Post by Admin on Jun 17, 2021 7:01:58 GMT
Otkazi u reprezentaciji nisu novost - ljetnji odmor su tražili svi, pa i najveći
Nikola Jokić je rekao svoje. U obrazloženju zašto ove godine nije u mogućnosti da igra za nacionalni tim najkorisniji igrač NBA lige je bio kratak, ali je tako produžio prilično dug spisak igrača koji su preskakali reprezentaciju tokom ljetnjih mjeseci.
Bilo je otkaza i prije raspada SFR Jugoslavije, ali kako su kasnije slavni akteri pričali vrlo rijetko. "Ne" je uglavnom stizalo od momaka koji nisu bili u prvom, pa ni u drugom ešalonu kandidata. S druge strane, igranje za nacionalni tim, u to vrijeme, bila je svojevrsna odskočna daska u karijeri, ka boljim ugovorima, dok je danas sasvim drugačije...
Elem, vidnija odustajanja ne zbog povreda, počela su 1997. godine, kada je Vlade Divac odlučio da uzme, kasnije će se ispostaviti dvogodišnju pauzu.
"NBA liga dugo traje, prošpartamo Ameriku uzduž i popreko, mijenjamo gotovo svakodnevno avione, gradove, hotele... Valja sve to izdržati fizički i psihički. Umor stiže na kraju sezone, a onda počinju pripreme reprezentacije.... Stvarno, bilo je ogromno opterećenje za mene i zato sam prvi put, otkad sam debitovao u reprezentaciji, morao pred Evropsko prvenstvo u Španiji 1997, u dogovoru sa selektorima da odustanem od državnog tima“, svojevremeno je za Huper izjavio Divac, koji je "preskočio" i Svjetsko prvenstvo u Atini (1998) zbog već najavljenog NBA lok-auta.
Jedan od najboljih centara, kojeg je Balkan imao, nije igrao ni na Olimpijskim Igrama u Sidneju 2000. godine, na kojima nije bilo ni Aleksandra Đorđevića.
"Imam 33 godine, ćerkica Tara napunila je godinu dana, želim da budem sa njom što je više moguće, i nisam psihički spreman da naredna tri mjeseca posvetim reprezentaciji. Mentalno bih bio više sa porodicom nego sa reprezentacijom", poručio je pred početak priprema Đorđević, koji je propustio Evrobasket godinu dana ranije zbog povrede.
Privatni razlozi su bili uzrok neigranja i Divca.
"Nema nikakvih šansi da igram u Sidneju. Odluka je neopoziva i definitivna. Ne želim nikakve popuste, moji motivi su čisto privatni, želim da budem sa porodicom, i ništa mi ne znači što bih mogao da zakasnim, recimo 15 dana. Ne želim to ni zbog drugih igrača, koji počinju od prvog dana", rekao je tada Divac.
Svetislav Pešić je uoči Evrobasketa 2001. godine u Istanbulu izjavio da su mu Đorđević i Divac još ranije najavili da neće igrati, a nedugo poslije njih to je učinio i Željko Rebrača, u to vrijeme jedan od najboljih evropskih košarkaša.
"Iskusan igrač njegovog kalibra izuzetno je potreban ekipi. Međutim, Rebrača se priprema za odlazak u NBA ligu, a ima i određenih zdravstvenih problema, pa je odustao od učešća na Evrobasketu", istakao je Pešić koji na Mundobasketu u Indijanpolisu nije mogao da računa na Đorđevića.
Dejan Bodiroga i Dejan Tomašević su 2003. godine, poslije učešća na osam uzastopnih velikih takmičenja, zatražili "tajm aut".
"Odluka nije bila laka. Trebalo mi je mnogo vremena da je donesem, ali poslije decenije igranja za reprezentaciju potreban mi je predah neophodan za sljedeće akcije, Olimpijske igre u Atini i EP u Beogradu. Ne mislim da je završeno igranje za državni tim, jer reprezentacija je nešto najvažnije, ali moram da uzmem odmor", izjavio je Bodiroga.
Na Evrobasketu u Švedskoj nije bilo ni Saše Pavlovića, Žarka Čabarkape i Darka Miličića koje su NBA obaveze "saplele" na putu do kampa reprezentacije, ali ni Vladmira Radmanovića koji je preskočio i Svjetsko prvenstvo 2006. godine na kome nije bilo ni Marka Jarića, ni Mlana Gurovića.
"Nisam ni razmišljao o tome da li ću biti u reprezentaciji. Niko me nije kontaktirao ni prošle godine, nego sam na radiju saznao da nisam na spisku. Uvijek sam spreman za reprezentaciju, ali prije nego što donesem neku definitivnu odluku, moram prvo da se sastanem sa selektorom Šakotom, da popričam sa njim, oko planova vezanih za nacionalni tim i njegovih očekivanja od mene. Ne želim da me neki pogrešno shvate, ali neću da se odazovem pozivu pa da gledam kako drugi igraju, a ja sjedim na klupi. Ako imaju velika očekivanja od mene, prihvatiću", objasnio je Radmanović 2006. godine.
Ponadala se tadašnja Srbija i Crna Gora da će sa najjačim sastavom otići na Olimpijske Igre u Atini 2004. godine. Prije svega vjerovala je da će u dresu s nacionalnim grbom biti Peđa Stojaković. Ali nada je trajala samo do početka priprema.
"Stojaković kaže da nema problema sa mnom, ja kažem da nemam sa njim. On mi je tada rekao da odlučim, jer bi se priključio timu sedam dana pred početak Igara. Nije svejedno da li dolaze Radmanović i Rebrača poslije tri, Jarić poslije sedam dana, ili Stojaković, koji bi kasnio 45 dana na pripreme. Šta bi rekli ostali igrači? Kako bi ga prihvatili? Da su oni rekli da on treba da igra pod tim uslovima, ja bih rekao da je OK. Ali, to je sad stara priča", otkrio je tadašji selektor Željko Obradović godinu dana kasnije, poslije svega što se izdešavalo na Evrobasketu 2005.
Debakl u Novom Sadu bio je posljednji čin najsjajnije srpske generacije. Došli su novi klinci, ali ostale su neke stare navike...
Nenad Krstić je propustio Mundobasket 2006. godine, Miloš Vujanić Evrobasket 2009, Darko Miličić je pauzirao 2009, 2010. i 2011. godine.
Sa razlazom Srbije i Crne Gore Saša Pavlović nikada više nije zaigrao ni za jednu reprezentaciju, Milan Mačvan je propustio EP 2013, Novica Veličković SP 2014, Boban Marjanović je preskočio kvalifikacioni turnir za Rio, poslije koga se iz reprezentacije povukao Marko Gudurić, dok je Nikola Milutinov preskočio Olimpijske Igre 2016...
Dakle, otkaza koje nisu uzrokovale povrede je uvijek bilo, čak je moguće i da nisu svi nabrojani, a vjerovatno će ih biti i ubuduće. To je realnost s kojom Srbija treba da se pomiri, ma koliko joj teško palo, jer reprezentacija nije obaveza, kako se često navodi, već čast...
Na kraju, kada se završi takmičenje, još ako je učinak "povoljan", odnosno ako na grudima 12 momaka zasija neka od medalja, malo ko će polemisati zašto je "ovaj" ili "onaj" nije igrao. Sva pažnja javnosti biće usmjerena ka momcima koji su napravili uspjeh...
Mozzart Sport; Sportski Forum
Nikola Jokić je rekao svoje. U obrazloženju zašto ove godine nije u mogućnosti da igra za nacionalni tim najkorisniji igrač NBA lige je bio kratak, ali je tako produžio prilično dug spisak igrača koji su preskakali reprezentaciju tokom ljetnjih mjeseci.
Bilo je otkaza i prije raspada SFR Jugoslavije, ali kako su kasnije slavni akteri pričali vrlo rijetko. "Ne" je uglavnom stizalo od momaka koji nisu bili u prvom, pa ni u drugom ešalonu kandidata. S druge strane, igranje za nacionalni tim, u to vrijeme, bila je svojevrsna odskočna daska u karijeri, ka boljim ugovorima, dok je danas sasvim drugačije...
Elem, vidnija odustajanja ne zbog povreda, počela su 1997. godine, kada je Vlade Divac odlučio da uzme, kasnije će se ispostaviti dvogodišnju pauzu.
"NBA liga dugo traje, prošpartamo Ameriku uzduž i popreko, mijenjamo gotovo svakodnevno avione, gradove, hotele... Valja sve to izdržati fizički i psihički. Umor stiže na kraju sezone, a onda počinju pripreme reprezentacije.... Stvarno, bilo je ogromno opterećenje za mene i zato sam prvi put, otkad sam debitovao u reprezentaciji, morao pred Evropsko prvenstvo u Španiji 1997, u dogovoru sa selektorima da odustanem od državnog tima“, svojevremeno je za Huper izjavio Divac, koji je "preskočio" i Svjetsko prvenstvo u Atini (1998) zbog već najavljenog NBA lok-auta.
Jedan od najboljih centara, kojeg je Balkan imao, nije igrao ni na Olimpijskim Igrama u Sidneju 2000. godine, na kojima nije bilo ni Aleksandra Đorđevića.
"Imam 33 godine, ćerkica Tara napunila je godinu dana, želim da budem sa njom što je više moguće, i nisam psihički spreman da naredna tri mjeseca posvetim reprezentaciji. Mentalno bih bio više sa porodicom nego sa reprezentacijom", poručio je pred početak priprema Đorđević, koji je propustio Evrobasket godinu dana ranije zbog povrede.
Privatni razlozi su bili uzrok neigranja i Divca.
"Nema nikakvih šansi da igram u Sidneju. Odluka je neopoziva i definitivna. Ne želim nikakve popuste, moji motivi su čisto privatni, želim da budem sa porodicom, i ništa mi ne znači što bih mogao da zakasnim, recimo 15 dana. Ne želim to ni zbog drugih igrača, koji počinju od prvog dana", rekao je tada Divac.
Svetislav Pešić je uoči Evrobasketa 2001. godine u Istanbulu izjavio da su mu Đorđević i Divac još ranije najavili da neće igrati, a nedugo poslije njih to je učinio i Željko Rebrača, u to vrijeme jedan od najboljih evropskih košarkaša.
"Iskusan igrač njegovog kalibra izuzetno je potreban ekipi. Međutim, Rebrača se priprema za odlazak u NBA ligu, a ima i određenih zdravstvenih problema, pa je odustao od učešća na Evrobasketu", istakao je Pešić koji na Mundobasketu u Indijanpolisu nije mogao da računa na Đorđevića.
Dejan Bodiroga i Dejan Tomašević su 2003. godine, poslije učešća na osam uzastopnih velikih takmičenja, zatražili "tajm aut".
"Odluka nije bila laka. Trebalo mi je mnogo vremena da je donesem, ali poslije decenije igranja za reprezentaciju potreban mi je predah neophodan za sljedeće akcije, Olimpijske igre u Atini i EP u Beogradu. Ne mislim da je završeno igranje za državni tim, jer reprezentacija je nešto najvažnije, ali moram da uzmem odmor", izjavio je Bodiroga.
Na Evrobasketu u Švedskoj nije bilo ni Saše Pavlovića, Žarka Čabarkape i Darka Miličića koje su NBA obaveze "saplele" na putu do kampa reprezentacije, ali ni Vladmira Radmanovića koji je preskočio i Svjetsko prvenstvo 2006. godine na kome nije bilo ni Marka Jarića, ni Mlana Gurovića.
"Nisam ni razmišljao o tome da li ću biti u reprezentaciji. Niko me nije kontaktirao ni prošle godine, nego sam na radiju saznao da nisam na spisku. Uvijek sam spreman za reprezentaciju, ali prije nego što donesem neku definitivnu odluku, moram prvo da se sastanem sa selektorom Šakotom, da popričam sa njim, oko planova vezanih za nacionalni tim i njegovih očekivanja od mene. Ne želim da me neki pogrešno shvate, ali neću da se odazovem pozivu pa da gledam kako drugi igraju, a ja sjedim na klupi. Ako imaju velika očekivanja od mene, prihvatiću", objasnio je Radmanović 2006. godine.
Ponadala se tadašnja Srbija i Crna Gora da će sa najjačim sastavom otići na Olimpijske Igre u Atini 2004. godine. Prije svega vjerovala je da će u dresu s nacionalnim grbom biti Peđa Stojaković. Ali nada je trajala samo do početka priprema.
"Stojaković kaže da nema problema sa mnom, ja kažem da nemam sa njim. On mi je tada rekao da odlučim, jer bi se priključio timu sedam dana pred početak Igara. Nije svejedno da li dolaze Radmanović i Rebrača poslije tri, Jarić poslije sedam dana, ili Stojaković, koji bi kasnio 45 dana na pripreme. Šta bi rekli ostali igrači? Kako bi ga prihvatili? Da su oni rekli da on treba da igra pod tim uslovima, ja bih rekao da je OK. Ali, to je sad stara priča", otkrio je tadašji selektor Željko Obradović godinu dana kasnije, poslije svega što se izdešavalo na Evrobasketu 2005.
Debakl u Novom Sadu bio je posljednji čin najsjajnije srpske generacije. Došli su novi klinci, ali ostale su neke stare navike...
Nenad Krstić je propustio Mundobasket 2006. godine, Miloš Vujanić Evrobasket 2009, Darko Miličić je pauzirao 2009, 2010. i 2011. godine.
Sa razlazom Srbije i Crne Gore Saša Pavlović nikada više nije zaigrao ni za jednu reprezentaciju, Milan Mačvan je propustio EP 2013, Novica Veličković SP 2014, Boban Marjanović je preskočio kvalifikacioni turnir za Rio, poslije koga se iz reprezentacije povukao Marko Gudurić, dok je Nikola Milutinov preskočio Olimpijske Igre 2016...
Dakle, otkaza koje nisu uzrokovale povrede je uvijek bilo, čak je moguće i da nisu svi nabrojani, a vjerovatno će ih biti i ubuduće. To je realnost s kojom Srbija treba da se pomiri, ma koliko joj teško palo, jer reprezentacija nije obaveza, kako se često navodi, već čast...
Na kraju, kada se završi takmičenje, još ako je učinak "povoljan", odnosno ako na grudima 12 momaka zasija neka od medalja, malo ko će polemisati zašto je "ovaj" ili "onaj" nije igrao. Sva pažnja javnosti biće usmjerena ka momcima koji su napravili uspjeh...
Mozzart Sport; Sportski Forum
.jpg)
.jpg)
