresa. Njemačka je nastavila rasipati ugled, ponovo je na SP-u ispala u grupi, a prije Eura djelovala je izgubljeno. DFB je na klupu postavio Julian Nagelsman, a on je uvjerio Krosa da se vrati i pomogne svojoj zemlji.
Veznjak taj poziv nije mogao odbiti, a dobio je i priliku da karijeru završi s trofejem pred domaćom publikom. Njemačka je u osam utakmica nakon njegovog povratka izgubila samo jednom i to nakon 120 minuta od Španije. U četvrtfinalu Evropskog prvenstva Nijemci su izgubili od Furije, a Krosu je igračku karijeru okončala država u kojoj je fudbalski najviše dao.
To je još jedna ironija života, ali tako je očito trebalo biti.
Ostavština
Na kraju se vraćamo na početak i priču o modernom fudbalu. Odlaskom Krosa plemenita igra izgubila je jednog od posljednjih kreativaca i majstora koji su iskakali iz šablone i svojom genijalnošću stvarali igru.
Umijeće udaranja lopte kakvu je imao Nijemac sigurno neko vrijeme nećemo gledati na zelenim travnjacima širom svijeta. Jednog dana će se fudbal vjerovatno vratiti estetici, a tim budućim generacijama Kros će služiti kao jedna od glavnih inspiracija.
Kros je sve uspjehe postizao u istom modelu kopački, imao je svoju rutinu feniranja istih prije početka utakmice. Nikada nije bio upadljiv niti se nečim isticao. Takvi mirni tipovi često prolaze ispod radara, a tek kada zajednica postane svjesna da će ih izgubiti iskoče u prvi plan.
Nijemac je tri puta bio član FIF-inih najboljih 11, a posljednji put, sad već davne, 2017. godine. Ništa bolja nije ni UEFA koja ga je isto samo tri puta uvrstila u svoju najbolju ekipu. Kros nikada nije bio ni među glavnim kandidatima za Zlatnu loptu.
Vjerojatno će, sad kad je u penziji, za minulu sezonu dobiti još pokoje priznanje, možda bi bio i kandidat za Zlatnu loptu da je Njemačka osvojila Euro, ali nagrade su ionako šminka koja Krosa nikada nije zanimala.
Svaki odlazak je težak. Svaki odlazak boli, a kada tvoj odlazak boli nekog drugog, onda znaš da si ostavio trag. Milione fudbalskih zaljubljenika zabolio je odlazak Tonija Krosa, ali fudbal ga nikada neće zaboraviti.
Ostaje se samo za nadati da će genijalni Nijemac fudbalu nakon igračke karijere pridonijeti na neki novi način, a do tada Dankeschön Toni!
SportNet.hr; Sportski Forum
|
|
|
|
Post by Admin on Jul 21, 2024 13:45:32 GMT
Pročitajte oproštajno pismo Domagoja Vide
DOMAGOJ VIDA oprostio se u nedjelju od igranja za hrvatsku reprezentaciju, o čemu je obavijestio predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza, Marijana Kustića, i selektora Zlatka Dalića, a potom se od javnosti i navijača oprostio prigodnim pismom koje prenosimo u cijelosti:
"Kada sam tog 23. maja 2010. godine pred svojom porodicom, prijateljima i mojim Slavoncima debitovao za hrvatsku fudbalsku reprezentaciju, mislio sam da sam ostvario svoj fudbalski san. Nešto više od 14 godina kasnije, znam da je to bio samo početak najljepše priče u mojem fudbalskom životu.
I koliko god ove riječi bilo teško izreći, napisati ili sročiti, jer se teško odvojiti od nečega što ti toliko znači, lakše je kada znam koliko sam bogatiji zbog svega što sam doživio. Čast je i da jednom u karijeri odjenete najljepši dres na svijetu i predstavljate svoju domovinu."
"A kada to učinite 105 puta, zaigrate na sedam velikih takmičenja i osvojite tri velike medalje s Hrvatskom, onda možete samo biti beskrajno zahvalni na takvoj privilegiji. Pobjede i uspjesi su ono što ostaje u knjigama, no u mojim uspomenama ostaje mnogo više. I svi teški trenutci jednako su vrijedni i važni jer osnažuju zajedništvo, karakter i međusobne odnose u ekipi.
Navikli smo proteklih godina na veličanstvene uspjehe, no mi "senatori" prošli smo i razočaranja, promjene selektora, poraze i teške kritike. Izašli smo iz toga jači, a uspjesi su bili tim slađi. Uživao sam boriti se za Hrvatsku na terenu i počašćen sam što sam bio prvotimac one nezaboravne srebrne ekipe iz Rusije.
No, s jednakim sam žarom proveo i proteklih nekoliko godina kada nisam toliko igrao jer sam naučio da smo za uspjeh bitni svi, od prvog do posljednjeg. Daj maksimum na treningu, podrži i digni sagrače, podvikni, utješi, zagrli, nasmij ekipu, povedi pjesmu - na puno se načina može pridonijeti uspjehu reprezentacije i ponosan sam što sam u ulozi vice-kapitena Hrvatske mogao i tako doprinijeti."
Nakon 14 godina provedenih u ovoj porodici, kako svima zahvaliti, a nekoga ne zaboraviti?
"Hvala svim mojim selektorima, od Slavena koji mi je dao prvu priliku, preko Igora, Nike i Ante do Zlatka, s kojim smo ostvarili ove nezapamćene i nevjerovatne uspjehe, kao i svim trenerima u štabovima.
Bila mi je čast dijeliti svlačionicu s nekima od najboljih igrača koje je Hrvatska ikada imala, na čelu s najvećim od najvećih. Hvala vam što ste uvijek davali sve za Hrvatsku, što svi doživljavate reprezentaciju kao svetinju, zbog čega se svako od nas uvijek veseli okupljanju, da se vidimo, družimo i onda borimo za isti dres.
Hvala cijeloj popratnoj ekipi koja isto ima velike zasluge za svaki uspjeh, svim našim fizijima, ljekarima i ekonomima, te ljudima iz Saveza, na čelu s "tetkom" Ivom. Hvala predsjednicima, pokojnom Vlatku, Davoru i danas Marijanu na velikoj podršci, koju je Savez uvijek davao reprezentaciji.
Hvala našim sjajnim navijačima, zbog kojih nam je posebno žao što ove godine nismo više napravili na Euru 2024 u Njemačkoj, gdje smo imali najveću podršku u istoriji. No, upravo nam vaša podrška i u ovakvim trenutcima puno znači, jer pokazuje da ste uvijek uz nas i da prepoznajete da dajemo sve od sebe.
Dočeke 2018. i 2022. godine nikada neću zaboraviti, zajedništvo i ljubav koje smo tada osjetili najveća su nagrada za sav trud, koji smo uložili za uspjeh reprezentacije. Hvala ocu što me uveo u fudbal, porodici, prijateljima i svim trenerima na podršci i svemu što su me naučili u karijeri."
Jednom Vatreni - uvijek Vatreni
"Igranje za reprezentaciju je sreća, ponos, čast, privilegija... Ali sve to dolazi i s jednom visokom cijenom, koju plaća - porodica. I stoga najvažnija zahvala ide mojoj supruzi Ivani i sinu Davidu koji su mi najveća podrška, utjeha i oslonac, a koji su puno ovog "reprezentativnog vremena" proveli bez mene.
Sretan sam što sam najljepše trenutke mogao dijeliti s njima i radujem se dodatnom vremenu koje ćemo sada provesti zajedno. Nedostajaće mi sve - utakmice, pobjede, druženja, smijeh, soba za masažu, navijanje, slavlja, napetost, pa čak i neuspjesi, jer tada saznaš od čega si satkan - a Hrvatska je satkana od jakog karaktera.
No, znam da je vrijeme za mlađe snage, i znam da ih među starijima ima ko povesti u nove uspjehe. Od srca im želim da nastave stopama ove generacije koja je postigla više nego što sam tog 23. maja 2010. godine imao pravo sanjati. Zbog toga, koliko god rastanak bio težak, odlazim ponosan i sretan, a uostalom kako kažu - jednom Vatreni, zauvijek Vatreni!
Vaš Domagoj!"
index.hr; Sportski Forum
|
|
|
|
Post by Admin on Jul 21, 2024 14:28:33 GMT
Dalić: 'Kao jedan od lidera svlačionice pokazao je put mlađima, kako se radi i odnosi prema dresu'
Vida je o svom oproštaju od reprezentativnog dresa obavijestio selektora Dalića i predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza, Marijana Kustića, a potom je objavio oproštaj od igranja za Vatrene.
"Domagoju sam od srca zahvalio na svemu što je dao hrvatskoj reprezentaciji, a naravno da njegovu odluku o oproštaju razumijem i poštujem. U ovih šest i po godina, on je bio integralni dio ove naše priče koje je donijela neviđene i nevjerovatne uspjehe. U Rusiji je bio nezamjenjivi prvotimac, član naše sjajne odbrane i s Lovrenom najbolji stoperski par tog Svjetskog prvenstva. No, slobodno mogu reći da je njegov doprinos bio jednako važan i u Kataru, jer je kao jedan od lidera svlačionice pokazao put mlađima - kako se trenira i radi, kako se odnosi prema hrvatskom dresu i kako je reprezentacija iznad svakog pojedinca", izjavio je Dalić o Vidi.
"Pritom je uvijek prvi podignuo ekipu kada je bilo teško, kao što bi prvi i poveo pjesmu i slavlje kada smo se radovali pobjedama. Domagoj je rođeni pobjednik, jer je 'fajter' i jer ne uzmiče kada je teško, pa nije slučajno u četiri različite države osvojio naslov prvaka. Bilo mi je veliko zadovoljstvo s njim sarađivati i zaista sam mu zahvalan za sve što je tokom mog mandata dao na terenu i izvan njega. Želim mu i dalje puno uspjeha, sreće i zdravlja, kako profesionalno tako i privatno", zaključio je selektor Dalić, a prenosi hns.family.
SportNet.hr; Sportski Forum
|
|
