Post by Admin on Jun 10, 2021 9:01:14 GMT
MVP * (NBA + Evroliga + Evrokup + ABA) = SRBIJA!
Neka oni koji vjeruju da je Srbija zemlja fudbala žive u svojim zabludama, jer ovo je, dragi ljudi - ZEMLJA KOŠARKE!
I tako će zauvijek ostati... Nisu se uzalud pisali epovi o srpskim gigantima igre pod obručima, nije jugoslovenska škola košarke tek onako bila temelj iz kojeg su nastale mnoge sile širom planete, a na kraju krajeva - nije slučajno što u istoj sezoni Srbija ima četvoricu igrača s MVP priznanjem u rukama.
Nikola Jokić je najveći od svih, jer je uradio ono što nikada niko nije u Srbiji i cijeloj nekadašnjoj Jugoslaviji, a pitanje je da li će i kada uspjeti. Prvi za najkorisnijim igračem NBA lige ide Vasilije Micić kao apsolutni vladar Evrope s objedinjenim priznanjima za MVP kompletne Evrolige i Fajnal fora, dok su tu negdje kapiten srpske reprezentacije Miloš Teodosić s zvanjem najkorisnijeg igrača prve faze Evrokupa i Filip Petrušev kao MVP Jadranske lige! Sve to u samo pet mjeseci razmaka... Svjetski, a srpski! Jedinstven slučaj u svjetskoj košarci.
Šta napisati, a da već nije o uspjehu Nikole Jokića? Ligaški dio sezone završio je sa prosjekom od 26,4 poena, 10,8 skokova i 8,3 asistencije i tako pometlao konkurenciju za MVP titulu u kojoj su do samog kraja bili Stef Kari i Janis Adetokunbo. Doduše, da se ne lažemo, bili su tu samo reda radi, jer se odavno znalo ko će, kako i zašto postati najbolji među najboljima!
Bilježio je preko 26 poena i uspio je sezonu da završi među deset najboljih u cijelom takmičenju po broju skokova i asistencija. Prosječno je podjelio asistencija koliko Luka Dončić i Kris Pol, a pokupio je više skokova od Džoela Embida i Deandrea Ejtona. Iako je igrač od preko 210 centimetara, imao je više ukradenih lopti od Stefa Karija ili Džejsona Tejtuma. Prvi dio sezone završio je sa prosječnim PER (indeksom korisnosti) 31,28, što je deseti najbolji učinak u istoriji NBA lige! Bolji čak i od MVP sezona Majkla Džordana, Šakila O’Nila i Dejvida Robinsona. Prvi je MVP poslije Kobija Brajanta 2008. godine, koji je odigrao sve utakmice u ligaškom djelu, takođe prvi centar sa MVP priznanjem poslije Šakila O’Nila. Da li je dovoljno? Ili treba da idemo dalje...
Vasilije Micić. Momak rodom iz Kraljeva je i ove sezone bio prva violina Efesa, odveo je istanbulski klub do plasmana na Fajnal for, potom i evropskog trona. Micić je priznanje za MVP ligaškog djela zaslužio poslije glasova navijača, novinara, trenera i kapitena svih ekipa.
Micić je prvi dio sezone završio kao statistički četvrti najkorisniji igrač sa prosječnim indeksom 16,3, te deveti asistent sa 4,8 završnih dodavanja po utakmici, s tim da je u Efesu bio lider u obje kategorije. Jedini je igrač Evrolige ove sezone sa bar 70 pogođenih trojki i minimum po 100 uspješnih šuteva za dva poena i sa linije slobodnih bacanja. Kao najveća prijetnja sa svih pozicija, Micić je bio najzaslužniji čovjek za preokret Efesove sezone, koji je sa skora 8-9 stigao do 14 pobjeda u završnih 17 utakmica prve faze. Takođe je svojim rolama u četvrtfinalnoj seriji protiv Real Madrida pogurao ekipu ka plasmanu na F4.
Micić je postao 15. različiti MVP prvog djela sezone otkako je nagrada uvedena 2005. godine. Prvi je u istoriji Evrolige izabran i od strane trenera i kapitena klubova, jer je broj glasača proširen ove sezone. On je prethodno svrstan i u idealnu petorku takmičenja uz Kevina Pangosa, Vladimira Lučića, Nikolu Mirotića i Edija Tavaresa.
U sezonu je ušao sa 124 odigrane evroligaške utakmice, ali je u narednih 38 uspio da obori ili izjednači lične rekorde u osam različitih statističkih kategorija. Rekorde karijere u broju poena (37) i indeksa korisnosti (44), što je inače drugi i treći najviši broj u cijeloj sezoni, došli su u utakmici 26. kola, kada je Efes raznio Fenerbahče rezultatom 106:74, čime je ekipa Igora Kokoškova na bolan način završila niz od deset pobjeda. Tada je postigao šest trojki i 11 slobodnih bacanja, što je takođe najbolji njegov učinak. Jedan je od trojice igrača ove sezone, koji su po dva puta ove sezone postizali 30 ili više poena. Takođe je izjednačio lični rekord od 13 asistencija u pobjedi na gostovanju Albi u Berlinu na početku sezone. Imao je pet ukradenih lopti po prvi put u karijeri u brejku nad Lionom u Vilerbanu (102:80). Osam skokova je upisao u 15. kolu, kada je u Istanbulu slavio Milano, dok je osam pogodaka za dva skupio u porazu od Zenita u Sankt Peterburgu.
On je bio samostalan MVP sedmice ili je djelio to priznanje triput ove sezone i sve je pokupio u završnici sezone, između 24. i 31. kola. Jedini je igrač u Evroligi sa indeksom 30 u pet ili više navrata, a posljednji od 34 zabilježio je u doigravanju s Realom. Četvrtfinale je završio kao najbolji strijelac među svim timovima sa 86 poena, te treći u prosječnom broju ubačenih poena (17,2).
Samo on je u modernoj eri Evrolige postigao bar 138 dvojki, 70 trojki i 132 slobodna bacanja. Sa ukupno 618 poena ulazi na Fajnal-for u Kelnu, kao ukupno drugi strijelac u istoriji takmičenja u jednoj sezoni, dok je ispred njega samo Aleksej Šved sa 740 poena, koliko ih je postigao u takmičarskoj 2017/18. Micić je tek četvrti igrač u istoriji Evrolige sa bar 100 dvojki, 70 trojki i 100 slobodnih bacanja. Tako nešto uspjeli su samo Šved u već pomenutoj sezoni 2017/18, zatim Serhio Ljulj u izdanju 2016/17, te Majk Džejms u posljednje dvije sezone. Na završnom turniru u Kelnu postigao je okruglo 50 poena u dvije utakmice, po 25 protiv CSKA u polufinalu i Barselone u finalu! I tako pokupio sve...
Miloš Teodosić. Da je Virtus iz Bolonje uspio da se plasira makar do finala, sigurno bismo o kapitenu srpske košarkaške reprezentacije pisali kao najkorisnijem igraču kompletne sezone. Ovako, ni priznanje za MVP prve faze nije loše. Teodosić je bio nesumnjivi vođa bolonjskog sastava u toj prvoj fazi, jer ga je vodio do savršenog skora 10:0 čime je Virtus postao prvi klub poslije 2017. koji je prvi dio završio bez poraza. Teo je bio učesnik osam utakmica i bio najbolji u svom timu po prosječnom broju poena (14,6) i indeksu korisnosti (18,4). Svaku utakmicu počinjao je sa klupe.
Miloš Teodosić je jedini dvostruki osvajač ovog priznanja, s obzirom da je uvedena pred sezonu 2017/18 u kojoj je nagradu ponio Skoti Vilbekin, tada u Darušafaki, a godinu dana kasnije Pjerija Henri, tada u Uniksu iz Kazanja.
Filip Petrušev je u sezoni za nama bio najkorisniji je igrač, najbolji strijelac i najbolji mladi igrač ABA lige! U trci za MVP nagradu centar Mege je sakupio čak 58 odsto glasova trenera svih ekipa, novinara i navijača. Momak koji je ligaški dio regionalnog takmičenja završio sa prosječim indeksom korisnosti 27,95 bio je po ukusu sve tri grupe "glasača", pošto je pojedinačno i među trenerima, novinarima i navijačimima imao najviše glasova.
Petrušev je, sa prosjekom od 23,7 poena, čak 6,5 više od prvog pratioca Jake Blažiča, vlasnik i premijerne nagrade za najboljeg strijelca koja se od ove sezone dodjeljuje u ABA ligi.
S obzirom na to da je MVP, bilo je očekivano da će Filip da prigrli nagradu namjenjenju najboljem mladom igraču, osvojivši čak 66,5 odsto glasova pomenute "trojne komisije", trenera, novinara i navijača. Drugoplasirani je bio hrvatski košarkaški biser Roko Prkačin iz Cibone, a trećeplasirani Dalibor Ilić, član Igokee i Filipov saigrač iz reprezentacije Srbije.
Kada se podvuče crta, Srbija može samo da bude neizmjerno ponosna!
Mozzart Sport; Sportski Forum
Neka oni koji vjeruju da je Srbija zemlja fudbala žive u svojim zabludama, jer ovo je, dragi ljudi - ZEMLJA KOŠARKE!
I tako će zauvijek ostati... Nisu se uzalud pisali epovi o srpskim gigantima igre pod obručima, nije jugoslovenska škola košarke tek onako bila temelj iz kojeg su nastale mnoge sile širom planete, a na kraju krajeva - nije slučajno što u istoj sezoni Srbija ima četvoricu igrača s MVP priznanjem u rukama.
Nikola Jokić je najveći od svih, jer je uradio ono što nikada niko nije u Srbiji i cijeloj nekadašnjoj Jugoslaviji, a pitanje je da li će i kada uspjeti. Prvi za najkorisnijim igračem NBA lige ide Vasilije Micić kao apsolutni vladar Evrope s objedinjenim priznanjima za MVP kompletne Evrolige i Fajnal fora, dok su tu negdje kapiten srpske reprezentacije Miloš Teodosić s zvanjem najkorisnijeg igrača prve faze Evrokupa i Filip Petrušev kao MVP Jadranske lige! Sve to u samo pet mjeseci razmaka... Svjetski, a srpski! Jedinstven slučaj u svjetskoj košarci.
Šta napisati, a da već nije o uspjehu Nikole Jokića? Ligaški dio sezone završio je sa prosjekom od 26,4 poena, 10,8 skokova i 8,3 asistencije i tako pometlao konkurenciju za MVP titulu u kojoj su do samog kraja bili Stef Kari i Janis Adetokunbo. Doduše, da se ne lažemo, bili su tu samo reda radi, jer se odavno znalo ko će, kako i zašto postati najbolji među najboljima!
Bilježio je preko 26 poena i uspio je sezonu da završi među deset najboljih u cijelom takmičenju po broju skokova i asistencija. Prosječno je podjelio asistencija koliko Luka Dončić i Kris Pol, a pokupio je više skokova od Džoela Embida i Deandrea Ejtona. Iako je igrač od preko 210 centimetara, imao je više ukradenih lopti od Stefa Karija ili Džejsona Tejtuma. Prvi dio sezone završio je sa prosječnim PER (indeksom korisnosti) 31,28, što je deseti najbolji učinak u istoriji NBA lige! Bolji čak i od MVP sezona Majkla Džordana, Šakila O’Nila i Dejvida Robinsona. Prvi je MVP poslije Kobija Brajanta 2008. godine, koji je odigrao sve utakmice u ligaškom djelu, takođe prvi centar sa MVP priznanjem poslije Šakila O’Nila. Da li je dovoljno? Ili treba da idemo dalje...
Vasilije Micić. Momak rodom iz Kraljeva je i ove sezone bio prva violina Efesa, odveo je istanbulski klub do plasmana na Fajnal for, potom i evropskog trona. Micić je priznanje za MVP ligaškog djela zaslužio poslije glasova navijača, novinara, trenera i kapitena svih ekipa.
Micić je prvi dio sezone završio kao statistički četvrti najkorisniji igrač sa prosječnim indeksom 16,3, te deveti asistent sa 4,8 završnih dodavanja po utakmici, s tim da je u Efesu bio lider u obje kategorije. Jedini je igrač Evrolige ove sezone sa bar 70 pogođenih trojki i minimum po 100 uspješnih šuteva za dva poena i sa linije slobodnih bacanja. Kao najveća prijetnja sa svih pozicija, Micić je bio najzaslužniji čovjek za preokret Efesove sezone, koji je sa skora 8-9 stigao do 14 pobjeda u završnih 17 utakmica prve faze. Takođe je svojim rolama u četvrtfinalnoj seriji protiv Real Madrida pogurao ekipu ka plasmanu na F4.
Micić je postao 15. različiti MVP prvog djela sezone otkako je nagrada uvedena 2005. godine. Prvi je u istoriji Evrolige izabran i od strane trenera i kapitena klubova, jer je broj glasača proširen ove sezone. On je prethodno svrstan i u idealnu petorku takmičenja uz Kevina Pangosa, Vladimira Lučića, Nikolu Mirotića i Edija Tavaresa.
U sezonu je ušao sa 124 odigrane evroligaške utakmice, ali je u narednih 38 uspio da obori ili izjednači lične rekorde u osam različitih statističkih kategorija. Rekorde karijere u broju poena (37) i indeksa korisnosti (44), što je inače drugi i treći najviši broj u cijeloj sezoni, došli su u utakmici 26. kola, kada je Efes raznio Fenerbahče rezultatom 106:74, čime je ekipa Igora Kokoškova na bolan način završila niz od deset pobjeda. Tada je postigao šest trojki i 11 slobodnih bacanja, što je takođe najbolji njegov učinak. Jedan je od trojice igrača ove sezone, koji su po dva puta ove sezone postizali 30 ili više poena. Takođe je izjednačio lični rekord od 13 asistencija u pobjedi na gostovanju Albi u Berlinu na početku sezone. Imao je pet ukradenih lopti po prvi put u karijeri u brejku nad Lionom u Vilerbanu (102:80). Osam skokova je upisao u 15. kolu, kada je u Istanbulu slavio Milano, dok je osam pogodaka za dva skupio u porazu od Zenita u Sankt Peterburgu.
On je bio samostalan MVP sedmice ili je djelio to priznanje triput ove sezone i sve je pokupio u završnici sezone, između 24. i 31. kola. Jedini je igrač u Evroligi sa indeksom 30 u pet ili više navrata, a posljednji od 34 zabilježio je u doigravanju s Realom. Četvrtfinale je završio kao najbolji strijelac među svim timovima sa 86 poena, te treći u prosječnom broju ubačenih poena (17,2).
Samo on je u modernoj eri Evrolige postigao bar 138 dvojki, 70 trojki i 132 slobodna bacanja. Sa ukupno 618 poena ulazi na Fajnal-for u Kelnu, kao ukupno drugi strijelac u istoriji takmičenja u jednoj sezoni, dok je ispred njega samo Aleksej Šved sa 740 poena, koliko ih je postigao u takmičarskoj 2017/18. Micić je tek četvrti igrač u istoriji Evrolige sa bar 100 dvojki, 70 trojki i 100 slobodnih bacanja. Tako nešto uspjeli su samo Šved u već pomenutoj sezoni 2017/18, zatim Serhio Ljulj u izdanju 2016/17, te Majk Džejms u posljednje dvije sezone. Na završnom turniru u Kelnu postigao je okruglo 50 poena u dvije utakmice, po 25 protiv CSKA u polufinalu i Barselone u finalu! I tako pokupio sve...
Miloš Teodosić. Da je Virtus iz Bolonje uspio da se plasira makar do finala, sigurno bismo o kapitenu srpske košarkaške reprezentacije pisali kao najkorisnijem igraču kompletne sezone. Ovako, ni priznanje za MVP prve faze nije loše. Teodosić je bio nesumnjivi vođa bolonjskog sastava u toj prvoj fazi, jer ga je vodio do savršenog skora 10:0 čime je Virtus postao prvi klub poslije 2017. koji je prvi dio završio bez poraza. Teo je bio učesnik osam utakmica i bio najbolji u svom timu po prosječnom broju poena (14,6) i indeksu korisnosti (18,4). Svaku utakmicu počinjao je sa klupe.
Miloš Teodosić je jedini dvostruki osvajač ovog priznanja, s obzirom da je uvedena pred sezonu 2017/18 u kojoj je nagradu ponio Skoti Vilbekin, tada u Darušafaki, a godinu dana kasnije Pjerija Henri, tada u Uniksu iz Kazanja.
Filip Petrušev je u sezoni za nama bio najkorisniji je igrač, najbolji strijelac i najbolji mladi igrač ABA lige! U trci za MVP nagradu centar Mege je sakupio čak 58 odsto glasova trenera svih ekipa, novinara i navijača. Momak koji je ligaški dio regionalnog takmičenja završio sa prosječim indeksom korisnosti 27,95 bio je po ukusu sve tri grupe "glasača", pošto je pojedinačno i među trenerima, novinarima i navijačimima imao najviše glasova.
Petrušev je, sa prosjekom od 23,7 poena, čak 6,5 više od prvog pratioca Jake Blažiča, vlasnik i premijerne nagrade za najboljeg strijelca koja se od ove sezone dodjeljuje u ABA ligi.
S obzirom na to da je MVP, bilo je očekivano da će Filip da prigrli nagradu namjenjenju najboljem mladom igraču, osvojivši čak 66,5 odsto glasova pomenute "trojne komisije", trenera, novinara i navijača. Drugoplasirani je bio hrvatski košarkaški biser Roko Prkačin iz Cibone, a trećeplasirani Dalibor Ilić, član Igokee i Filipov saigrač iz reprezentacije Srbije.
Kada se podvuče crta, Srbija može samo da bude neizmjerno ponosna!
Mozzart Sport; Sportski Forum